O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj

Vedran Šmitran - Zagreb

Novoobjavljena enciklika pape Franje »Fratelli tutti« pobudila je ovih dana izniman interes ne samo u crkvenoj, nego i u široj hrvatskoj javnosti. Razlog tomu krije se u odjeljku 253 enciklike, u kojemu Papa navodi riječi iz pisma biskupa Hrvatske biskupske konferencije, objavljenoga 1995. godine u povodu 50. obljetnice završetka Drugoga svjetskoga rata. Svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje. Tu ne može biti ni etničkih, ni konfesionalnih, ni nacionalnih ni političkih razlikâ – poručili su tada hrvatski biskupi, a aktualnost njihove poruke četvrt stoljeća kasnije potvrdio je papa Franjo, citirajući je u svojoj upravo objavljenoj enciklici.

Otkad je 1993. godine osnovana Hrvatska biskupska konferencija, jedini hrvatski biskup koji je član Stalnoga vijeća u kontinuitetu, sve do danas, zagrebački je nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Stoga ga je glavni urednik Glasa Koncila Branimir Stanić zamolio za razgovor u kojem bi rastumačio kako je došlo do pisma iz 1995. godine i u čemu je njegova aktualnost u drugom desetljeću 21. stoljeća te kako bi ponudio svoje viđenje o mogućim razlozima uvrštavanja dijela toga pisma hrvatskih biskupa u Papinu novu encikliku – prenosi IKA.

U razgovoru koji će biti objavljen u „Glasu Koncila“ od 11. listopada kardinal je najprije istaknuo kako novu Papinu encikliku doživljava kao iznimno potreban odgovor Crkve na izazove sadašnjega vremena. Odgovor je to Crkve koja gradi bolju budućnost za sve, Crkve koja se ne povlači pred teškoćama, nego se hrabro suočava s izazovima, Crkve koja ne gleda na svijet i čovjeka svisoka, nego silazi do korijena višestruke krize u kojoj smo se našli. Enciklika pape Franje, uvjeren sam, sve više će dobivati na vrijednosti kako se s vremenom, sloj po sloj, bude otkrivao njezin sadržaj – kazao je kardinal.

Prisjećajući se kako je uopće došlo do Pisma hrvatskih biskupa u povodu 50. obljetnice završetka Drugoga svjetskoga rata – koje je papa Franjo citirao u svojoj novoj enciklici – kardinal je podsjetio da je inicijativu za objavu pisma pokrenuo blagopokojni šibenski biskup Srećko Badurina, a podržao ju je tadašnji zagrebački nadbiskup i predsjednik HBK-a sluga Božji kardinal Franjo Kuharić.

Vjernički gledano – nastavio je kardinal Bozanić – više toga daje mi naslutiti da nije riječ o pukoj slučajnosti, jer čini se da je na djelu ipak Božja providnost. Naime, u enciklici koja započinje riječima sv. Franje Asiškoga i koja je nadahnuta njegovom ljubavlju i žrtvom za sve stvoreno, papa Franjo citirao je pismo hrvatskih biskupa koje je inicirao biskup Badurina. A on je svećenički red primio kao sin sv. Franje, kao hrvatski franjevac glagoljaš. Vjeran svojemu svetačkomu uzoru, na ideju da se napiše spomenuto pismo došao je u doba kad je bio biskup ranjene šibenske Crkve koja je krvarila jer je velik dio njezina teritorija bio okupiran, mnogi vjernici ubijeni, tisuće prognane i izbjegle, crkve spaljene, razorene… I on je u tom ambijentu uspio smoći snage ići dalje, izdići se iznad užasa u kojemu je kao pastir živio i svratiti pozornost na veliku ranu hrvatskoga naroda i čovječanstva uopće, koju je nakon svih užasa rata otvorio i završetak Drugoga svjetskoga rata. Kraj toga rata mnogi narodi Europe doživjeli su kao veliko olakšanje, kao uspostavu mira i slobode, a hrvatski vjernici kao nov početak progona, zatvora, ubijanja nevinih ljudi, kako stoji i u pismu hrvatskih biskupa.

Poziv „Idi i popravi moju Crkvu“ – koji je čuo sv. Franjo Asiški – oživotvorio se tako i preko pisma hrvatskih biskupa koji su u doba ranjene Crkve u Hrvatskoj čišćenjem spomena na desetljetne rane na vjerničkom tkivu, pozivajući na pravednost, ali i svesrdno opraštanje i vrjednovanje dostojanstva svih žrtava bez obzira na nacionalni ili vjerski predznak, pokazali da se samo preko rana, preko križa, dolazi do istine, do obnove. Opet vjernički gledano, nisam siguran možemo li u kontekstu Papina spominjanja pisma hrvatskih biskupa i uzevši u obzir pozadinu njegova nastanka olako prijeći preko činjenice da je biskup Badurina preminuo 17. rujna 1996. godine – na spomendan Rana sv. Franje – zaključuje kardinal Bozanić svoje prisjećanje i promišljanje u razgovoru za novi broj Glasa Koncila.

Dubrovački biskup Mate Uzinić – razgovarajući 6. listopada o Papinoj novoj enciklici na N1 televiziji – pojasnio je važnost poruke hrvatskih biskupa iz 1995. godine koju je citirao papa Franjo. U tome pismu, naime, hrvatski biskupi govore da nije pravo polazište 'moje žrtve, a tuđi zločini', nego je pravo polazište 'zločini članova mog naroda, a žrtve drugih'. To je pismo hrvatskih biskupa o 50. obljetnici završetka Drugog svjetskog rata, u njemu se na pravi način Crkva u Hrvata pozicionirala u odnosu na Drugi svjetski rat i poraće. Iz toga je moguće stvoriti prave pozicije i za ovaj rat koji smo imali – kazao je biskup Uzinić, upozorivši ujedno na problem da poruke toga pisma u praksi nedovoljno provodimo. Papa u poglavlju u kojem govori o putovima susreta, o pomirenju, oprostu, nezaboravljanju, u tom kontekstu spominje i izjavu hrvatskih biskupa koji su između ostalog istaknuli da dugujemo jednako poštovanje svakoj nevinoj žrtvi, bez obzira na sve naše razlike – istaknuo je dubrovački biskup.

U sklopu priprema za biskupsku hirotoniju (rukopolaganje ili ređenje) novoimenovanoga biskupa grkokatoličke Križevačke eparhije vladike Milana Stipića, koje će se održati u Križevcima 17. listopada, predstavljen je i njegov novi biskupski grb.

U središtu grba Milana Stipića, vladike Križevačke eparhije, nalazi se polukružni štit s jednostavnim plavim poljem. Srebrni osmerokraki križ smješten je u središte štita, a oko tri kraka križa na vrhu, tri zlatne šestokrake zvijezde. Izvan štita nalaze se tri oznake biskupskog reda: kruna (mitra), križ te biskupski štap. Uokolo štita ispisano je geslo na traci sa srebrnom podlogom: ”Živjet ću i kazivat ću djela Gospodnja” (Ps 117/118, 17).

Plava boja štita označava sigurnost, povjerenje i postojanost, ali simbolizira i Kraljevstvo nebesko koje nam je otvoreno Kristovom mukom, smrću i uskrsnućem. To je također boja je koja se, kao i osmerokraki srebrni križ, nalazi na grbu grada Križevaca, središta Eparhije. Križevačke crkve i kapele tako su raspoređene da tvore oko grada križ i tako potvrđuju rimovanje imena grada s njegovim geografskim položajem i titularom Uzvišenja Svetog Križa.

Simbolika osmerokrakog križa je višestruka. Osim već prethodno spomenute simbolike, križ je to koji označava i tri križa na brdu Kalvarije, ali u misao doziva i oblik Kristova križa. Tako prva poprečna greda označava natpis ponad Kristove glave: ”Isus Nazarećanin, kralj židovski” (Iv 18, 19), a treća ”mjeru pravednosti” između ljudskih grijeha i vrlina.

Tri zlatne zvijezde također imaju višestruko značenje:

– Kristov pashalni misterij (muka, smrt i uskrsnuće), ali su također povezane i s biskupskim geslom, jer biskup kroz svoju službu živi i kazuje djela Gospodnja koja iščitavamo u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti;

– Presveto Trojstvo;

– Sveta Obitelj: Gospodin Isus Krist, Bogorodica Marija i sv. Josip;

– tri tradicije u Križevačkoj eparhiji (hrvatska, rusinska i ukrajinska) te države u kojima biskup vrši svoju službu: Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu te Sloveniju.

Budući da je ”apostolsko nasljedstvo biskupske službe put kojim se jamči vjerno prenošenje apostolskoga svjedočenja” i da se ”putem njega stiže do Krista” (Kateheza pape Benedikta XVI., 10. svibnja 2006.), simboli na grbu slijede i grb prethodnika biskupa Križevačke eparhije, mons. Nikole N. Kekića.

Što se tiče simbolike vanjskih oznaka, biskupski štap, kruna (mitra) i križ označavaju da je nositelj grba biskup istočnoga, točnije bizantskoga obreda, budući da je po tim znakovima prepoznat dok služi liturgiju. Na kršćanskom istoku biskupski štap na svom vrhu ima dvije zmije i križ, što označava događaj u pustinji kad je Mojsije podigao mjedenu zmiju koju kad bi netko pogledao, ozdravio bi (Br 21, 9). Ta starozavjetna slika ima svoj nastavak i u Novom zavjetu kada Isus naviješta: ”I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni” (Iv 9,14-15). Tako se i biskupska služba gleda kao ona koja donosi duhovno ozdravljenje te tako naviješta i život koji je čovjeku darovan s drva križa.

Grb je izradio velečasni Tomislav Hačko, vicepostulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije.