Pleternica živi s Gospom od Suza
Gospodine Markota, što Vam predstavljaju ovi, smijem reći, sveti dani pred Gospin blagdan?
Devetnica Gospi od Suza za svakog vjernika, pogotovo iz Pleternice, tako i meni je poseban vjerski događaj. Urezan mi je u sjećanje i rado ga se prisjećam još iz djetinjstva. Za mene je uvijek čudesno kako se kroz devet dana vjernici okupljaju, hrle, uspinju na brdo, traže utjehu i svima dođe kao jedna velika duhovna obnova. Ja sam posebno sam emotivno vezan te dane jer cijela Pleternica diše ovu devetnicu i svaki vjernik je podrška onome što se ovdje događa. Pleternica te dane postaje hrvatskom Sirakuzom. Dolazim prema pobožnosti Nebeskoj Majci. Kao i većina vjernika osjećam mir i što sam stariji veća je potreba pronalaziti ga jer molitvom stječemo duhovnu energiju. Molitva je zapravo sunčanje na Božjim rukama.
Vjera ili običaj!? Koliko u Pleternici prepoznajte onu istinsku vjeru domaćih, ali i tolikih hodočasnika?
Istinska vjera je duboko ukorijenjena u našem vjerničkom puku. Dolasci tisuća hodočasnika u naše svetište Gospi od Suza. Dolaze iskreno dati slavu Isusu i Njegovoj Majci. Molimo je da dadne snage za daljnji život. Ali mnogi se mole ne samo kada im je teško u životu nego zahvaljuju i kad im dobro ide. Ona je Majka mira i Hrvati je iz ljubavi prema njoj zovu i svojom kraljicom. Tko je pronašao mir u sebi, kaže da više ni s kim ne ratuje. Mnogobrojni susreti u Pleternici, u svetištu Gospe od Suza su veličanstveno nebesko prijateljstvo. Čovjek u svojim potrebama ide prema osobama koje voli i tko njega voli. Gospa zapravo zove u svoju blizinu i zato joj se mnogi hodočasnici, vjernici rado vraćaju jer to postaje uvijek mjesto mira, spokoja, utjehe.
U grad bogate povijesti, koji se 1270. spominje pod imenom Sveti Nikola, roditelji su vas doveli kao bebu od 10 mjeseci. Imate brojnu obitelj; suprugu, sedmero djece i 13-ero unučadi. Što Vam je kao obitelji na životnom putu značila vjera?
Vjera je zapravo jedan milosni Božji dar koji je ponuđen svakom čovjeku. S vjerom u obitelji osjećam siguran životni orjentir. Vjera je susret s Bogom. Ona je put do smislena života i svjetlost na tom putu. A Crkva je ipak znak da smo mi blizu vatre. Vjera je jedno skriveno, zakopano blago svakog naroda. Ona na svijet donosi smisao i radost, a radost je djelić neba i život bez radosti je poput putovanja bez svratišta. Velika je moć zajedničke molitve u obitelji i njezinog blagoslova, jer molitva oblikuje naš duhovni život. To je razgovor i prijateljstvo s Bogom. Povezuje nas s njim, čini nas bliskim. To je zapravo razgovor s onim koji nas ljubi. Vjera nije marka odjeće, ona je stanje duha i upravo istinskom vjerom čovjek postaje čovjek. Lijepo je rekao sveti Augustin, kao što naše tijelo ne može živjeti bez hrane, tako ni naša duša ne može duhovno ostati na životu bez vjere i molitve. Jer tko vjeruje i moli, ne boji se budućnosti.
Zemlju ste oplemenili trsovima vinove loze. Zateknete li i sebe u traženju preko Isusove Majke da godina bude rodna, da prinos grožđa česte vremenske nepogode ne unište?
Poljoprivreda je tvornica pod vedrim nebom i često je naš pogled usmjeren prema gore, gledajući u sive, tamne, olovne oblake. Bojazan je prisutna da nam naš cjelogodišnji trud i ulaganja uništi oluja, tuča, vjetar i nevrijeme. A vinograd je, kažu, jedino mjesto u kojem su ispisani usponi, padovi, kompromisi, žuljevi, strast i na kraju užitak. Bude situacija kad supruga i ja uzmemo posvećenu maslinovu grančicu i svetu vodu, poškropimo i molitvom zamolimo Gospu za pomoć i zazivamo Božji blagoslov da nas brani od svih nepogoda. Smatram da je to ljudski. Dok je vjere i molitve, uvijek ima nade.
Oni koji Vas poznaju vele da se u vinarskoj krije i pjesnička duša!?
Istina, ima nešto od toga. Taj dar od Boga možda posjedujem. Brzo pamtim lijepe misli i riječi i kažu da ako dotaknemo nekoga lijepom riječju, kao da smo stali na sveto tlo. Pjesnici su oduvijek ranjivi na zvuke gitare, dodir tople ruke, miris vinograda, grožđa. Tako da postoji ta inspiracija, nadahnuće. U krajevima koji su zasađeni vinovom lozom kažu da ima puno nadahnutih ljudi. To je jedan uzvišeni jezik, možemo reći za poeziju. A i vino je poezija u čaši, tako da u određenim trenucima znam ljude obradovati lijepom riječju. To je ono što i mene raduje, a raduje i ljude oko mene i već sam po tome i prepoznat i ljudi u datom trenutku očekuju da nešto čuju.
