Razmatranje liturgijskih čitanja II. nedjelje došašća
P. Luka Ilić SJ
Koja nam prva slika pada na pamet kada pomislimo na došašće? Nekima bi to mogli biti kuhano vino, kobasice i štandovi „Adventa u Zagrebu“, drugima pak božićni ukrasi i glazba po ulicama i trgovinama, a trećima potraga za savršenim božićnim darom. No zar je svrha došašća doista dobro se najesti, provesti ili obaviti savršenu kupnju za Božić?
Naravno, došašće nije (ili barem ne bi trebalo biti) pompa, pretjeranost i taština koje svjetsko razmišljanje povezuje s tim razdobljem. Radije, izvorna svrha došašća jest pripraviti put Gospodinu, odnosno pripremiti se za Kristovo rođenje. Ne čudi onda da su naši stari ovo razdoblje nazivali „malom korizmom“. Isto kao i za „velike korizme“ i ovo bi vrijeme trebalo biti posvećeno postu, molitvi i samoprijegoru. Došašće je tako vrijeme malih, svakodnevnih žrtvi i djela ljubavi koje smo pozvani činiti dok se pripravljamo za Spasiteljev dolazak. Drugim riječima, došašće je vrijeme budnosti, pozornosti i iščekivanja.
Da bih se pak što bolje pripravio za Isusov dolazak, ražarit ću plamen čežnje u svome srcu ogrjevom posta i molitve te ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Neću se kroz došašće, primjerice, samo odreći nekih vrsta ića i pića, gledanja televizije ili društvenih mreža već ću i više vremena i pozornosti posvetiti molitvi, brizi o svome unutarnjem životu, čitanju duhovnoga štiva, sakramentalnomu životu, sudjelovanju na zornicama i djelima ljubavi prema bližnjima, prema ljudima u potrebi. Budem li tako činio, došašće će mi uistinu postati vrijeme iščekivanja Gospodina, vrijeme priprave za radosni susret s Njim. Amen.
