Na Siciliji kuća za pomoć i integraciju migranata
Tiziana Campisi - Vatikan; Zrinka Makaj - Split
Iz Nigerije, Malija, Kameruna i Gambije stižu migranti u Kuću svete Barbare u Caltanissetti na Siciliji. Riječ je o kući koju je na korištenje stavila župa svete Barbare, a dio je projekta prihvaćanja i integracije migranata, tražitelja azila i izbjeglica. Ta je kuća već četiri mjeseca dom jedne mlade obitelji s djetetom, te četvero mladih ljudi. Beba će biti krštena u župi 19. srpnja.
Pod istim krovom, gosti Kuće svete Barbare dijele kuhinju, prostor za jelo, dnevni boravak, te veliki vanjski prostor. Međusobno se upoznavaju i uče poštovanju njihovih različitosti. Neki su od njih kršćani, a neki muslimani. Trude se izgraditi svoju budućnost, bilo prvo na studiju bilo odmah u nekom poslu.
Ideja se rodila iz suradnje župe svete Barbare, Biskupijskoga ureda za migrante, Biskupijskoga Caritasa i Međunarodne unije viših redovničkih poglavarica. Don Marco Paterno, koji je već nešto više od godinu dana župnik župe svete Barbare, razmišljao je kako iskoristiti župnu kuću koju su napustile sestre franjevke. Razgovarajući s djelatnicima Ureda za migrante, koji su tražili neko rješenje za tu nigerijsku obitelj i još četiri migranta, župnik je odlučio dati na korištenje tu nekretninu za jedan novi projekt.
Tako je ostvaren projekt Kuće svete Barbare, uz pomoć biskupijskoga Caritasa koji se brine o svim troškovima. U pomoć je stigao i Talijanski Caritas s „Projektom otvori“ koji služi da bi se stvorili bolji uvjeti u kojima bi se migranti mogli integrirati u zajednicu. Naglasak je posebno na njihovom jačanju autonomije, ali i osvješćivanju župa, obitelji kao i redovničkih zajednica. Tako u „Projektu migranti na Siciliji“, zahvaljujući Uniji viših redovničkih poglavarica, sudjeluje jedna časna sestra dominikanka, dvije franjevke, jedna iz Indije te jedna iz Zambije. Taj projekt želi biti most između migranata i lokalnoga stanovništva, pružajući im zajedništvo te pokazujući solidarnost i pomoć da se osamostale.
Naš projekt traži potpunu integraciju migranata – objasnila je Donatella D´Anna, ravnateljica Ureda za migrante biskupije Caltanissetta. Dodala je kako je važno da svaki od njih pronađe svoj put i da se ostvari u svojoj jedinstvenosti. U Kući svete Barbare radi se na integraciji na sve načine, pa čak i u kuhinji, gdje se nastoje poštovati običaji muslimana. U biskupiji se želi svaku župu animirati da se pobrine za migrante na svom teritoriju, kako je za našu radijsku postaju rekao don Marco Paterno.
Istaknuo je kako je projekt Kuće svete Barbare brzo bio prihvaćen s velikom radošću, te kako su župljani s vremenom prihvatili tu novu prisutnost mladih ljudi, bilo na slavlju svete mise bilo na području župe, jer glavni motiv nije samo dati smještaj i hranu. Osim toga, istaknuo je kako je to svakako bitno i nužno, ali bitno je da župa postane znak zajednice koja se nikada neće zatvoriti u sebe, nego se otvara drugima, posebno onima koji nisu iz iste kulture. To je uvijek izvor bogatstva.
To je, dakle, proročki znak, znak prihvaćanja, znak otvorenosti, ali i pokazatelj integracije u kojoj zajednica uči živjeti s drugima. Don Marco je potom primijetio da mu je uvijek drago koristiti riječi don Tonina Belle koji je govorio upravo o suživotu razlika. Upravo te razlike ne postaju uzrok udaljenosti, već izraz zajedništva, sposobnosti zajedničkog života i međusobnog dijeljenja. Posebno je istaknuo kako mu mnogo znači to što su se neki župljani toliko približili tom projektu i ljudima koji su stavili na raspolaganje toliko svoje dobre volje, i želju da se približe tim mladim migrantima.
Taj projekt zaista donosi različite plodove – istaknuo je don Marco – Mreža je to ljudi koji zajedno rade da bi se nastavila ta prelijepa aktivnost. Krajnji je cilj Kuće svete Barbare omogućiti mladim ljudima da krenu svojim putem, da imaju posao, da dobro poznaju jezik, u ovom slučaju talijanski, da studiraju ako žele, da im se pomogne da stanu na svoje noge, za budućnost.
Mladi u Kući svete Barbare prihvatili su taj projekt s velikom radošću i među njima se također razvilo lijepo prijateljstvo, iako su različitih nacionalnosti, te su čak i različite dobi – primijetio je te napomenuo kako ga posebno dira što ti mladi imaju toliko povjerenja u župljane i u njihove prijedloge, prihvaćajući pomoć, te u slobodi žive to iskustvo. Nije im lako, jer su napustili svoju zemlju, svoje bližnje, svoj narod, no u svojoj jednostavnosti s velikom radošću prihvaćaju i ono minimalno što im se ponudi.
Don Marco je zaključio kako se u ovakvim iskustvima vide bogatstvo i ljepota Crkve. Smatra da ne rade ništa posebno i da sigurno ima mnogo kvalitetnijih i boljih projekata, ali svakako je i taj projekt proročki znak Evanđelja, koji više nego navješćivati treba živjeti.
