Sveti Toma Akvinski. Slave ga katolici, anglikanci i evangelici
Marito Mihovil Letica - Zagreb
Toma Akvinski postade svetac 1323. godine. Uz katolike slave ga anglikanci i evangelici. Godine 1567. proglašen je naučiteljem Katoličke Crkve te mu je dodijeljen naslov ″Anđeoski naučitelj″ ili, izvorno latinski, ″Doctor Angelicus″, a 1879. njegova je teološka i filozofska misao – tomizam – priznata službenim učenjem Crkve. Za njega se nerijetko može čuti da je najučeniji svetac i najsvetiji učenjak. Predaja kaže da je klečao pred raspelom kada mu se javi sâm Isus i reče: ″Tako si lijepo o meni pisao. Što želiš kao nagradu?″, a sveti učenjak skrušeno i smjerno odgovori: ″Samo Tebe, Gospodine!″
Papa Ivan Pavao II. u enciklici ″Vjera i razum″ ili ″Fides et ratio″ posvetio je Tomi Akvinskomu velik prostor. Uz ostalo je napisao da je ″s pravom i zasluženo sveti Toma od Crkve stalno bio smatran Učiteljem nauka i primjerom kako se treba baviti teologijom″. Ivan Pavao II. pritom se osvrnuo na papu Pavla VI. i njegove riječi da se ime svetoga Tome Akvinskoga ″nalazi među pretečama od kojih potječe novi tijek filozofije i svih znanosti″ (br. 43).
Toma Akvinski najveći je kršćanski filozof i jedan od najznačajnijih mislilaca u cjelokupnoj povijesti filozofije. Bijaše izvrstan poznavatelj filozofske tradicije, nenadmašan sistematičar, graditelj velebnoga filozofskog sustava. Glavna su mu djela ″Suma teologije″ i ″Suma protiv pogana″. Aristotela, kojega je nazivao jednostavno ″Filozof″, s velikim početnim ″F″, držao je sveti Toma vrhuncem znanja u svim pitanjima koja se dohvaćaju spoznaje prirode. Izvan Aristotela ostaju samo nadnaravna pitanja o Bogu, o Presvetome Trojstvu te drugim istinama i misterijima kršćanske vjere. Toma se utječe Aristotelu kako bi snažnim instrumentarijem njegove filozofije objasnio i obrazložio učenje Crkve odnosno istine vjere. Budući da istina ne može proturječiti istini – istine razuma ne mogu proturječiti istinama objave; razum je podređen vjeri, služi joj i brani ju, dokazujući i učvršćujući vjerske istine, kao primjerice u znamenitih Tominih ″pet putova″ kojima argumentira postojanje Boga kao nužnog i savršenog Bića, Uzroka svega što jest, Pokretača svih gibanja i promjena u prirodi.
Toma Akvinski rođen je 28. siječnja 1225. u dvorcu Roccasecca kraj Aquina u Italiji. Unatoč protivljenju roditeljâ, koji ne htjedoše da kao plemićki sin stupi u prosjački red – Toma postade dominikanac. Njegovi poglavari – uvidjevši mladićevu neobičnu nadarenost – poslaše ga na studij teologije i filozofije u Pariz i Köln, gdje mu je profesor bio Albert Veliki, također dominikanac i svetac. Toma Akvinski postao je profesor u Parizu, zatim na talijanskim sveučilištima u Orvietu, Viterbu i Rimu. Papa Grgur X. pozove ga da kao znalac sudjeluje na Drugome lionskom koncilu, ali Toma na putu za Lyon umre, dana 7. ožujka 1274. u samostanu Fossa Nuova kraj Rima. Imao je 49 godina, u naponu intelektualne snage. Relikvije su mu prenesene u Toulouse u Francuskoj.
Spomendan je svetoga Tome Akvinskoga 28. siječnja. Snaga i prodornost njegove vjere te visina i univerzalnost njegove misli – i danas neposustalo sjaje.
