Razmišljanje uz misna čitanja 2. korizmene nedjelje u liturgijskoj godini
Niko Bilić*; Ivica Hadaš*
Ova je korizma u našem glavnom gradu, Zagrebu, ispunjena molitvom za Susret hrvatske katoličke mladeži. Dođite, svi vi, dragi naši mladi, 9. i 10. svibnja na radosni skup žive Crkve, na taj skroman, a važan prilog Hrvatskom predsjedanju Vijećem europskih naroda. O kako je presudna duhovna dimenzija za život Europe, kako je važna mladost!
Cijela crkva zagrebačka u pripravnoj molitvi moli da se ostvari upravo ono što Otac nebeski zahtijeva na Gori preobraženja: "Slušajte ga!" (Mt 17,5). Najprije je pred odabranom trojicom doslovce ponovio blaženu objavu koju je izrekao kod krštenja: Isus mu je Sin; Otac ga ljubi; Otac svoju radost, svoju dobru volju, ima u njemu (usp. Mt 3,17; 17,5). Zatim dodaje proglas o Kristovu autoritetu: "Slušajte ga!" Zato s Majkom Marijom u Kani želimo učiniti sve što nam on kaže (Iv 2,5). To je program susreta na koji ovako, preko Radio Vatikana, i naš Fakultet filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu radosno poziva: Dođite, dođite svi!
Na drugu nedjelju korizme dolazi nam veliko smirenje, mirna meditacija, drag predah u Božjoj visini s pogledom na svrhu. Odmah razumijemo zašto Petar, čim je prepoznao Učitelja sa svetim zakonodavcem Mojsijem i s gorljivim prorokom Ilijom u razgovoru, izjavljuje: "Lijepo nam je ovdje!" (Mt 17,4). Još prošloga tjedna slušali smo kako se Božji Sin toliko ponizio i sišao u našu bijedu da dopušta Napasniku odvesti ga na goru visoku (Mt 4,8). Sad je on, Isus, Pobjednik-Voditelj koji izdvaja i vodi u visine iste one: Petra, Jakova i Ivana, koji će biti u domu Jairovu da čuju riječi "Talita kumi" (Mk 5,41); iste one koje će pozvati da bdiju s njim u molitvenoj uri na Maslinskoj gori (Mk 14,23). Sada u osami, u visinama, na vrhu brda blista sjaj onog Evanđelja o kojem Apostol govori Timoteju: Zbog toga sjaja čovjek će – po snazi Božjoj – podnijeti patnje (2 Tim 1,8). Po toj Radosnoj vijesti Isus već sada daje da svijetle život i neraspadljivost (2 Tim 1,10) koje će nakon križa u tijelu dokazati.
Davno je već Aron sa svojim sinovima u svećeničkom blagoslovu zazivao: Neka te sveti Bog licem svojim obasja! Lice njegovo neka svijetli prema tebi! (Br 6,25). Sad je Kristovo lice božanska svjetiljka s neba. Kako proljeće stiže, sve više i više osjećamo što to Evanđelje kaže da je sveto lice Isusovo poput sunca (Mt 17,2).
Veliki dobri Stvoritelj, isti onaj Otac koji nam je po svom promislu već prije vjekova podario svoj milosni dar (2 Tim 1,9), sada, na gori, pokazuje prvotnu narav svojega Sina, Kristovo pravo lice, njegovo vječno božansko "ja" okupano svjetlom koje sjaji iz njegova lica, odjeveno bjelinom (λευκός Mt 17,2) kakva će poslije zablistati kod anđela na odvaljenu kamenu Kristova groba (λευκός Mt 28,3). Otac daje da se pokažu Mojsije i Ilija (Mt 17,3), predstavnici Zakona i Proroka, koje je Isus došao do savršenstva ispuniti (usp. Mt 5,17).
U svetim prapočecima kod prvoga sklapanja Božjega Saveza za vječna vremena s pravednim Noom, Gospodin je svoj luk stavio u oblak kao znak (Post 9,13); Gospodin dovodi oblak (9,14) da u njemu čudesno svijetli duga kao sveti podsjetnik (9,16). Nakon nesretnog klanjanja zlatnom teletu, Mojsije je bio pozvan iznova na goru Sinaj gdje se Gospodin u oblaku spustio (Izl 34,5), došao je sasvim blizu da mu objavi tajnu svojega srca koje odnosi krivnju, prijestup i grijeh (34,7). Objavio mu se tako da je iz Mojsijeva lica izbijala svjetlost (Izl 34,29).
Sada iz oblaka, koji u isti mah i svijetli i sjenom čuva tajnovitost, Otac nebeski progovara svojim božanskim glasom (Mt 17,5). Otac daje odgovor na nagao, dobrohotan Petrov prijedlog (17,4). Hitro se odaziva, dok je Petar još govorio. Nije sada čas za Blagdan Sjenica i slavlje staroga Izlaska, davnoga oslobođenja iz Kuće ropstva. Sada treba slušati Krista, Pomazanika – Mesiju, koji je Sin Boga živoga. Sada dolazi novi, njegov Izlazak koji se ima ispuniti u Jeruzalemu (usp. Lk 9,31). Sin Čovječji uskrsnut će od mrtvih (usp. Mt 17,9). Već sada, na Brdu preobraženja, zbiva se – riječju Apostolovom – pojavak Spasitelja našega (2 Tim 1,10). Treba slušati njega, jer on obeskrepljuje smrt (2 Tim 1,10).
Očev glas tako djeluje da su učenici ušli u adoraciju, pali su ničice i klanjaju se, ispunjeni strahom Božjim. U sunčanu sjaju Kristova lica vide Božji blagoslov obećan Abrahamu (Post 12,2). Vidi se ono ime koje će Otac uzveličati; Sinu koji sama sebe oplijeni, poslušan do smrti na križu, darovat će ime iznad svakog imena (Fil 2,7-9). Petar, Jakov i Ivan na Gori preobraženja najbolje znaju da se na praoca Abrahama pravo poziva samo onaj tko u blistavu licu Isusovu i u njegovu pashalnom Izlasku prepoznaje abrahamovski blagoslov koji Bog daje svim obiteljima na tlu zemaljskom (Post 12,3). Isus, Gospodin, donosi ga za sve koji su Adamovi, za cijelu lozu Adama, zemaljskoga.
Zato u ovoj korizmi zvoni poziv cijeloj Europi dok predsjedamo njezinim Vijećem: "Dođite s Kristom na Svetu goru!" Punim glasom ori se milosni zov svima koji hrle na granicu Europe i svima koji ih tjeraju i šalju; svima kojima prijeti krunski virus i svima koji svjesno šire paniku. Zagledajte se danas svom snagom pameti i srca u bjelinu bijele Hostije! Otkrijte ono svjetlo koje samo sebe nesebično dijeli! Poklonite se sjajnom licu Očeva Sina!
Danas blista sjaj bijele Hostije na žrtveniku, sjaj Božji, sjaj Evanđelja. Sjaj je to Kristova lica s evanđeoske gore. U Tijelu Kristovu otkrivamo ono prosvjetljenje za kojim duša po naravi žudi i gorljivo ga traži. Ovdje u bljesku svete Hostije, u njezinu vječnom svjetlu, jedini je Gospodin – nema drugoga – koji će nam, baš kao kod apostola na gori, pristupiti, dotaknuti nas da nas ohrabri ("Ne bojte se!" usp. Mt 17,7). Reći će nam da nas Otac podiže i daje nam da ustanemo (ἐγείρω pasiv Mt 17,7), isto onako kao što će njega u uskrsnuću iz groba uzdići (ἐγείρω pasiv Mt 17,9).
* Pater Niko Bilić je profesor na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu
* Pater Ivica Hadaš je odgovorni urednik hrvatskog programa Vatikanskog radija
