Razmišljanje o misnim čitanjima svetkovine Bogojavljenja
Laurent Kružić - Rim
Dolazak mudraca u Izrael povodom Isusova rođenja doživljavamo prirodnim i nezaobilaznim nastavkom Božića. Kršćanska tradicija pamti njihova imena, podrijetlo i činjenicu da ih je Bog ujedinio na putu prema Mesiji. Lako si možemo predstaviti svetu bojazan dvoje mladih ljudi koji su upravo dobili zadatak biti roditelji Sina Božjega, pred dolaskom ovih stranaca. Ne sumnjamo da su se trojica dobronamjernih putnika i njihova pratnja morali dobrano opravdati pred Josipovom očinskom zaštitom i iznenađenom Marijom, pa ipak Bog daje svojim svetima udio u Duhu Svetom koji umiruje i povezuje srca. Za duhovni život nas kršćana 21. stoljeća, potrebno je sjesti u ovom društvu Božjih prijatelja pokraj jaslica nebeskoga Kralja i razmatrati u srcu duhovni put trojice mudraca.
Napor dugog puta mudracima s Istoka nije predstavljao problem, te im nije bilo žao ni snage ni novca koje moraju potrošiti. Oni se zapravo osjećaju duhom siromašni i Boga potrebni, te znaju da će se njihovo nemirno srce smiriti tek u poklonstvu pred samim Bogom. Ovi bogotražitelji nisu ravnodušni prema vremenu koje prolazi, zato su promatrali zvijezde i proučavali drevna proroštva. Iako dolaze iz daleka i pobuđuju divljenje stanovnika Svete zemlje, ne diktiraju pravila i ne traže svoja prava, već se ponizuju i traže, postavljaju pitanja. I hrabro kroče naprijed prema svome cilju – obećanom Mesiji.
Pitanje „Gdje je novorođeni kralj?“ sasvim je drugačije zazvonilo u ušima kralja Heroda Velikog. Ono je u njega i njegove dvorane ulilo strah od gubitka položaja i društvene promjene. Možda je bolje reći: bio je to otpor osobnoj promjeni koju Bog stavlja pred nas, otpor koji uskraćuje ljubav našim bližnjima. Iz toga razloga evanđelist Matej naglašava da je Herod kralj Judeje, ali nije kralj Judejaca. Ako vlada zemljom, to nikako ne znači da vlada i ljudskim srcima. Zatim zove mudrace potajno, kao kakav urotnik, pokušavajući obmanuti ih neistinama kako, evo, samo što i on sam nije pošao u Betlehem pokloniti se novom kralju, da bi od njih otišao u groznici ljubomore i ludilu častohleplja. Herod je slika statična čovjeka otežala srca koji uživa u životu. Nije problem u užitku, već u dekadenciji koju on nosi sa sobom ako postane smisao našega života. Upravo dinamika adventa pokušava reći: tvoje vlasništvo, društvena priznanja, pa čak niti talenti sami, nisu sve u tvom životu! Čovječe, idi dalje, traži smisao.
Tako naši mudraci nastavljaju potragu upućeni od narodnih glavara i pismoznanaca da idu prema Betlehemu. Međutim, ondašnji svećenici i bibličari nisu znali put sami od sebe, već su konzultirali Sveto pismo. Ne može nam promaknuti da su oni ostali u udobnosti dvora, srce im nije gorjelo za Boga. Zaista važna pouka za duhovni život: kada se nađeš u problemu i izgubiš kompas, kada ti se čini da ne vidiš zvijezdu-vodilju, niti prepoznaješ put koji Bog stavlja pred tebe – zaroni u dubinu Pisma! Nebeski Otac već je unaprijed ostavio poruku za tebe! Usudi se progledati i povjerovati! Neka ti ljudska riječ ne potamni srce, nego osloni se na Božju! I kreni dalje na put.
Apostol nam indirektno daje do znanja da su se Josip i Marija s Novorođenim u međuvremenu privremeno preselili u neku kuću u samom Betlehemu. Dolazeći do Isusa - vrhunca svog putovanja, mudraci ne pokazuju najprije poklone, shvaćajući neznatnost zemaljskog dara. Oni najprije poklanjaju sebe u prostraciji i adoraciji. Izlijevaju svoje srce pred Iščekivanoga i Njegovu majku, a tek onda daju materijalni simbol svoje blizine. Osjeća se ljubav koju Bog ulijeva u srce, smirenje koje nadilazi razum, radost Neba! „Mir na zemlji ljudima, miljenicima Božjim!“ rekoše anđeli.
Svako putovanje ima svoj početak, vrhunac i završetak. Ali ne i Božji poziv! Nakon određenog vremena mudraci prepoznaju da njihova misija tek sada počinje: sjeme novog neba i nove zemlje koje nose u sebi treba širiti i drugdje. Zato ustaju i vraćaju se drugim putem, ne onim starim, već novim koji je nadahnut nebeskom intervencijom. Znatiželja, vjera i upornost su se isplatile: mudraci su postali novi ljudi.
Netko će reći da smo upravo čuli pregršt lijepih misli, koje su u stvarnosti neostvarive. Pa tko živi poput mudraca, tko može biti toliko svet kao Marija i Josip? Tko je dostojan primiti Isusa pod svoj krov? Ima li nade za mene osobno?
Moj put prema betlehemskim jaslicama počinje u trenutku kada se priznam slabim, ali također Bogu toliko važnim da mi se želi otkriti. Prva istina o nama nije da smo grešni, nego da smo ljubljeni! Ovdje se trebamo sjetiti tolikih bogoslova i svećenika koji u svojoj svakodnevici vode duhovnu borbu putujući pustinjom ovog svijeta. Koliko je mladih roditelja koji hrabro prihvaćaju novi život poput Marije i Josipa! Toliki se stariji članovi našeg društva, na osobit način naših obitelji trude olakšati i uljepšati nam život. Bakin ručak, djedov savjet, blagoslov roditelja, kada god su darovani s ljubavlju, imaju u Božjim očima veliku cijenu.
Da bismo i mi tako živjeli, sveti mudraci poklanjaju nam tri jednostavna savjeta: Prvi savjet: Ako želiš znati nešto o životu na zemlji, moraš promatrati Nebo. Drugi: Bog te poziva da kreneš na put uz vodstvo Njegove riječi. I treći savjet: Svoje srce možeš smiriti samo pred Bogom. Ne zaboravimo da nismo sami u toj vjeri. Ovaj Božić slavimo u zajedništvu s cijelom Crkvom. Slavimo ga u jedinstvu s Božjim izabranicima. Gospodin nas čeka! Pođimo zajedno!
