Sveti Nikola Tavelić, prvi hrvatski kanonizirani svetac. Timbar vire

Fra Ivan Bradarić

Jedan od značajnijih datuma za povijest hrvatskoga naroda te napose za povijest Crkve u Hrvata sigurno je i 21. lipnja 1970. godine. Toga je datuma papa Pavao VI. ovim riječima svečano proglasio prvog hrvatskog kanoniziranog sveca - Nikolu Tavelića iz Šibenika i njegove drugove: »Na čast svetoga i nerazdjeljivog Trojstva, na uzvišenje Katoličke vjere i unapređenje kršćanskoga života, vlašću Gospodina našega Isusa Krista, blaženih apostola Petra i Pavla i našom, pošto smo zrelo promislili i češće za božansku pomoć molili: odlučujemo i ustanovljujemo da su blaženi Nikola Tavelić, Deodat iz Ruticinija, Stjepan iz Cunea i Petar iz Narbone, braća Franjevačkog reda, sveti. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.«

Toga su dana svečano i glasno zvonila zvona na svim crkvama gdje se okupljaju vjernici Hrvati, u domovini i po svem svijetu. Ponosno su se uzdizali stometarski zvonici zagrebačke prvostolnice i svojom jekom pozivali i ostale crkve glavnoga grada Hrvata da brecaju radosni zvon. Ili, kako reče poznati pjevač: „Kao neka vječna glazba kolijevki, kolonada. Slušajte ih kako zvone stara zvona moga grada.“ Toga je dana more naše Jadransko snažnim odbljeskom sunca nebu poslalo brzojav zahvalnosti. Vode su se pretakale i žurile Dravom, Savom, Dunavom, da cijelom svijetu priopće da svoj narod Hrvat ljubi. Onako kako je to posvjedočio i sv. Nikola Šibenski, od toga časa i službeno proglašeni od Crkve prvi hrvatski svetac.

A Šibenik, grad kraljevski, Krešimirov grad, od sada je cijelome svijetu znan i kao Nikolin grad. Velik je Šibenik. Ne samo zbog svoje povijesti, kulture i umjetnosti, nego i zbog svoje svetosti. Svetost stanuje u ovom gradu, u ovom narodu. U ljudima.

***

Radosnu vijest Evanđelja u Šibeniku su prije dolaska franjevaca propovijedali neki drugi propovjednici, monasi, benediktinci, dok nije uspostavljena službena hijerarhija ustanovom Šibenske biskupije 1298. godine. Za prvoga šibenskoga biskupa bio je postavljen fra Martin, gvardijan samostana sv. Frane u Šibeniku.

Ovaj drevni samostan jedan je od najstarijih franjevačkih prisutnosti u našim hrvatskim krajevima. Pojava franjevaca u ovim krajevima datira još iz vremena sv. Frane. Možda još od one 1212. godine kada je Franjo iz Asiza, na svom putu iz Ancone prema Svetoj zemlji, doživjevši svojevrsni brodolom, dospio, neplanirano, u neku od jadranskih luka. Možda je boravio i u Šibeniku. O tome ne znamo puno. Ali znamo, a to smo i proslavili, da su franjevci u ovom gradu nazočni evo punih osamsto godina.

Dug i neprekinut niz nazočnosti u Šibeniku, kao i značajan ugled što su ga redovnici samostana sv. Frane stekli kroz povijest, privlačio je i golem broj vjernika koji su se okupljali najprije u crkvicama sv. Martina i sv. Mihovila, a kasnije i u golemoj crkvi sv. Frane koja je posvećena 31. svibnja 1423. godine.

Zacijelo je i mali Nikola promatrao kako vješti majstori dižu goleme klesane gromade kamena i ugrađuju ih u crkvu sveca koji ga je počeo sve više zanimati i privlačiti – i svetac i redovnici ovoga samostana. Nije Nikola sigurno nikada ni pomislio da bi se ova crkva nekada mogla zvati i po njemu. Naime, na svome zasjedanju na nedalekom Visovcu, 25. rujna 1970., samo tri mjeseca nakon kanonizacije, naš je episkopat i službeno proglasio ovu šibensku crkvu za „Prvo i glavno hrvatsko nacionalno svetište sv. Nikole Tavelića“.

***

„Ponekad se čuje pitanje: jesmo li zaboravili prvog kanoniziranog hrvatskog sveca Nikolu Tavelića?“ Ovo je pitanje u svojoj propovijedi na Svečev blagdan jubilejske 2020. godine postavio predslavitelj svete mise zagrebački nadbiskup u miru kardinal Josip Bozanić, koji je nastavio ovim riječima: „Ovaj jubilej i današnje slavlje te njegova liturgijska nazočnost u crkvenim slavljima govori da nismo (zaboravili). Iako trebamo naglasiti da su sveci naši trajni uzori i izvori nadahnuća. Njih treba ponovno i ponovno upoznavati te u novim životnim okolnostima slijediti trajnu vrijednost njihovih krjeposti“.

Evo, na tragu ovih kardinalovih riječi je i ovaj niz nekoliko emisija koje posvećujem upravo sv. Nikoli Taveliću, prvom hrvatskom kanoniziranom svecu. Proći ćemo malo kroz njegov životopis, upoznati njegove kreposti koje su ga dovele do mučeništva i svetosti, saznati što su sve o njemu pisali povjesničari, znanstvenici, crkveni pastiri… što imamo danas od Tavelića i kako se njegov kult širi u njegovoj domovini Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini, u svijetu… Pokušat ćemo odgovoriti na pitanje: jesmo li zaboravili Tavelića, ili ga nismo još niti upoznali?! Što ovaj svetac može ponuditi nama vjernicima danas, koja je njegova poruka... Pa, pođimo redom.

***

U malo prije spomenutoj homiliji kardinal Bozanić je nastavio još propitivati o Taveliću. „Na pitanje što je ostalo od kanonizacije svetog Nikole Šibenčanina, ispravnije je odgovoriti što je tim slavljem započelo i dobilo novi zamah“ zaključuje kardinal i pojašnjava: „Kad je ujesen 1939. godine papa Pio XII. primio u Rimu veliko hrvatsko hodočašće predvođeno našim episkopatom, nadbiskup Stepinac je tada zamolbu Papi da proglasi svetim blaženog Nikolu Tavelića povezao sa skorom proslavom 1300. obljetnice veza Hrvata sa Svetom Stolicom. Stoga je upravo kanonizacija 1970. godine u Rimu bila početak i poticaj za nastavak Stepinčeva programa i za velika slavlja u domovini pod geslom: »Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata«. (…) „Zato slobodno smijemo ustvrditi da je nakon prvog kanoniziranog hrvatskog sveca započeo slijed novih svetaca i blaženika iz hrvatskoga naroda“.

Znači, kako uočava zagrebački nadbiskup u miru kardinal Josip Bozanić, sveti Nikola Tavelić je, da tako kažem,  „prokrčio“ put svetosti i otvorio vrata novih mogućnosti našoj Crkvi u Hrvata za obnavljanje memorije, za slavlja i za veličanstveni spomen naše pripadnosti Kristu i Katoličkoj Crkvi. Kao da smo tom kanonizacijom dobili međunarodno crkveno priznanje i legitimitet.

U himni jubileja proslave pedesete obljetnice kanonizacije što smo slavili 2020., pod naslovom „Timbar vire“, autor teksta Frane Bilić ovako ushićeno piše o našem svecu:

Od anđela Bogu javljen
kao nitko naše krvi,
sad je slavljen, sad je slavljen,
ka' hrvatski svetac prvi.
Timbar vire svakom biću
šta ga grije sunca sjaj,
u pokori i u žiću
Tavelić je bio taj.

Sad kada smo to dobro utvrdili, idemo još jednom upoznati, tko je zapravo bio Nikola Tavelić, što znamo o njemu.

Tako ćemo u slijedećem nastavku slušati ponešto o njegovu rođenju, odrastanju u Šibeniku, te općenito malo o njegovu vremenu.