Kardinal Zuppi: Povijest Mozambika pokazuje da je mir uvijek moguć
Bila je nedjelja 4. listopada 1992. godine. Tadašnji predsjednik Mozambika, Joaquim Chissano, i gerilski vođa, Afonso Dhlakama, potpisali su opći mirovni sporazum kojim je završio 17-godišnji građanski rat koji je prouzročio stotine tisuća poginulih, te gotovo četiri milijuna prognanika i izbjeglica. Potpisivanje sporazuma bilo je posljednji čin dugoga pregovaračkog procesa vođenoga u sjedištu Zajednice svetoga Egidija u Rimu. U tim prostorijama u rimskoj četvrti Trastevere, neki članovi Zajednice – među kojima su bili njezin utemeljitelj Andrea Riccardi i svećenik Matteo Zuppi, danas kardinal, bolonjski nadbiskup i predsjednik Talijanske biskupske konferencije – zauzeli su se u vođenju sukobljenih strana do pregovora.
Bilo je to vrlo dragocjeno zauzimanje koje je dovelo do općega mirovnog sporazuma. Među ostalim, utvrđena je predaja gerilskoga oružja snagama Ujedinjenih naroda. Ali i integracija bivših gerilskih boraca u regularnu vojsku – što je poslije stvorilo neke probleme – te postupci razminiranja i uspostave mira na seoskim područjima. Izbori 1994. godine, prvi doista slobodni u toj bivšoj portugalskoj koloniji, potvrdili su uspjeh cijeloga pregovaračkog procesa. Za Mozambik, kako podsjeća Zajednica svetoga Egidija na svojoj web stranici, tako konačno započinje razdoblje obasjano mirom.
Put do pomirenja
Upravo spominjući se tih stranica povijesti, u katedrali u Maputu je 11. kolovoza održana konferencija kardinala Mattea Zuppija, povodom 30. obljetnice potpisivanja općega mirovnog sporazuma u toj zemlji. Na početku konferencije, kojoj je tema bila „30 godina mira, nasljeđe za budućnost“, uvodni je govor održao nadbiskup Maputa, mons. Francisco Chimoio. Kardinal Zuppi je podsjetio kako je prvi put bio u Mozambiku 1984. godine, u vrlo kompliciranom i kriznom razdoblju za tu zemlju. Mozambik je tada, naime, bio u vrlo teškoj situaciji zbog suše i rata.
Međutim, za Zajednicu svetoga Egidija, patnje mozambičkoga naroda nisu bile patnje prema kojima se moglo biti ravnodušni. Poznajući stvarnost i probleme te zemlje, započela je povijest odnosā i susretā. Problem nije bio samo kako pomoći u rješavanju prehrambene krize, nego ponajviše rješavanje uzroka i traženje puta prema miru. Mir je uvijek moguć – rekao je predsjednik Talijanske biskupske konferencije – i u rukama je svakog čovjeka.
Tih je godina uspostavljen vrlo izravan i srdačan dijalog s mozambičkim Predsjednikom. Problem je bio kako stupiti u kontakt s gerilcima Mozambičkoga nacionalnog otpora (RENAMO). Prvi je kontakt bio s predstavnikom te skupine koji se nalazio u Njemačkoj. Poslije je, 1990. godine, Zajednica svetoga Egidija organizirala tajni sastanak kako bi započeli pregovori.
Od pregovora do mira
Zajednica svetoga Egidija nije imala drugih interesa osim mira – objasnio je kardinal Zuppi odgovarajući na pitanja Brazãoa Mazule, prvoga predsjednika Izbornoga povjerenstva za konzultacije 1994. godine. Pregovori su trajali oko dvije godine. Obje strane doista su željele riješiti problem. Odlučujuća je činjenica bila da su i Vlada i RENAMO imali povjerenja u Zajednicu svetoga Egidija. Jedan od problema za Zajednicu bio je prijelaz od olakšavanja dijaloga do posredovanja u traženju puta prema miru. Stoga su Vlada i gerilci kao posrednike prihvatili, među ostalima, utemeljitelja Zajednice Andreu Riccardija i jednoga predstavnika talijanske Vlade, nadbiskupa Jaimea Gonçalves te predstavnike Vlade i gerilaca, među kojima i Raula Domingosa. Jedno od nastojanja bilo je da, unatoč problemima, svi shvate da su dio iste, mozambičke, obitelji. To je – kako je istaknuo kardinal Zuppi – bio pravi ključ uspješnoga ishoda pregovora. Kako bi se potom, 4. listopada 1992., na dan kada se u Crkvi slavi sveti Franjo, došlo do mira.
(Vatican News - al; aa)
