Osvrt na potrese koji su 2020. i 1880. godine pogodili Zagreb
Marito Mihovil Letica - Zagreb
U ovo doba kada smo svi neotklonjivo zaokupljeni velikom nevoljom nadnesenom nad svijet i Europu, Hrvatsku i to većma grad Zagreb i njegovu okolicu, usuđujem se iznijeti jedan, nazvao bih ga tako, misaoni eksperiment. Naime, da mi je netko prije godinu ili dvije rekao kako se snima film u kojemu svijet zahvaća pandemija s ishodištem u Kini gdje je mutirani virus navodno prešao sa šišmiša na čovjeka u ambijentu neke tržnice, da su ulice i trgovi najvećih svjetskih gradova sablasno prazni, kuće i stanovi puni izoliranih stanara, a bolnice ispunjene i prepunjene patnjom i strahom, nadljudskom borbom medicinskoga osoblja, dugotrajnim liječenjima i mukotrpnim izlječenjima oboljelih, ali nažalost i smrtnim ishodima, koji u relativnim udjelima doduše nisu veliki, ali u apsolutnim brojevima bivaju strašnima iskazujući se pomorom desetaka tisuća ljudi, te da istodobno naš Zagreb biva pogođen potresom koji teško oštećuje posebice središte grada sa stambenim blokovima, rezidencijalnim objektima i spomenicima kulture, a uz ostalo se ruši i jedan od tornjeva zagrebačke katedrale te u padu probija krov Nadbiskupskoga dvora, pri čemu se sve to događa na početku kalendarskoga proljeća gdje nakon prilično tople zime u kojoj nije bilo snijega odjednom zasniježi i naglo zahladni kao usred prosinca ili siječnja, dodatno otežavši situaciju unesrećenim građanima koji su sklanjajući se od potresa napustili domove i našli se na udaru hladnoće i vjetra, dok policija, vojska, civilna zaštita i navijači najvećega zagrebačkog nogometnog kluba svesrdno pomažu evakuiranim ljudima, među njima i rodiljama s novorođenčadi, pružaju im pomoć, donose pokrivače i odjeću, hranu i piće, raščišćavaju ruševine, a onda nekoliko dana nakon potresa vjetar donese iz Azije, s područja uz Kaspijsko jezero, nekakve lebdeće čestice s obzirom na koje Zagreb tih dana navodno postaje najonečišćeniji grad u svijetu… – jamačno bih na taj scenarij nehajno odmahnuo rukom rekavši da me ne zanimaju takvi filmovi katastrofe s neuvjerljivom radnjom, scenariji pretrpani nesrećama koje su naivno i usiljeno unesene u knjigu snimanja.
Ukratko kazano, odgovorio bih da se u rečenu radnju filma ne mogu uživjeti jer mi se doima neuvjerljivom. Ali eto, dogodilo se da smo prisiljeni proživjeti i pozvani preživjeti ono u što bi se na filmu zbog neuvjerljivosti bilo doista teško uživjeti.
Vjerujem da je za bolje razumijevanje korisno spomenuti veleumnog Aristotela, koji govoraše da stanovita epska pjesma ili kazališna drama treba imati unutarnju koherenciju zasnovanu na uvjerljivosti gdje vrijede posve drukčiji kriteriji od empiričkih i statističkih. ″Nije pjesnikov posao govoriti ono što se dogodilo, nego ono što se može dogoditi po vjerojatnosti ili nužnosti″, kaže Aristotel u spisu ″Poetika″. Pojednostavljeno možemo reći kako Aristotel poučava da se od radnje ne traži da bude istinita, nego uvjerljiva. Stoga pretpostavljamo da bi aktualne zagrebačke događaje ocijenio neprikladnima za epsku pjesmu ili dramu jer se dotična zbivanja iskazuju neuvjerljivima, unatoč tomu što su osvjedočeno istinita.
A kao povijesna istina ostat će zabilježeno da je dana 22. ožujka Godine Gospodnje 2020. grad Zagreb i njegovu okolicu pogodio niz potresa, od kojih je najveću štetu prouzročio prvi i najsnažniji, jačine 5,5 stupnjeva po Richteru, koji je tlo zatresao u 6 sati i 24 minute. Epicentar potresa bio je 7 kilometara sjeverno od središta Zagreba, na području Markuševca, na dubini 10 kilometara. Štete, koje još uvijek nije moguće točno procijeniti, pretrpio je grad Zagreb, Zagrebačka županija, također i Krapinsko-zagorska, a potres se osjetio u još nekim hrvatskim županijama. Počinjena je golema šteta na građevinama i infrastrukturi. Različite stupnjeve oštećenja potres je ostavio na zgradama u kojima su smještene državne institucije, na sakralnim zdanjima i grobljima, zdravstvenim objektima te na onima u kojima su javne, kulturne i obrazovne institucije. I posebno je važno istaknuti da su stradali ljudi, ne samo psihički i materijalno nego i fizički – ozlijeđeno ih je, lakše ili teže, više od 70, a jedna je 15-godišnja djevojčica preminula u bolnici od zadobivenih ozljeda. Nekoliko dana nakon toga poginuo je radnik na sanaciji potresa: riječ je o 55-godišnjemu hrvatskom branitelju, ocu troje djece. Molimo Gospodina da im u svojoj očinskoj dobroti bude milostiv.
Papa Franjo u nedjeljnom se angelusu osvrnuo na potres u Zagrebu rekavši: ″Izražavam bliskost s hrvatskim narodom pogođenim potresom u nedjeljno jutro. Neka im uskrsli Gospodin podari snagu u suočavanju s tom nepogodom.″
Toga 22. ožujka 2020. Zagreb je pogođen najjačim potresom u posljednjih 140 godina, što znači od 9. studenoga 1880. u 7 sati i 3 minute. Jačina potresa koji se dogodio prije 140 godina bila je 6,3 stupnja po Richteru. Dva čovjeka su poginula, a oko 30 je teže ozlijeđeno. Materijalna šteta procijenjena je na oko 50 milijuna kruna, koliko je iznosila polovica tadašnjega godišnjeg proračuna Hrvatske. Pomoć potresom pogođenom Zagrebu poslali su papa Lav XIII., zatim car i kralj Franjo Josip te brojni drugi pojedinci i ustanove u Austro-Ugarskoj, ali i izvan nje; tako je pomoć pristigla iz Londona, Cardiffa, Pariza, Berna, Sarajeva, Beograda, Sofije, Istanbula, Aleksandrije i drugih gradova. Zagrebačka katedrala teško oštećena tadašnjim potresom svoj današnji prepoznatljiv izgled s dvama vitkim tornjevima u neogotičkome stilu uvelike duguje Hermanu Bolléu, hrvatskomu arhitektu njemačko-francuskoga podrijetla. Nakon potresa izgrađen je najveći dio današnjega zagrebačkog Donjega grada sa stambenim zgradama i reprezentativnim palačama, širokim ulicama i prilazima, prostranim trgovima unutar takozvane ″Lenucijeve potkove″, uključujući parkove i fontane dostojne znatno većih europskih gradova.
Ne bi smjelo ostati nespomenuto da je žrtva potresa iz 1880. u posve određenom smislu August Šenoa, veliki književnik hrvatskoga realizma, koji je kao gradski senator popisivao štete od potresa te skrbio za unesrećene te je uslijed studeni obolio i umro od upale pluća 13. prosinca 1881. Završavamo početnom strofom Šenoine pjesme ″Zagrebu″, objavljene 1872. u listu ″Vienac″ Matice hrvatske:
″Povrh starog Griča brda / Kao junak lijep i mlad, / Smjele glave, čela tvrda, / Slavni stoji Zagreb-grad; / Živ, ponosit, / Jak prkosit, / Kad slobode plane boj. / Tko tu klikô ne bi: / Slava, slava tebi, / Zagreb-grade divni moj!″
