Spomendan Majke iseljenika, Majke Cabrini
Martina Prokl Predragović (JRS) - Zagreb
Sveta Franciska Cabrini, poznata i kao Majka Cabrini i Majka iseljenika, utemeljiteljica je Družbe misionarki Presvetog Srca Isusova i zaštitnica migranata. Na današnji ju spomendan posebno časti Crkva u SAD-u, kao prvu naturaliziranu državljanku SAD-a koju je kanonizirala Katolička Crkva.
Krhka zdravlja i prestravljena putovanjem preko mora na drugi kraj svijeta, ova je žena žudeći za misijama stigla iz Italije u SAD i posvetila život migrantima, posebice nezbrinutoj djeci za koju je organizirala svu potrebnu skrb i njegu, bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost.
Umrla je 22. prosinca 1917. u Kolumbovoj bolnici u Chicagu, u 67. godini života, dok je pripremala božićne poklone za petstotinjak napuštene djece. U trenutku smrti imala je 2000 sestara u 70 redovničkih kuća, a sestre njezina reda brinule su za preko 5000 siročadi i više od 100.000 bolesnika.
Plodovi njezinog svetog i upornog zalaganja za sve prognane i iseljene, usprkos brojnim teškoćama, i danas znače utjehu i daju snagu mnogim migrantima.
Evo primjera istinskog poziva: zaboraviti samu sebe kako bi se potpuno predala ljubavi Božjoj – kazao je papa Franjo o životu svete Franciske Cabrini, obraćajući se Misionarkama Presvetog Srca Isusova koje je u prosincu 2017. primio u Vatikanu povodom stogodišnjice smrti njihove utemeljiteljice. Papa je napomenuo da je sveta Franciska bila istinska misionarka koja je odrasla imajući pred sobom primjer sv. Franje Ksaverskog.
Sveti je Otac podsjetio da je i ona poput tog velikoga katoličkog misionara sanjala da otputuje u Kinu kako bi tamo naviještala Evanđelje, no Bog je za nju imao drugačiji plan. Naime, papa Lav XIII. ju je umjesto na istok, poslao na zapad. I tako je otišla, ne tamo kamo je ona htjela ići, nego je išla putom služenja. Papa je potom istaknuo kako je njezina karizma i danas vrlo aktualna jer migrantima zasigurno trebaju dobri zakoni, razvojni i organizacijski programi, no oni imaju potrebu i da ih se sasluša, da ih se gleda u oči, da ih se prati.
A upravo s misijom pratiti, služiti i zagovarati djeluje i Isusovačka služba za izbjeglice, danas u više od 50 zemalja svijeta. U vremenu u kojemu je 70 milijuna ljudi prisilno raseljeno, migracije i izbjeglištvo postaju glavna tema brojnih međunarodnih okupljanja i politika, no izostaje stvarna briga za svakog pojedinca i dogovori o tome kako dostojanstveno zbrinuti i pomoći sve koji su u potrebi.
U svakom političkom djelovanju, u svakom programu, u svakom pastoralnom djelovanju uvijek moramo stavljati osobu u središte, u njezinim mnogostrukim dimenzijama, uključujući i duhovnu. A to vrijedi za sve ljude, kojima treba priznati temeljnu jednakost.
U ovom našem dobu, koje se može nazvati također dobom migracijâ, mnogo je nedužnih osoba koje postaju žrtve “velike prijevare” neobuzdanoga tehnološkog i konzumerističkog razvoja (usp. enc. Laudato si’, 34). I tako kreću na put prema “raju” koji neizbježno iznevjeri njihova očekivanja. Njihova prisutnost, koja katkad budi nelagodu, pridonosi razbijanju mita o napretku pridržanom za malobrojne, ali izgrađenom na iskorištavanju mnogih, govori papa Franjo u svojoj Poruci za svjetski dan selilaca i izbjeglica, nastavljajući kako mi sami moramo prvi gledati i pomoći drugima vidjeti u migrantima i izbjeglicama ne samo problem koji treba riješiti, već brata i sestru koje treba prihvatiti i poštovati.
