Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu. Riječ Božju tumači fra Stipo Kljajić

fra Stipo Kljajić

Prispodoba o vinogradarima ubojicama čini se prilično razumljivom. Domaćin je Bog; vinograd je njegov izabrani narod, Izrael; vinogradari, oni koji se trebaju brinuti za vinograd su glavari svećenički i starješine narodne – kojima Isus prvenstveno i upućuje ovu prispodobu; sluge koje domaćin šalje po urod su proroci; domaćinov sin, kojega domaćin šalje na kraju je Isus.

Bog, odnosno domaćin, posadio je sebi vinograd, ogradio ga ogradom, iskopao u njemu tijesak i kulu, te na koncu postavio vinogradare da se brinu za njega. Učinio je dakle sve potrebno da vinograd urodi grožđem. Drugim riječima, Bog je sebi stvorio narod, izabrani narod, Izraela, izveo ga iz egipatskog ropstva, učinio od njega narod dajući mu svoje zapovijedi i uredbe, sklopio s njim savez, pratio ga na čitavom putu lutanja kroz pustinju i konačno ga uveo u obećanu zemlju te postavio starješine, religiozne i narodne da se dalje brinu za njega. Bog je za svoj narod učinio sve što se moglo učiniti, i još više.

Međutim, kada je došlo vrijeme plodova nastaju problemi. Vinogradari, oni kojima je vinograd dan na upravljanje, ne daju urod. Štoviše, ubijaju Božje poslanike, čak i domaćinovog sina, jedinog baštinika, Isusa. Bogu ne preostaje ništa drugo nego da takvim vinogradarima oduzme vinograd, da ih kazni, i da vinograd dadne drugim, boljim vinogradarima.

Ova Isusova prispodoba nije, valja to jasno reći, nikakav poziv na antisemitizam, nego poziv na odgovornost.

I nama je, kao i vinogradarima, Bog darovao zemlju za koju smo odgovorni. Još se u biblijskoj slici stvaranja svijeta vrlo jasno kaže kako je čovjek odgovoran za zemlju, za prirodu. On nije njezin vlasnik, nego samo privremeni upravitelj. On zemljom treba upravljati, odgovorno upravljati a ne vladati, jer je jedini vlasnik zemlje Bog, a ona je čovjeku darovana i to samo na određeno vrijeme. Dakle, odgovorni smo za zemlju na kojoj živimo i od koje živimo. Kako se prema njoj odnosimo: kao odgovorni upravitelji ili apsolutni vlasnici?

Nadalje, druga vrsta odgovornosti koju svi imamo jest za vinograd u prenesenom smislu, odnosno za ljude, za narod. Svi smo, ali baš svi, odgovorni za druge ljude, za svoje ukućane, bližnje, za svoj narod, za sve ljude. Ne svi isto, no svatko prema važnosti posla i službe koju ima. Tako su roditelji, upravitelji obitelji najodgovorniji za svoju obitelj, upravitelji općine za općinu, države za državu, a vjerski predstavnici za svoje vjernike. Kako, svatko od nas ponaosob, shvaća ovu odgovornost i jesmo li uopće svjesni da Bogu odgovaramo za vinograd, obitelj, društvo, narod, vjernike koje nam je povjerio na upravljanje? Odnosimo li se i mi prema njima, poput glavara svećeničkih i starješina naroda, kao prema svome a ne Božjem vlasništvu?

Isusovo upozorenje da će se neodgovorni upravitelji teško kazniti, da će se od njih oduzeti ono što im je povjereno na upravljanje, trebalo bi uistinu ozbiljno shvatiti. Amen.