Razmišljanje uz svetkovinu Uskrsa
Niko Bilić, Zagreb - Ivica Hadaš, Rim
Pravo je ako su učenici Kristovi iščekivali smirenje i dovršetak. Na uskrsno jutro, kada počinje novi redoslijed dana, nakon sveopćega potresa i strašne smrti, po naravi očekujemo predah. U dugotrajnoj, napornoj svesvjetskoj izolaciji i naš Fakultet filozofije i religijskih znanosti, koji se s cijelim Sveučilištem u Zagrebu sav posvetio studiju na daljinu, žarko priželjkuje odahnuti u miru i vratiti se u normalu, pogotovo nakon teškoga potresa. Ali uskrsno evanđelje donosi drukčiju sliku. Trči Marija (grč. τρέχω Iv 20,2), trči Petar, trči ljubljeni učenik, trče jedan brže od drugoga (grč. 2x τρέχω 20,4). Umjesto spokoja sveto trčanje. Niti mir groblja ne nalaze. Uskrs je, a evo nam evanđelja u kojemu Isusa nema!
Čim je bilo dopušteno, još ni svanulo nije, Magdalena dolazi na grob kao što i mi idemo na groblje (Iv 20,1). Petar i drugi učenik također žurno polaze vidjeti što je s mrtvim tijelom pokojnoga Učitelja. Eto nove strahote: nakon montiranoga procesa, nakon krvava pogubljenja i pokopa, ne znaju gdje je sada položen (Iv 20,2).
Gdje je smiraj? Ne, uskrsno jutro nije kraj. Magdalena će tek sada obilne suze lijevati pred grobom (20,11). Po uzoru na svetu Majku može u srcu prebirati silne preokrete koje je u sebi pohranila (usp. Lk 2,19). U početku Gospodin ju je bio oslobodio od potpune opsjednutosti, od sedam zloduha koji su joj zgrabili dušu (Mk 16,9; Lk 8,2). Sva se predala Kraljevstvu Božjem. A onda se odjednom sve srušilo kad pod križem motri smrtni hropac božanskog Učitelja koji sam pada kao žrtva (Mt 27,56; Mk 15,40; Iv 19,25). I Preminuloga odano zove "moj Gospodin" (Iv 20,13), ali nov bodež u srce joj zabija oskvrnjen grob – nema ga! Uskrs će istom donijeti Isusov prijelomni nalog: "Nemoj se zadržavati, nego idi!" (Iv 20,17). Budi anđeo, budi evanđelistica!
Petar će tek doživjeti onaj prvi susret kad mu se Gospodin prvome od apostolskoga zbora ukaže ("Ukaza se Šimunu" Lk 24,34; "Kefi" 1 Kor 15,5). Nakon što su bili zatvoreni u strahu, sada tek dolaze najvažniji dani u kojima će se Gospodin objaviti onima koji su "s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih" (Dj 10,41). Isus će još danas razlomiti kruh s dvojicom u Emausu (Lk 24.30). Pred svima će iste večeri tražiti nešto za jelo (Lk 24,41). A treći put doći će im ujutro nakon bezuspješna noćnog ribolova. Opet će od njih tražiti imaju li kakav zalogaj (Iv 21,5), ali sam će im pripraviti ribu i kruh na žaru (21,9). U središte uskrsne vjere doći će euharistijsko blagovanje, lomit će kruh po kućama (Dj 2,46). S pravom čuvamo uskrsni običaj blagoslova hrane.
Gdje je željeni smiraj? Uskrs to nije! Djela apostolska pišu kako će Gospodin sada punih četrdeset dana dolaziti među njih i brojnim čvrstim dokazima pokazivati da je živ (Dj 1,3). Učenici će tek započeti onu spasonosnu izolaciju – jednodušni, postojani u molitvi (Dj 1,14) sve dok ne dođe Sila odozgo (Lk 24,49). Uskrs traži veliku obnovu koja i u zagrebačkoj bazilici, hrvatskom narodnom svetištu Srca Isusova, zahvaljujući dobrim ljudima već počinje. Na web-stranici isusovci.hr možete, cijenjeni slušatelji, vidjeti molbu koju je naš poglavar uputio. Svima vama koji ste se kao dobročinitelji već uključili: od srca hvala. I dalje ponizno molimo: pomozite koliko god samo možete – molitvom i darom, znanjem i radom!
U uskrsnoj izolaciji Petar može potanko pregledati što se to zbivalo nakon krštenja Ivanova. Počelo je u njihovoj Galileji, a raširilo se na Jeruzalem i cijelu Judeju (Dj 10,37.39). Došao je Mesija, Isus Nazarećanin! Pred njim se pokazalo koliko je nama ljudima ovladao đavao, a on, Pomazanik Božji, donosi sveto zdravlje (10,39). Produžena izolacija Petrove su duhovne vježbe, njegov trening da na Duhove može nastupiti kao pravi lider pred onima koji pitaju: "Što nam je činiti?" (Dj 2,37). "Obratite se!" (Dj 2,38).
S Isusovim uskrsnućem nastupa Petrov terapeutski studij Svetoga pisma koji će ga dovesti do središnjega zaključka da "svi proroci svjedoče" o oproštenju grijeha koje Isus vjernima daje (Dj 10,43). O kako to Petar dobro zna! Zatajio ga je i to gorko oplakao (Mt 26,75). Nošen u savjesti trčao je do groba (Iv 20,4). Na jezeru, čuvši da je to Gospodin, smjesta će skočiti u vodu (Iv 21,7) da prvi dođe do njega. Na Učiteljevu riječ odmah će dovući mreže da donese od ulova (Iv 21,11). Potom će konačno stići blaženo oproštenje i pomirenje (Iv 21,15-17). Kao i one noći, kad se s ostalima grijao, tu je vrući žar (Iv 18,18; 21,9). I sada čuje pitanje, tri puta, ali sada ništa ne niječe, nego potvrđuje da Isus dobro zna što je u čovjeku (usp. Iv 2,25).
Uskrs 2020. nije razrješenje ni kraj. Naša je zemlja prešla sredinu roka na čelu velike zajednice europskih naroda. Uskrs, u jeku smrtonosne bolesti, nudi onu pravu duhovnu izolaciju u kojoj možemo iskreno i realno pogledati koga je to "Bog postavio za suca živih i mrtvih" (Dj 34,42). Gospodin naš, koji je "zdesna Bogu", s kojim smo suuskrsnuli (Kol 3,1) jedini je kamen-temeljac autentičnoga zajedničkog života. Kako nas je dobro doktorica-junakinja, voditeljica medicinskoga boja za izlječenje od zaraze, pred cijelom nacijom podsjetila da se zbog vjere ne možemo busati u prsa, nego nam vjera daje snagu da stručno i marljivo, s Kristom, njegujemo živu ljubav prema bližnjemu.
