Don Hrvoje Katušić: Mediteranski teološki susreti spajaju ne tek različite ideje nego konkretne ljude

Poštovani don Katušić, od početka ste uključeni u organizaciju prvo Ljetne škole teologije u Dubrovniku 2019., a potom u još tri takva susreta u Dubrovniku i Lovranu. Što za Vas osobno znače Mediteranski teološki susreti (MTS)?

Ljetnu školu teologije 2019. organizirao je dubrovački biskup Mate Uzinić s idejom stvaranja mjesta susreta i dijaloga. Susreta studenata i profesora teologije, katolika, pravoslavaca i protestanata koji na našim prostorima nemaju niti jedan drugi sličan program. Osim susreta studenata i profesora koji dolaze iz različitih vjerskih i teoloških tradicija i iskustava, ovaj program želi ponuditi studentima i priliku da slušaju i raspravljaju o aktualnim temama s nekima od svjetski poznatih i relevantnih teologa. Budući da se teologija na našim fakultetima u zadnje vrijeme uglavnom izražava unutar konzervativne misli, mogućnost za diskusiju s nekim od svjetski relevantnih teologa prilika je i za određenu svježinu u promišljanju aktualnih tema, kao i prilika za upoznavanje uživo s teološkim izričajima s kojima se studenti često nemaju priliku susresti na našim fakultetima. Zbog svega navedenog meni su Ljetna škola teologije, a potom Mediteranski teološki susreti jedinstven ekumenski i teološki događaj na ovim prostorima koji ima snažan potencijal za razbijanje predrasuda između studenata katolika, pravoslavaca i protestanata, ali i predrasuda prema otvorenoj i suvremenoj teološkoj misli na tragu Koncila. Uz to, ovaj program budi interes i ljubav studenata prema teologiji, što svjedoči broj zainteresiranih kao i njihovo sudjelovanje u raspravama, radionicama i predavanjima.

Kako je, organizacijski gledano, prošlo četvrto izdanje MTS-a koje je nedavno završilo? Kako uspijevate okupiti tako svjetski značajna imena i eminentne teologinje i teologe današnjice?

Na studiju teologije više puta su nam govorili koliko je bitno da teologija bude usklađena sa životom, da se primjerom nastoji pokazati ono o čemu se govori i piše. S time se htjela naglasiti važnost poniznosti i autentičnog života za onoga tko promišlja i tumači teološke istine. Kao primjer spominjao se Karl Rahner koji je konac svog života kao profesor posvetio služenju starijoj i potrebnoj braći u samostanu. Nastavno na to, ugodno sam se iznenadio koliko su profesori teologije koje smo pozivali jednostavni i ponizni ljudi. Svi su na poziv nadbiskupa pristali doći i održati svoje predavanje i radionice bez ikakvog honorara, uz samo pokrivanje putnih troškova. U Dubrovniku smo prve godine bili u Učeničkom domu Paola di Rosa, a druge godine u biskupijskom sjemeništu. Ove godine u Lovranu po prvi put se program odvijao na istom mjestu u Domus Laurana dvije godine zaredom, što je tehnički bilo značajno olakšanje u organizaciji. Studenti, profesori, a i mi organizatori iznimno smo zadovoljni kako su prošli ovogodišnji Susreti. Uz druženje, zanimljiva predavanja i rasprave svi smo se povezali na onoj ljudskoj razini, a na teološkoj razini produbili svoja stajališta, kao i bolje upoznali mišljenja onih s kojima u svemu i nismo suglasni.

Kakvi su dojmovi sudionica i sudionika? Sigurno Vam je netko prenio svoje doživljaje organizacijskog odbora, nadbiskupa Uzinića i samih susreta…

Svake godine nakon programa studenti dobiju anonimni “feedback obrazac” u kojem redom svi iznose podršku i pohvalu organizaciji ovog programa. Naravno da uvijek ima prostora za napredak, ali dosadašnje povratne informacije studenata i profesora bile su u znaku zahvalnosti i radosti što su sudjelovali na ovakvom programu. Posebno su naglasili koliko im je važno susresti se sa studentima drugih vjeroispovijesti, ali i čuti teološke glasove koji o suvremenim problemima u Crkvi i svijetu govore vrlo otvoreno i kritički. Uostalom, to pokazuje i interes studenata za ponovnim dolaskom na ovaj program, a kada bude prilike to se nekima i omogući.

Za poneke od izvanjskih promatrača su pak teme koja obrađujemo i gosti koje pozivamo suviše kontroverzni. Čini mi se da takvo mišljenje pokazuje manjak teološke zrelosti i sposobnosti da se saslušaju i oni koji problemima pristupaju drugačije. Sinodalni mentalitet, koji smo kao Crkva pozvani razviti, traži sposobnost slušanja, koja je pak uvjetovana sposobnošću da se a priori ne odbacuju mišljenja drugačija od mojega.

U Lovranu je predstavljena knjiga Teologija u dijalogu, zbornik radova predavanja s prethodnih Susreta. O čemu je riječ, kakav je to doprinos teologiji kod nas?

Predstavljanje zbornika Teologija u dijalogu za organizatore ovog programa bio je posebno svečan trenutak, budući da su u tom zborniku objavljeni radovi svih prethodnih izdanja ovog programa. Osobito nam je drago što su izdavanju ovih radova svoju podršku, osim riječkog nadbiskupa Mate Uzinića, dali i dubrovački biskup Roko Glasnović te izdavačka kuća Kršćanska sadašnjost. Važnost objave ovih radova ponajviše je u tome što svima zainteresiranima za teološku misao pružaju priliku odškrinuti vrata i proučavati predavanja koja su održana u Dubrovniku i Lovranu prethodne tri godine. Za vrijeme održavanja programa, zbog ograničenog broja sudionica i sudionika, to nije bilo moguće, ali objavom zbornika to se omogućilo. Ovaj zbornik, naravno, ne pretendira i ne može uvesti zainteresiranog čitača u svu ljepotu i značaj ovog programa, jer u njemu nisu obuhvaćene i rasprave koje su se događale poslije predavanja i u radionicama. Zbornik na hrvatskom jeziku omogućuje susretanje s teološkom misli eminentnih autora, koji nas svojim radovima pozivaju na dijalog, slušanje, razlučivanje i međusobno obogaćivanje različitim teološkim promišljanjima vezanim za aktualne teme. Posebice su zanimljiva i pružaju svojevrstan ključ razumijevanja uvodna predavanja nadbiskupa Uzinića.

Posljednje tri godine naš vatikanski Dikasterij za komunikaciju, prepoznajući aktualnost i originalnost projekta, šalje svog novinara da uživo prati ovaj teološki i ekumenski događaj u Dubrovniku, odnosno u Lovranu. MTS kod nas su praktički od početka teološki događaj godine, gdje se pokazuje da je teologija živa stvarnost, također i za mlade ljude danas. Koliko je važna ta živost teologije? Što ju čini živom?

Živost teologije na MTS otkriva se na samim raspravama nakon predavanja i u radionicama, osobito u opuštenim razgovorima i nastavku promišljanja uz čašu vina i druženje nakon službenog dijela u popodnevnim i večernjim satima. Tu se događa važna konkretnost cijelog programa koji spaja i susreće na tek različite ideje nago konkretne ljude. Teolozi moraju progovarati o važnim temama suvremenog svijeta i - kako je papa Franjo rekao na teološkom skupu u Napulju - ulaziti u teološka promišljanja o svim temama bez tabua. Bez straha i još važnije bez cenzure drugoga i drugačijega. Takva teologija je živa jer izlazi iz okvira ponavljanja već dohvaćenih izričaja teološke misli i spremna ja na izazov, dovoditi u pitanje i sebe i svoju misao u želji približavanja i boljeg upoznavanja, razumijevanja problema i izazova suvremenog svijeta. Vjerujem da se baš to dogodilo i na Koncilu, kada su oni teolozi koji su imali takve hrabrosti i ranije često bili zbog toga kritizirani i neprihvaćeni, na samome Koncilu bili temelj živosti koncilske misli.

Nadbiskup Mate Uzinić poprilično je omiljen sugovornik ozbiljnih novinara u Hrvatskoj i šire. Mnogi su primijetili njegovu iskrenost, neposrednost, posve ljudsku i evanđeosku naravnost. Kakvo je Vaše iskustvo kao nekadašnjeg njegovog prvog suradnika u Dubrovniku?

Tko god je imao izbliza priliku upoznati nadbiskupa Uzinića, mogao bi posvjedočiti kako je jedno od temeljnih obilježja njegove misli i djelovanja autentičnost. Ono što govori i što čini uvijek radi iz osobnog uvjerenja. Niti najmanje se ne zanosi obzirima prema crkvenim ili bilo kojim drugim autoritetima. Jednostavno ono što smatra ispravnim, ono što vjeruje to i čini. Temeljno je, što se lako može iščitati u njegovim propovijedima koje redovito objavljuje više od deset godina, kako izvor za svoje djelovanje pronalazi u evanđelju. On je čovjek koji redovito meditira Sveto pismo i način na koji mu Bog progovara, na koji ga razumije, pokreće ga na djelovanje, makar to često bilo i kontra struje. Njegovu autentičnost su prepoznali i podržali mnogi u društvu, no istodobno mu je njegova hrabrost u djelovanju koje nije mainstream donijela i mnoge kritike, često pamfletske i vrlo površne, od strane određenog kruga vjernika. Slično što se događa i papi Franji.

Vi ste danas župnik na Korčuli, u Veloj Luci slavnog Olivera Dragojevića. Aktivni ste godinama i na Mljetovanju, programu za mlade, o kojem se piše i u inozemstvu… Prava teologija rađa se u susretima s ljudima, u pastoralu, na periferiji. Kako vidite ulogu teologije danas, odnosno zašto je - recimo to direktno - tako teško čuti teologe koji govore direktno, razumljivo, bez straha i namještenosti?

Rijetko je čuti teologe koji govore o aktualnim temama jer ih to izlaže kritici određenog dijela javnosti. Žalosti koliko je malo teologa kod nas razborito i stručno progovorilo o temi cijepljenja, pričesti na ruke, smislu euharistije i mjera koje je Crkva propisivala u vrijeme pandemije koronavirusa. I sam sam pozivao poneke profesore i poticao ih da progovore, nešto napišu, da pomognu vjernicima u ispravnom, a ne magijskom shvaćanju sakramenata, ali nisu se usudili. Jednako kao što se nisu usudili toliko puta progovoriti o temama o kojima je govorio nadbiskup Uzinić kada je bio s njima suočen, poput tema LGBT osoba, migranata, različitih javnih manifestacija vjere i drugih. Kod mnogih u našoj Crkvi nerijetko postoji običaj da se podrška, u ovom slučaju Uziniću, daje tek osobno, a gotovo nikad javno. Mnogi, dakle, osobno izraze podršku nadbiskupovim hrabrim istupima, ali se ne usude javno izložiti. A tako nam je potrebno da svi u Crkvi i društvu govore i pišu razborito i hrabro, bez uvijanja ili kako sami kažete “direktno, razumljivo, bez straha i namještenosti”. Međutim, izgleda da su većini ponekad komocija, a ponekad strah, nažalost nesavladive prepreke. Razlog tome zasigurno je i u nerijetko sterilnom životu nekih profesora teologije koji imaju malo ili nimalo kontakta s konkretnim ljudima i njihovim problemima. Kada primjerice susrećete migrante, LGBT osobe, mlade i njihova pitanja i probleme s kojima se suočavaju, tada vaš odgovor ne može biti sterilan, nego mora biti bratski, konkretan i razumljiv.

Što biste preporučili mladim teolozima/intelektualcima da čitaju, osobito u ovo digitalno vrijeme?

Digitalno vrijeme učinilo nam je lako dostupnim radove i knjige autora iz cijelog svijeta, a moderni alati prevođenja omogućuju nam zaviriti i u tekstove pisane jezicima kojima se inače ne služimo. Teško mi je generalno preporučiti nekih top pet ili koliko već knjiga. Zato bih samo savjetovao da za aktualne teme s kojima se susreće teološka misao, osobito za kontroverzne teme ne čitaju pojednostavljene članke po raznim portalima nego pročitaju nešto od temeljne literature, onih koji se tim temama godinama ili čak desetljećima znanstveno bave i pružaju širi kontekst i uvid u temu. Primjerice, na hrvatskom jeziku za pitanja roda to je knjiga profesorice Jadranke Rebeke Anić "Kako razumjeti rod?". Ne dopustiti da budeš uvučen u ideološke površne rasprave i difamacije, nego upoznati stvarnost te širinu i kompleksnost pitanja.

(Vatican News – am)