Traži

Isu trs, a njegovi učenici loze. Isu trs, a njegovi učenici loze.  

Propovijed uz 5. Vazmenu nedjelju - pripremio pater Niko Bilić

Koja li je radost za me progovoriti vam ovim putem uz 5. vazmenu nedjelju o riječi koja nije moja, nego vječna, Gospodinova, radosna vijest upućena svima nama – kako naš dobri papa Franjo ustrajno ponavlja.

Niko Bilić - Zagreb

Čuveni, omiljeni učitelj zapadne duhovnosti sv. Ignacije iz Lojole na početku slavnih Duhovnih vježbi pripominje da je čovjek stvoren zato da Boga slavi. Gospodin Isus u posebnom ozračju pashalne, posljednje večere u velikoj otvorenosti izravno kaže učenicima kako se to Otac nebeski proslavlja (Iv 15,8). Tako da mi donosimo mnogo roda – veli Gospodin, vraćajući se na onu prazapovijed danu čovjeku kao blagoslov već na prvoj stranici Pisma, odmah čim je stvoren. Znamo: "Blagoslovi ih Bog i reče: Budite plodni!" Donosite rod! (Post 1,28).

Na posljednjoj večeri Isus pred učenicima ne samo da ponavlja i potvrđuje svu vrijednost te Božje zapovijedi, nego i tumači kako je možemo ostvariti, daje metodu. Tko ostaje u njemu – u Kristu, – taj donosi mnogo roda. Tajna svetoga uspjeha u tome je da pronađemo svoje mjesto u Kristovu Srcu, smjestimo se onamo i brižno čuvamo povezanost s njime.

Kako je lijepo ponovno se zagledati u mudro odabranu Učiteljevu sliku iz prirode koja ima neslomljivu logiku i svima je očita: trs i loze. Samo u živoj vezi s trsom, loza će nositi obilan grozd, hranjen sokovima, obasjan suncem, pun slatkoće, svježine, mirisa; jedar i ukusan.

Najprije Gospodin upozorava na presudnu ulogu Očevu. Velika je utjeha čuti da Otac čisti lozu na trsu tako da još više roda donese (Iv 15,2). Ako njegujem vezu s Isusom, Otac me čisti da još više roda donesem, da još bolje ispunim prazapovijed. Što više sam objekt Očeva djelovanje, to je moj život plodniji.

Nakon žestokih evanđeoskih zahtjeva: iskopaj, odsijeci ako te sablažnjava (Mk 9,43-45) – koji ne gube svoju vrijednost – veliko je olakšanje i pravi melem čuti otvoreno objašnjenje Gospodinovo: Otac siječe, Otac čisti (Iv 15,2). Jedino Očevo božansko oko vidi dovoljno precizno, jedino Očeva dobra ruka zna kako valja postupiti, koja će loza izbačena usahnuti i u ognju gorjeti.

Snagu svojih riječi sam Gospodin ističe. Tom riječi, koju im je zborio, Otac je učenike već očistio (Iv 15,3). Ako njegove riječi ostanu u njima, svaka molitva bit će im uslišana – što god da od Boga traže (15,7).

Povezanost loze s trsom od životne je važnosti. Samo ako s Isusom poduzimamo poslove, postići ćemo dobar plod. Učitelj Isus očito smjera na plodnost u djelovanju, ali i na plodnu molitvu kad obećava da ćemo dobiti što god zatražimo.

Vjerojatno je najljepše i najuzvišenije u Gospodinovoj pouci kad dopunjava što to znači da smo stvoreni na sliku Božju. Velika je stvar kad Gospodin kaže da možemo u njemu ostati. Razumijemo to i iz naših međuljudskih odnosa. Kad me netko voli, s radošću će u svojem životu naći prostora za mene: u svom srcu, u svojem radu; imat će vremena, interesa, razumijevanja. Ali još daleko više Gospodin govori kad najavljuje da će on ostati u nama (Iv 15,4). Onaj u kome ja ostanem, taj donosi mnogo roda (15,5) – govori Gospodin.

O čudesna li otajstva, kojeg li dostojanstva! Veličanstveni Sin Božji, vječna Očeva Riječ, nalazi dovoljno mjesta za sebe u meni, neznatnom grešniku. To je zaista najljepša definicija koja otkriva što to znači da smo na sliku i priliku Božju stvoreni. To objašnjava, zašto naš ljudski život može biti uistinu plodan. 

Ovdje poslušajte razmišljanje patra Nike Bilića.
28 travnja 2018, 17:49