Sveti križ Isusov
Niko Bilić (FFRZ) - Zagreb
Križni put vodi sve tamo od Pilata, koji uzalud pokušava oprati ruke, pa do Josipa Arimatejca i Nikodema, koji prije bijahu u strahu i potaji, a sada su aktivni učenici i sveto tijelo polažu u grob. Kršćanin je čovjek koji ulazi u tajnu križa Kristova.
Križ je zaboden u zemlju zato da pokaže gdje je prava veza s Bogom – što je prava vjera, istinska religija. Križ zaboden u zemlju ujedno je upozorenje na opasnost. Raskrinkava pseudoreligiozne zavodnike koji u ime sotonizma ili vlastitoga džepa zbunjuju i razaraju duševni svijet. Križ uzdignut prokazuje lukave spletke pseudocrkava koje u službi moćnika ovoga svijeta rovare po dušama. Zlorabe intimu, pobožne osjećaje i mladenački idealizam. Samo je vertikala križa veza zemlje s nebom. Samo Isusove raširene ruke privlače k njemu. Nitko ne može doći k Ocu osim po njemu (Iv 14,6). Svaka teologija, ma iz koje vjere, ako to niječe, mora ozbiljno preispitati svoje temelje.
Na Kalvariji prvi čavao zabijaju. Reska, žestoka bol prostrujala je u tili čas i odjeknula cijelim tijelom. Potom čekić i po drugomu čavlu udara. Prikovane su ruke koje su blagoslivljale i umnažale kruh, koje su oslobađale od spona bolesti i same smrti. Ljudi mu pribijaju i noge na križ tako da više ne prolaze zemljom, da Spasitelj više ne čini dobro. U cvijetu ljudske snage, u početcima velike misije kraljevstva Božjega, mladi je Mesija izručen da ga uhite i svežu, pogrde i izbičuju, razapnu na križ.
Isus je primio na se križ zato da pokaže dubinu ljubavi Božje. Kada mi se učini da me je i Bog ostavio, Isus je sa mnom. On je to doživio na križu. Kada me iznutra tišti i izjeda nepoznata patnja, kada više ništa ne razumijem i ne osjećam, nego samo muku, on je sa mnom.
Isus prima na se križ zato da nas upozori na našu smrt. Planiram li poslove, znam da mi je vrijeme ograničeno. Kada mi dobro krene, svjestan sam da u grob ništa ne ću sa sobom ponijeti. Nad humkom samo će križ ostati. Ako izazivam svađu, već sada mi je jasno da na smrtnomu času sve izgleda drukčije, pokazuje se prava vrijednost.
Isus prima na se križ zato da posveti bol svih onih koji pate zbog naše mržnje ili prijezira. Isus prima na se križ zato da pokaže kako je jedno s onima koji trpe zbog opakih bolesti ili prirodnih katastrofa, s onima koje pritišće smrtni strah. Isus posvećuje njihovu patnju. Kada nam pamet staje i s grčem se pitamo: »Zašto?«, Isus ne objašnjava doduše, nego širi probodene ruke da zagrli cijeli svijet.
Veliki petak osobit je dan u crkvenoj godini kada se ne slavi euharistija. Crkva uklanja s glavnoga oltara presveti sakrament. Zacijelo se i tako prisjećamo da smo se i mi svakim svojim grijehom uvrstili u podivljalu, nahuškanu svjetinu koja bijesno viče: »Ukloni, ukloni!«
Isus prima na se križ da objavi tajnu Božju. Raspelo je poziv: gledajte, mene su proboli! To je Božji zov. »Gledajte me, mene ste do u dubinu ranili kada ste đavolskom maskom prekrili svoje lice i činili grijeh. Dao sam vam život, dao sam vam ovaj svijet, a vi ste me proboli. Sada mene gledate!«
