Razmatranje liturgijskih čitanja IV. nedjelje došašća

P. Luka Ilić, SJ

U Knjizi postanka čitamo kako Bog, stvorivši nebo i zemlju, „na svoju sliku stvori ... čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih” (Post 1,27). I ti su naši praroditelji na početku živjeli u skladu: s Bogom, među sobom i sa samima sobom te sa svim stvorenjem.

No kao što dobro znamo, ta idila nije dugo trajala: naši su praroditelji nasjeli na Zmijinu varku da će „biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo” (Post 3,5) ako budu jeli sa stabla spoznaje dobra i zla. Time što su jeli s tog stabla postavili su sebe iznad Boga i prezreli ga.

Činilo se da je Đavao u svome planu uspio: grijeh i smrt ušli su u svijet, a izvorni sklad i zajedništvo između Boga i čovjeka bili su narušeni. I svaki je čovjekov naknadni pokušaj da se svojim silama izvuče iz toga gliba, u koji je upao đavlovom zavišću, propao. Činilo se da se čovjek nalazi u bezizlaznoj, beznadnoj situaciji.

Međutim, Bog nakon Pada nije ostavio čovjeka na cjedilu. To se dade iščitati iz Božjih riječi Zmiji: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu” (Post 3,15). I dok nam se može činiti da nije tako, te su riječi riječi nade. Istina, čovjek se svojim činom okrenuo od Boga, ali Bog u svojoj ljubavi i milosrđu čovjeku poručuje da nije odustao i da nikada neće odustati od njega. U tom svjetlu nam je čitati sva Božja nastojanja i obećanja u Starome zavjetu: ona svjedoče o Njegovoj vjernosti i ljubavi spram čovjeka.

„A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bî rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo” (Gal 4,4-5). I tako se Božji plan ostvario zahvaljujući „da” jedne ponizne nazaretske djevice. Po tom je „da” prave božje službenice poništeno ono Evino „ne” po kojem su smrt i grijeh ušli u svijet. Po tom „da” jedinorođeni Sin Božji postao je čovjekom da bi nas oslobodio od okova grijeha i smrti. Po tom je „da” Blažena Djevica Marija donijela radost cijelome svijetu.

Stoga puni zahvalnosti što nam je naša nebeska Majka svojim „da” podarila Spasitelja svijeta zajedno s Elizabetom uskliknimo: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! ... Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!” (Lk 1,42.45). Amen.