Značenje i smisao došašća
Marito Mihovil Letica
Danas je prva nedjelja došašća, kojom počinje nova liturgijska godina. Valja napomenuti da liturgijska ili crkvena godina ima dva svečana vremenska kruga: božićni i vazmeni ciklus.
K tome je prikladno u Godini Marka Marulića, proglašenoj u povodu 500. obljetnice prvotiska znamenitoga spjeva "Judita", prisjetiti se njezine kristološki obilježene posvete, koja u posve određenim zemaljskim horizontima i nebeskim perspektivama spaja Uskrs i Božić, Božić i Uskrs. Upućujući posvetu svećeniku Dujmu Balistriliću, svojemu prijatelju i kumu, piše Marulić na njezinu početku ove riječi: "Sih dan svetih korizmenih, počtovani u Isukarstu gospodine i kume moj dragi dom Dujme…" Bijaše to pred Uskrs godine 1501., a "Judita" će na tiskanje čekati dvadeset godina.
Posebno je važno zamijetiti da smjerni pobožnik Marul posvetu počinje i završava Isusovim imenom, spominjući se njegova rođenja, dolaska u tijelu među čovjeka i u njegovu povijest. Na kraju posvete čitamo: "Mir i milost Gospodina našega Isukrsta budi vazda s vami. Amen. / Od rojen′ja Isukarstova u puti godišće parvo nakon tisuća i pet sat na dvadeset i dva dni miseca aprila. U Splitu Gradu."
Čuli smo lijep i kristološki snažan izričaj "od rojen′ja Isukarstova u pȕti", u značenju "od Isusova rođenja u tijelu". U tome se smislu, kao izvedenica od riječi "pȕt", može u starih hrvatskih teoloških pisaca naći izraz ″upućenje″, a tek se kasnije uobičajilo govoriti "utjelovljenje".
U došašću se nahodimo u vremenu kad iščekujemo Isusov dolazak, s kojim Božja Riječ i Božje vrijednosti dođoše i uvijek iznova dolaze kao utjelovljena stvarnost.
Možemo primijetiti da je hrvatsku riječ "došašće" u svakidašnjemu govoru, u izvancrkvenom ambijentu i diskursu, gotovo posve istisnula latinskoga podrijetla riječ "advent". Ona je također dobra i prikladna, u nekim kontekstima i prikladnija od ″došašća″. Uz to je tvorbeno plodna pa od nje imamo pridjev "adventski", što od riječi "došašće" ne možemo izvesti.
Ne smijemo pritom smetnuti s uma stanoviti glagol koji se nalazi u molitvi "Očenaš" na latinskome jeziku: "… advéniat Regnum Tuum…" ("… dođi kraljevstvo tvoje…"). Glagolom "advéniat" zazivamo i u budnosti iščekujemo Božje kraljevstvo koje nam donosi Božja utjelovljena Riječ, Isus Krist. To je smisao adventa ili došašća.
Ovogodišnji advent bit će, kao i prošlogodišnji, obilježen ograničenjima uzrokovanima pandemijom koronavirusa. Te nam okolnosti nikako ne smiju umanjiti radost iščekivanja Božića. K tome nam istinski smisao Božića ne smije zasjeniti adventski konzumerizam. Kršćanin je pozvan, kako čitamo u novozavjetnim ivanovskim spisima, biti "u svijetu", ali ne "od svijeta". O opasnosti da čovjek zaboravi Boga te prione ljubiti i cijeniti svijet, govori i Marul u "Juditi": "Tim ti se svakoga slava vred zamini / ki zabivši Boga svit ljubi i cini."
Ne možemo izbjeći pitanje što u ovo naše predbožićno i božićno doba znači biti "od svijeta". To, između ostaloga, može značiti: u vrevi i sjaju osvijetljenih trgova i ulica ne vidjeti ništa drugo doli fizičko svjetlo, koje nam daju različite vrste žarulja – ne vidjeti duhovno, metafizičko ili nadnaravno svjetlo, Svjetlo istinsko s velikim početnim "S", što ga svojim dolaskom među ljude ižaruje djetić Isus, koji je Krist, koji je Sin Božji i sâm utjelovljeni Bog. Prepoznajmo u došašću i Božiću pravo i istinsko Svjetlo svijeta.
