Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj
Neno Kužina - Zagreb
Svečanom misom koju je sinoć na Trgu Grivica ispred katedrale sv. Vida predvodio šibenski biskup Tomislav Rogić, u Rijeci su završeni Dani svetog Vida. „Vrijeme svetog Vida – vrijeme prve Crkve, prvih stoljeća – vrijeme je progona i iskušenja. Vrijeme kada su kršćani bili nepoželjni“, poručio je u homiliji biskup Rogić dodajući da „kršćanima zakoni nisu išli na ruku. Kršćani nisu odgovarali tadašnjem društvu koje je častilo mnoge bogove. Bili su prijetnja jer su donosili drugačiji poredak društva i vrijednosti. Zato su ih pokušali zatrti, spriječiti, ukloniti“. U kontekstu današnjeg vremena propovjednik je dodao je da 21. stoljeće nosi nove izazove, kušnje, možda i progone, ali drugačije vrste. U nekim krajevima svijeta ti progoni gotovo su jednaki onima iz prvih stoljeća te je Crkva Božja uvijek iznova oprana krvlju mučenika. Dani sv. Vida počeli su 9. lipnja Okruglim stolom o temi: „Riječka nadbiskupija – sinodalna Crkva. Izazovi i perspektive.“ Uoči blagdana svečanu Večernju u katedrali je predvodio riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić koji je dodijelio Medalje zahvalnosti sv. Vida. Primilo ih je sedmero laureata koje su predložili župnici iz sedam dekanata Riječke nadbiskupije. To su Branka Pavičić, Ljubica Tometić, Nevenka Žagar, Vjekoslav Čipčić, Nikola Kraljić, Ana Kovačević, te supružnici Rajko i Miljena Šimić.
Hrvatski Caritas u Ukrajinu je do sada uputio 21 tegljač s humanitarnom pomoći ukupne vrijednosti 7 milijuna kuna. Iz ukrajinskog nacionalnog Caritasa Spes sve više kao rastuću potrebu, osobito prognaničke populacije za koju skrbe, navode dječju opremu, kolica, laganu ljetnu odjeću i obuću, te invalidska pomagala.
U povodu Dana Grada Benkovca, Nagradu za životno djelo primio je prof. dr. fra Stipe Nimac. Kako stoji u obazloženju, fra Stipe je svojom znanstvenom, nastavnom, stručnom i kulturnom djelatnošću za promidžbu pastoralne teologije kao znanstvene discipline na hrvatskom govornom području i šire, te za obogaćenje, posvješćivanje i ponovno otkriće vrjednosti ‚zavičajne povijesti‘ i ‚zavičajne kulturne baštine‘ na Benkovačkom području“ dao izuzetan doprinos.
Nakon teške bolesti u Belgiji je u 70. godini preminula Služavka Malog Isusa s. Maria-Ana Kustura. Neko je vrijeme u Belgiji služila kao medicinska sestra, a potom je na Papinskom sveučilištu Salesianum magistrirala odgojne znanosti. U provincijskoj kući u Sarajevu obnašala je dužnost magistre novakinja, učiteljice juniorki i tajnice Provincije. U žiži rata boravila je sa svojim sestrama u bogosloviji i sjedištu Vrhbosanske nadbiskupije. Bila je prevoditeljica francuskog jezika kardinalu Vinku Puljiću, jer su u Sarajevu tada u UNPROFOR-u djelovali Francuzi. U suradnji s njihovim vojnim kapelanom organizirala je pomoć u hrani i lijekovima mnogim obiteljima u skloništima. Preko njih je izvela mnoge ranjenike i starce iz opkoljenih područja i skloništa. U svojoj Družbi obnašala je mnoge službe, od generalne tajnice i savjetnice, do službe zamjenice vrhovne poglavarice i vrhovne glavarice Družbe. „Sve što je Božje i hrvatsko njoj je bilo sveto. Tako je svojim poznanstvom otvorila put na vojnom hodočašću u Lurd, gdje je još u ratnim godinama mlada hrvatska vojska dobila svoje priznato mjesto. Godinama je bila u organizaciji hodočašća“, sjeća se doc. dr. Martina s. Ana Begić, članica Kongregacije sv. Anđela čuvara sestara dominikanki. Sestra Maria-Ana bila je višegodišnja predsjednica nekadašnje Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica.
„Sv. Ante nije zatvarao oči pred nemoralom svojih suvremenika, nego ih je pozivao na obraćenje. Jasno je govorio protiv zabluda svoga vremena, protiv loših običaja i krivovjernog nauka, a to mu je pribavilo naziv ‘malj heretika’“, rekao je na blagdan toga sveca na Smiljevcu u Zadru zadarski nadbiskup Želimir Puljić, upitavši: „Kako to da je čovjek u našem stoljeću silnoga napretka i brojnih deklaracija o ljudskom dostojanstvu, njegovoj vrijednosti i stečenim pravima, izgubio smisao za vlastitu vrijednost i dostojanstvo? Ostao je bez čvrste uporišne točke. Nema strahopoštovanje pred životom i Božjim zakonima upisanima u njegovu narav, srce i savjest. Zbog toga se osjeća i izgubljeno i nesigurno“, upozorio je nadbiskup Puljić, istaknuvši da u „vremenu velike idejne pomutnje“ treba „odvažnih svjedoka koji će neustrašivo poput sv. Ante govoriti o suvremenim herezama, zabludama i upućivati ljude na jasnoću moralnih načela“.
„Kršćanska sadašnjost“ objavila je knjigu „Za vječnost. Razmatranja o liku svećenika“, umirovljenog prefekta Kongregacije za bogoštovlje i sakramente kardinala Roberta Saraha. Knjiga je poziv svećenicima i Crkvi na buđenje i temeljitu duhovnu obnovu. Počinje oštrim i bolnim, ali potrebnim riječima: „Istini moramo pogledati u oči: čini se da je svećeništvo poljuljano. Neki svećenici izgledaju kao mornari čiji je brod žestoko pogodio uragan. Vrte se i posrću. Kako nakon čitanja nekih izvješća o zlostavljanjima djece ne postaviti pitanja? Kako ne posumnjati? U funkciji nečega najgorega našlo se svećeništvo: njegov položaj, njegovo poslanje, njegov ugled“. „U srca svećenika, biskupa i kardinala uvukla se težnja slavi svijeta, moći, častima, zemaljskim užitcima i novcu. Kako podnijeti te činjenice, a da ne protrnemo, ne proplačemo, da sami sebe ne optužimo“? No kardinal Sarah nudi konkretne odgovore na neviđenu krizu kroz koju prolazi Katolička Crkva. Oslanja se na petnaest tekstova, od sv. Augustina, sv. Ivana Zlatoustog, sv. Katarine Sienske, Pija XII., sv. Ivana Pavla II. sve do pape Franje.
