O zbornicima radova "Povijest i filozofija tehnike"

Marito Mihovil Letica - Zagreb

Već na početku ʺMetafizikeʺ, jednoga od najznačajnijih djela u cjelokupnoj povijesti filozofije, Aristotel ističe da ljudi po svojoj naravi teže znanju. Najviše znanje i najviša znanost je o počelima i uzrocima, iz kojih se dadu spoznati sve ostale stvari. Ta najviša znanost je metafizika ili ʺprva filozofijaʺ, kako je Aristotel običava nazivati, a nju ne tražimo ni zbog kakve druge potrebe, nego radi nje same. Stoga je ona među svim znanostima jedina slobodna. Nužno je uvidjeti da Aristotel govori iz povlaštene pozicije grčkoga mudraca kojemu su zadovoljene temeljne životne potrebe (danas bismo rekli ʺegzistencijaʺ), što bijaše uvjet mogućnosti predanog i slobodnog bavljenja filozofijom.

Današnjim je ljudima značenje pojma ʺmetafizikaʺ uglavnom nepoznato ili nedovoljno poznato. Naši će suvremenici u većini slučajeva s metafizikom povezati konotacije čije je značenje u području neodređenog i tajanstvenog, nečega što nije povezano sa stvarnim, praktičnim životom. U posvemašnjoj suprotnosti s takvom neupućenošću nameće se konstatacija da je gotovo nemoguće spomenuti što sve matematika, prirodne znanosti, tehnika, umjetnost, teologija, etika, pravo, politika, ekonomija i ekologija duguju metafizičkomu mišljenju.

Doista nije teško uvidjeti da se misaone i tvorbene djelatnosti, o kojima govoraše Aristotel, na osobit način susreću i prožimaju u tehnici. Etimologija nas poučava da riječ ʺtehnikaʺ dospijeva od grčkoga ʺtéhneʺ u značenju ʹumijeće, vještinaʹ. Odnosi se, najkraće rečeno, na ukupnost iskustveno i znanstveno utemeljenih umijeća i postupaka s pomoću kojih čovjek olakšava svoj rad i potpunije zadovoljava potrebe u svim područjima života.

Bivajući jednim od najvećih i ujedno najtežih filozofa 20. stoljeća, izrekao je Martin Heidegger na početku svojega glasovitog predavanja o tehnici sljedeće misli: ʺPitamo o ʹtehniciʹ i time želimo pripremiti slobodno odnošenje spram nje. Slobodno je odnošenje kad ono našu egzistenciju otvara bîti tehnike. Odgovorimo li toj bîti, možemo ono tehničko iskusiti u njegovu ograničenju.ʺ

Heideggera bismo mogli ovako interpretirati: biće ima svoju prirodnu svrhu, a u zahvatu tehničkoga popredmećivanja ono zadobiva isključivu uporabnu svrhu za čovjeka, kojoj i sâm čovjek postaje podvrgnut i time učinjen slugom tehnike. Tehnika naposljetku postaje samoj sebi svrha. Upravo zato što od bićâ čini raspoložive uporabne predmete, tehnika je u svojoj najdubljoj bîti metafizička, a metafizika je u svojemu praktičnom ozbiljenju tehnika. Tehničko popredmećenje iskazuje se temeljnim načinom ozbiljenja metafizike. U svemu tome je znanstveno-tehničko iskorištavanje prirodnih bogatstava prouzročilo njihovo iscrpljenje te zagađenost okoliša i atmosfere. Tako je čovjek svojom tehnikom i njezinim razvojem ugrozio život na Zemlji i vlastitu egzistenciju. Stoga tehniku ne smijemo razmatrati odvojeno od ekologije i etike odnosno filozofije morala – o čemu iz više aspekata i s dubokim osjećajem odgovornosti govori papa Franjo u svojoj enciklici o okolišu (ekologiji) naslovljenoj ʺLaudato si'ʺ.

Takvu povezanost filozofije i tehnike, od starogrčkih filozofa, znanstvenika i ʺtehničaraʺ do danas, povezanost koju bismo bez pretjerivanja mogli ocijeniti esencijalnom i egzistencijalnom, ispravno je uvidio prof. dr. Zvonko Benčić, professor emeritus s Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. On je unutar Elektrotehničkoga društva Zagreb ustanovio sekciju ʺPovijest i filozofija tehnikeʺ u čijem je okrilju od 2012. do danas upriličeno sedam znanstvenih skupova, jedan godišnje, održavanih u Zagrebu ili Šibeniku. Većina predavanja s tih skupova – ili ʺsimpozijâʺ, da posegnemo za grčkim, Platonovim pojmom – objelodanjena su u dvama zbornicima kojima su urednici prof. dr. Zvonko Benčić i dipl. ing. Josip Moser. Izdavač je Elektrotehničko društvo Zagreb, a mjesto i godina izdanja Zagreb 2017.

Prvi zbornik sadržava radove sekcije od 2012. do 2016. i u njemu možemo uz ostalo pročitati članak Zvonka Benčića ʺProfesor Vatroslav Lopašić – njegova znamenita predavanja i dalje živeʺ, a rad naslovljen ʺFranjo Dugan st. – fizičar, muzikolog i orguljašʺ zajedno potpisuju Zvonko Benčić i Branko Hanžek. Nadalje, Marijana Borić autorica je članka ʺOsobitosti Vrančićevih tehničkih konstrukcija u vezi s razvojem matematike i njezine primjene u znanosti i tehniciʺ. O našijencu Antunu Lučiću, ili Anthonyju F. Lucasu, kao ocu svjetske naftne industrije pisao je Darko Žubrinić, a Josip Moser autor je članka ʺU početku elektrifikacije Hrvatske bijaše istosmjerna strujaʺ. Tatjana Hren pisala je o otporima uvođenju visokoškolske nastave tehnike u Hrvatskoj. ʺMoral i biokemijaʺ naslov je rada Aleksandra Lutkića.

Drugi zbornik ʺPovijest i filozofija tehnikeʺ objedinjuje radove iz 2017. godine. Ova publikacija započinje osvrtom Branka Hanžeka ʺŠto je povijest, a što filozofija tehnike?ʺ, a zatim slijedi članak Marijane Borić o Hermanu Dalmatinu i njegovu shvaćanju matematike. O Otonu Kučeri kao predsjedniku Matice hrvatske i prvome promicatelju radija u Hrvatskoj članak je napisao Zvonimir Jakobović, a rad ʺMoj hod s telegrafijomʺ potpisuje Želimir Volf. Ernst Mihalek autor je članka koji se dohvaća povijesti normizacije u području planiranja sustava zaštite od munje. O razvoju i perspektivama elektrotehnike u svijetu i Hrvatskoj članak je napisao Zijad Haznadar, a stvarnost proizvodnje artefakata tematizirao je Franjo Jović.

Valja pripomenuti da u ovome radijskom osvrtu nisu mogli biti navedeni svi u zbornicima sadržani radovi, što nikako ne znači da su ònī nespomenuti manje vrijedni.

Osvrt na ova dva vrlo vrijedna i pohvale dostojna zbornika ʺPovijest i filozofija tehnikeʺ završavamo citiranjem ulomaka iz Predgovora što ga je napisao urednik prof. dr. Zvonko Benčić:

ʺPovijest tehnike treba protumačiti u surječju društvenih, političkih, znanstvenih, ekonomskih, ekoloških, jezičnih i socijalnih prilika. […] / I, na kraju, logički slijede pitanja iz filozofije tehnike: ʹKako artefakti i tehnički zahvati u prirodi služe čovjeku?ʹ, ili obratno: ʹKako čovjek služi artefaktima i kako na čovjeka djeluju tehnički zahvati u prirodi?ʹ Odgovori na ta pitanja jedna su od žurnih zadaća modernog neoliberalnog doba.ʺ