Don Tonino Bello - priznate herojske kreposti biskupa koji je vodio hodočašće u okupirano Sarajevo
Don Tonino Bello nije volio počasne titule, toliko da je od Antonija jednostavno postao Tonino. No titula "časni" koju on sada preuzima proglašenjem dekreta o njegovim herojskim krepostima, govori sasvim drugu priču: onu o "Crkvi pregače", odnosno o stalnoj službi za siromašne i najmanje; onu o kršćaninu koji je "contempl-attivo" s dva "t", kako je i sam volio reći, to jest o onome koji "počinje od kontemplacije, a zatim pušta da teče njegov dinamizam i njegova predanost djelovanju", o onome koji nikada ne odvaja molitvu i djelovanje. Riječ je osobi snažno predanoj miru i pomirenju u svijetu.
Opredjeljenje za mir
Rođen u Alessanu 18. ožujka 1935. godine, umro je od raka želuca 20. travnja 1993. u Molfetti, u istoj biskupiji koju je vodio kao biskup od 1982. Don Tonino je također bio predsjednik talijanskog Pax Christi. Na tu je službu imenovan 1985. i bio je snažno predan u prigovoru savjesti zbog poreza za vojne izdatke i zbog plana militarizacije talijanske pokrajine Puglia, kao i za mir tijekom prvog Zaljevskog rata i sukoba u bivšoj Jugoslaviji. Nezaboravno je bilo i njegovo hodočašće u Sarajevo u prosincu 1992. godine, u taj grad razoren ratom na Balkanu, gdje je don Tonino "aktivnim nenasiljem" prkosio granatama i bio na čelu grupe pacifista, vjernika i nevjernika različitih nacionalnosti, pokušavajući pokrenuti "drugačiji UN", kako bi pokazali da je moguć život u harmoniji.
Svjedok "neugodnog" Evanđelja
Don Tonino je bio stalno blizak svom narodu, pažljiv prema zahtjevima svih potrebitih, svjedok "neugodnog" Evanđelja, koje je bilo znak kontradikcije s obzirom na iskrivljavanja kroz povijest. Na njegovom grobu u Molfetti molio je i papa Franjo 2018. godine. Tom prilikom pokojnog biskupa opisao je ovim riječima: Don Tonino je otkrivao da "želi Crkvu za svijet: ne svjetovnu, nego za svijet, u službi svijeta. Crkvu očišćenu od autoreferencijalnosti i ekstrovertiranu, ispruženu, ne povučenu u sebe. Crkvu koja ne čeka da dobije, već da pruži prvu pomoć. Crkvu koja nikad ne drijema u nostalgiji za prošlošću, nego gori od ljubavi za danas, po uzoru na Boga”.
(Vatican news - ip - bj)
