Sestre Pohoda Marijina među gubavcima u Vijetnamu
Anna Poce - Vatikan; Ivana Čičmir - Split
Sestre Pohoda Marijina iz samostana u Da Nangu, u Vijetnamu, godinama pomažu oboljelima od Hansenove bolesti, koji su 2012. godine bili prisiljeni napustiti bolnicu za oboljele od gube, smještenu na brežuljku, kako bi se oslobodio prostor za izgradnju turističkog naselja. No, odmaralište u vrijednosti 130 milijuna dolara još nije izgrađeno zbog sporova među stanovnicima tog područja i ulagača. Sestra Mary Nguyen Thi Loi, predstojnica samostana, govorila je za UCA News o posjetima redovnica, kako bi pružile pomoć i utjehu, pacijentima s gubom koji su bili premješteni u domove koje su ustupile mjesne vlasti, ili su odvedeni u bolnicu na liječenje.
Bolnicu za oboljele od gube 'Happy Haven' osnovali su američki misionari 1968. godine. Gubavci su na kraju Vijetnamskog rata, 1975. godine, živjeli u siromaštvu, odsječeni i napušteni. Da bi preživjeli, obrađivali su zemlju, lovili ribu i skupljali u šumi voće i povrće. Tek 1980. godine, zahvaljujući čišćenju vijugave staze uz brdo, nekoliko redovnica iz samostana u Da Nangu počelo je redovito posjećivati gubavce. U to je vrijeme u koloniji gubavaca živjelo stotinjak katolika, ali kako se guba i dalje smatrala vrlo zaraznom i razornom bolešću, svećenicima je bilo zabranjeno pružati im pastoralnu skrb. Tako su se časne sestre pretvarale da su obični ljudi, pričešćivale su ih te im redovito donosile odjeću, hranu, lijekove i ostale osnovne potrepštine.
Danas redovnice rade sa 100 gubavaca iz 23 obitelji. Teško im je održavati kontakt, jer su pacijenti nepismeni i nemaju mobitele. Sestre svaka dva ili tri mjeseca posjećuju domove bolesnih, te im daju novac, odjeću, hranu, lijekove i stipendije, zahvaljujući također financiranju organizacije Friends of Lepers (Prijatelji gubavaca) u Vijetnamu, neprofitne organizacije sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama, koja pruža potporu oboljelima od gube. Pokušavamo ih utješiti i podijeliti nešto korisno s njima i njihovim obiteljima kako bismo smanjili njihovu tjelesnu i duševnu patnju, jer su oni naša braća i sestre – zaključila je sestra Loi.
