Krešimir Cerovac: Papa Franjo je proročki glas u suvremenom svijetu, apelira na „ekološko obraćenje“

Krešimir Cerovac (82) rođen je u Zagrebu gdje je nakon završetka srednje škole stekao diplomu, a potom i magisterij na Elektrotehničkom fakultetu. Kao diplomirani inženjer elektrotehnike radio je 25 godina u tadašnjoj tvornici „Rade Končar“. Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, proveo je 18 godina kao načelnik Odjela za energetiku u Upravi za energetiku i rudarstvo Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i rada.

Uz svoje stručno djelovanje, kao katolički laik bavi se i pitanjima iz područja socijalnog nauka Crkve te istražuje odnos između teologije (vjere) i prirodnih znanosti. Bio je angažiran na Hrvatskom katoličkom radiju gdje je 19 godina, jednom mjesečno, uređivao i vodio emisije iz ciklusa „Limes kozmosa“. U tim emisijama, uz pomoć uglednih gostiju, razmatrala su se pitanja odnosa između znanosti i teologije. Za ciklus „Limes kozmosa“ 2006. je dobio „Komunikacijsku nagradu“ Europskog društva za proučavanje znanosti i teologije (ESSSAT). Autor je knjige „Sklad znanosti i vjere“. Njegovi radovi su objavljivani u časopisima poput „Glasa koncila“, „Obnovljenog života“, „Kane“ te na nekoliko katoličkih portala. Oženjen je, otac dvoje odrasle djece i djed dvoje unuka.

Za Vatican News govori o klimatskim promjenama, suočavanju s njima i doprinosu pape Franje i cijele Katoličke crkve u ublažavanju posljedica klimatske krize na siromašno stanovništvo i cijeli planet te o onome što smatra da je još potrebno učiniti.

Zbog zdravstvenih poteškoća papa Franjo je nažalost morao otkazati svoje planirano putovanje na COP28 u Dubai. No, koliko je općenito značajan utjecaj vjerskih poglavara na promjenu mentaliteta osoba glede klimatskih promjena i potrebe zaštite zajedničkog planeta?

Šteta što papa Franjo nije mogao sudjelovati na skupu COP28, ali njegov snažan apel za „ekološkim obraćenjem“, izraz koji je prvi koristio sveti Ivan Pavao, ipak je odjeknuo među sudionicima skupa iako nije bio fizički prisutan. Papa Franjo ima značajan utjecaj na diskurs o ekologiji ne samo unutar Katoličke crkve, već i izvan nje. Posebno se ističe u naglašavanju potrebe za žurnim djelovanjem glede rješavanja ekoloških izazova, ističući međusobnu povezanost ekoloških, društvenih i ekonomskih pitanja.

Kritičari, osobito u određenim krugovima u SAD-u, čak i crkvenim, prigovaraju mu da govori i piše o stvarima koje dobro ne poznaje. Međutim, u razgovoru s francuskom delegacijom 3. rujna 2020. Papa je objasnio da encikliku Laudato si’ nije napisao sam, već da je postojao tim znanstvenika i teologa s kojima je zajedno razmišljao o ekološkim pitanjima. Od stručnjaka je tražio točne i dokazane činjenice te stvarnu situaciju umjesto hipoteza.

Iako pažljivo pratim ovu problematiku, nisam primijetio da u drugim kršćanskim zajednicama odjekuju snažniji apeli na razini kako ih iznosi papa Franjo. Nažalost, i unutar Katoličke crkve, neki su izrazito glasni, vodeći kulturološki rat i ne shvaćajući nužnost aktivnog angažmana Crkve u pitanjima ekologije, i to u širem smislu. Primjerice, kardinal Gerhard Müller je zabrinut da bi se kršćanstvo time moglo pretvoriti u znanost o spasenju sakralizacijom kozmosa i biološke raznolikosti, prirode i ekologije. Slično razmišlja i Raymond Burke tvrdeći da se „ekološko obraćenje“ koristi kao „argument za jednu svjetsku vladu“ i da je tobože riječ o „masonskoj ideji“. Ističe da je riječ o „vrlo podmuklom izrazu“ koji nema nikakve veze s katoličkom vjerom. Kada je u pitanju zaštita okoliša, može se kazati da vjerski poglavari drugih religija, ali i neki prelati u Katoličkoj crkvi, ne slijede papu Franju u dovoljnoj mjeri.

S obzirom na Vaše dugogodišnje iskustvo istraživanja odnosa između vjere i znanosti, može li se reći da vjernici uvažavaju znanstvena mišljenja i u ovom pitanju?

Ponajprije treba kazati da je između znanosti i vjere (duhovnosti) moguć partnerski dijalog, iako to nije jednostavan proces. Činjenica je da se određene teološke istine mogu i trebaju izraziti na sveobuhvatniji način uz korištenje znanstvenih dostignuća. Pritom se ne smije zastupati apologetska pozicija jer, kako je to izjavio sveti Ivan Pavao, znanost ne može dokazati Boga, ali ga još manje može negirati.

Čovjek, istražujući prirodne zakone, može dublje razumjeti svoj misterij i postati sposobniji za dijalog s Bogom. Stoga je neosporno da teologija, radi svoje misije naviještanja, uvijek mora biti u dodiru sa suvremenom kulturom kako bi izvršila svoju dužnost, a to je posredovanje Božje objave ljudima u određenom vremenu i prostoru.

Važno je, dakle, primijetiti da nema nikakvog protuslovlja između vjerskog stava koji tvrdi da je svijet stvoren i znanstvenog stava da se svijet oblikuje difuzijom materije. Teško je procijeniti koliko vjernici to shvaćaju i prihvaćaju, jer ova tema danas nije značajno prisutna kod nas u Hrvatskoj, a ni šire. Djelomično se obrađuje vezano uz umjetnu inteligenciju. Kod nekih se vjernika, zbog njihova doslovnog tumačenja Svetog pisma, primjećuje da postoji otpor i prema barem djelomičnom prihvaćanju teorije evolucije, iako ona itekako implicira Božju sveprisutnost u prirodi, te iako su o evoluciji pozitivno govorili i trojica posljednjih papa. Važno je stalno naglašavati da teorija evolucije sama po sebi nije u sukobu s konceptom Božjeg stvaranja i ne postavlja dilemu: Mojsije ili Darwin. Uglavnom: treba više razmatranja o problematici odnosa znanost – vjera.

Teološki fakultet Sveučilišta u Helsinkiju dodijelio je ove godine Greti Thunberg počasni doktorat, a kurijalni kardinal Peter E. Turkson o poznatoj klimatskoj aktivistici kaže da je „velika svjedokinja crkvenog nauka o brizi za okoliš i za ljude“. S druge strane osobe poput nje, kao i općenito teme globalnog zagrijavanja, među nekima su predmet ismijavanja?

Slažem se s kardinalom Turksonom. Greta Thunberg, iako vrlo mlada, ipak predstavlja visoko motiviranu osobu, koja pokreće pokret za zaštitu okoliša i postaje njegovo javno lice. Mnogi osporavaju, odnosno negiraju, čak i unutar Crkve, opasnost od klimatskih promjena i, stoga, dovode u pitanje njezine tvrdnje. Klimatske promjene su postale politički nabijeno pitanje, a stavovi o tome često se usklađuju sa širim političkim ideologijama, što rezultira oštrim napadima na Gretu iz tih krugova. Iako njezin pristup nekima možda može djelovati pomalo teatralno, bitno je prepoznati da ona ipak iznosi istinu.

Papa Franjo je jednom prilikom pohvalio mlade aktiviste poput Grete Thunberg zbog dobacivanja izazova odraslima. U temelju ekoloških izazova, s kojima se čovječanstvo suočava, leže poremećene želje, zlouporaba tehnologije popraćena tehnokratskim razmišljanjem, koje isključuje moralne istine, nekontrolirana potrošnja te shvaćanje da posjedovati više znači ujedno biti više.

Nažalost, diljem svijeta mnogi ne prepoznaju kako „živimo u zajedničkom domu“ i ne shvaćaju da je danas „ozračje potopno“, kako govori Fabrice Hadjadj. Poruge i napadi na Gretu, pa i na papu Franju, ukazuju na ograničeno suženo razumijevanje katoličke vjere, koja, osim osobne, ima i društvenu dimenziju. Prava biblijska eshatologija obnovljenog stvaranja trebala bi poticati vjernike da, osim zalaganje za društvenu pravdu, budu i skrbnici planeta Zemlje.

Postoje „predani molitelji“, koji, kako papa Franjo ističe, često ismijavaju ili negiraju potrebu zabrinutosti za okoliš. Stoga, poziva: „Jednom zauvijek, okončajmo neodgovorno ismijavanje koje bi ovaj problem predstavilo kao nešto isključivo ekološko, ‘zeleno’, romantično, često predmet podsmijeha gospodarskih interesa. Napokon priznajmo da je to ljudski i društveni problem na mnogim razinama.” (Laudate Deum, 58).

U enciklici Laudato si' (2015.) Papa više puta ističe da je „sve povezano“, odnosno da danas „moramo shvatiti da pravi ekološki pristup postaje uvijek društveni pristup, koji u rasprave o okolišu mora uključiti pitanje pravednosti kako bi se čuo i vapaj Zemlje i vapaj siromašnih“ (br. 49). Posljedice klimatskih promjena najprije trpe siromašni?

Prema papi Franji među najistaknutijim simptomima svjetske krize ističu se, uz ekonomsku nejednakost, i klimatske promjene. On upozorava da su klimatska kriza, globalno siromaštvo, te drugi veliki globalni izazovi, direktna posljedica nejednakosti u ekonomskim, društvenim i političkim sustavima, uključujući tu i opiranje nužnim promjenama, što iskazuje globalna elita i u razvijenim i u zemljama u razvoju.

Kad je riječ o klimatskim promjenama, pogođeni su prije svega ljudi, posebno siromašni. Stoga, papa Franjo naglašava važnost razumijevanja da pravi ekološki pristup uvijek postaje i socijalni pristup. Pravi pristup treba u rasprave o okolišu integrirati pitanja pravednosti kako bi se čuo vapaj siromašnih. Nedvojbeno je dakle da se problemi okoliša ne mogu odvojiti od ljudske obitelji. Papa Franjo ističe da nisu u pitanju dvije odvojene krize: jedna vezana uz okoliš a druga uz društvo.

Franjo je u enciklici Laudato si’ postavio izazov suvremenom potrošačkom i materijalističkom mentalitetu i to predstavlja poziv svim vjernicima da budu pažljiviji i da odgovore na vapaje siromašnih, uključujući vapaje same Zemlje. Jasno je da je neophodna promjena društvenog ozračja i ponašanja, jer tehnička rješenja sama po sebi nisu dovoljna za suočavanje s klimatskim izazovima: „Trebamo novu sveopću solidarnost“, poručio je Papa.

Spomenuta enciklika razvoj je crkvenog nauka izražavanog tijekom nekoliko posljednjih desetljeća, od sv. Pavla VI. do Benedikta XVI., nazivanog i „zeleni Papa“. Neki danas prigovaraju zbog ekoloških tema, kao da zaboravljaju ili zanemaruju važne poruke već niza rimskih biskupa?

Walter Brandmüller je, primjerice, bio oštro kritizirao Radni dokument priređen za Sinodu za Amazoniju, postavljajući začuđujuće pitanje: „Kakve veze ekologija, ekonomija i politika imaju s mandatom i misijom Crkve?“. Drugom prilikom izjavio je da su crkveni odgovori na društvene i ekološke probleme tek „sekundarne“ važnosti. Neki drugi kritičari pape Franje slično reagiraju.

Postavlja se pitanje zašto to nije bilo prisutno za vrijeme papinstva Pavla VI., Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., kad su iznosili slične postavke, koje sada papa Franjo nastavlja s malim dopunama ne odstupajući od svojih prethodnika. Čini se da neki nisu pročitali enciklike, apostolska pisma ili pobudnice pape Pavla VI., pape Ivana Pavla II. i pape Benedikta XVI. ili ih svjesno ih zanemaruju. U njima se jasno ističe potreba djelovanja u smislu „cjelovite ekologije“ i „cjelovitog ljudskog razvoja“, a to je danas, tvrde kritičari, razvodnjavanje evanđelja. To što govore napadajući papu Franju zbog stajališta o ekologiji, zapravo je usko shvaćanje vjere kojim se zanemaruje nova evangelizacija, socijalni nauk Crkve i ekumenizam.

Papa Pavao VI. u apostolskom pismu „Octogesima adveniens“ iz 1971. godine naglašava „dramatične i neočekivane posljedicama ljudske aktivnosti“, misleći pritom na „pogrješno shvaćanje iskorištavanja prirode“. Slično tome, papa Ivan Pavao II. u enciklici „Redemptor hominis“ iz 1979. iznosi slične teme. U poruci povodom Dana mira 1. siječnja 2007. papa Benedikt XVI. ističe: „Uz ekologiju prirode, postoji i ono što se može nazvati „ljudskom ekologijom“, što pak zahtijeva „cjelovitu ekologiju“. Sve to ukazuje na potrebu da čovječanstvo, ukoliko istinski želi mir, postane sve svjesnije povezanosti prirodne ekologije, odnosno poštovanja prirode i ljudske ekologije.

Pred COP28 u Dubaiju Papa je u listopadu ove godine objavio i apostolsku pobudnicu Laudate Deum u kojoj piše da se „više ne može sumnjati u ljudsko – 'antropsko' – podrijetlo klimatskih promjena“ (LD, 11-14). Napisali ste nedavno da je ta pobudnica „poziv na život u stvarnom svijetu“. Može li ona probuditi svijet?

Apostolska pobudnica Laudate Deum (Hvalite Boga) predstavlja moralni poziv upućen svim ljudima dobre volje i treba je promatrati u kontekstu enciklike Laudato si’. Ta pobudnica pruža analizu stanja trenutačnog razornog ljudskog djelovanja u vezi s globalnim klimatskim promjenama, i naglašava da čovječanstvo nije ispunilo gotovo nijedan relevantan kriterij vezan uz zaštitu okoliša, posebno u pogledu emisije štetnih plinova. U ovoj pobudnici papa Franjo snažno izražava svoju zabrinutost zbog klimatskih promjena i globalnog zagrijavanja. Tvrdi da se ne može više dovoditi u pitanje antropogeni uzrok klimatskih promjena. Ukazuje na brzi rast koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi, te na povećanje temperature koja se „povećala nevjerojatnom brzinom, bez presedana“.

Papa Franjo primjećuje da, nažalost, pitanje klimatske krize nije prioritet za velike ekonomske sile, koje su uglavnom usmjerene na postizanje maksimalnog profita u što kraćem vremenskom razdoblju uz što minimalnije troškove. Bez sustezanja izravno kritizira „neodgovoran način života“ mnogih u Sjedinjenim Američkim Državama, napominjući da su emisije štetnih plinova po stanovniku u SAD-u dvostruko veće od Kine i sedam puta veće od prosjeka u siromašnim zemljama (usp. br. 72). Nažalost, u SAD-u dolazi do izražaja nespremnost i odbijanje mnogih biskupa da u potpunosti prihvate Papin poziv na ozbiljno reagiranje na klimatsku krizu.

Nesumnjivo je da isključivo tehnička rješenja nisu dovoljna za suočavanje s izazovima klimatskih promjena. Svaki, čak i najmanji doprinos, ima značajnu ulogu, a sprječavanje povećanja globalne temperature za desetinu stupnja već bi bilo dovoljno za umanjivanje patnje mnogih ljudi. Neophodna je daleko učinkovitija međunarodna suradnja u zaštiti okoliša. Postignut je određeni napredak, ali ta suradnja još uvijek nije na dovoljnoj razini.

Papa Franjo je namjeravao sudjelovati na Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama, COP28, u Dubaiju od 1. do 3. prosinca 2023. godine. Nažalost u tome ga je spriječila bolest. Izrazio je pak nadu da će COP28 omogućiti odlučno ubrzanje energetske tranzicije s učinkovitim obavezama, koje će biti stalno podvrgnute učinkovitom nadzoru.

Ogromne su posljedice klimatske krize na migracije. Kako vidite razvoj događaja po tom pitanju?

Migracije se događaju iz više razloga, ali na taj proces značajno utječu i klimatske promjene. Sve više ljudi napušta svoje domove zbog ekstremnih vremenskih događaja, uključujući poplave, toplotne valove, suše i požare, kao i neke sporije klimatske izazove poput podizanja mora i intenziviranja vodnog stresa. Papa Franjo je vrlo glasan u vezi s pitanjem migracija, dosljedno ističući potrebu za suosjećanjem, solidarnošću i humanošću prema migrantima i izbjeglicama. Njegova stajališta o migracijama usklađena su s naukom Katoličke crkve, posebno s načelima socijalne pravde i dostojanstva svakog ljudskog bića. Smatra da je prihvat migranata moralna obveza, posebno za kršćane, koji bi trebali slijediti Kristovu poruku ljubavi prema strancima i onima u potrebi.

Papa Franjo ističe potrebu za rješavanjem korijena problema koji uzrokuju migracije, kao što su ratovi, siromaštvo, nepravda i nerazvijenost. Smatra da je važno raditi na izgradnji pravednijeg društva kako bi se smanjile potrebe za migracijom. Poziva na zajedničke napore u rješavanju pitanja izbjeglica i migranata na način koji promiče pravdu i mir, te na stvaranje društava koja su inkluzivna i otvorena različitostima.

Teško je predvidjeti daljnji razvoj događaja. Dosadašnje su migracije bile uvjetovane uglavnom ratovima, politikom i siromaštvom. Ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice (JRS) za Jugoistočnu Europu p. Stanko Perica ističe da „tek nadolaze one koje će biti uvjetovane klimatskim promjenama, ali i rastućom globalizacijom. Papa poziva da se u svemu tome prisjetimo velike kulturne i vjerske baštine koju imamo u Europi“.  

Katolička vjera zahtjeva izražavanje ljubavi prema svakom čovjeku u potrebi i nevolji, no migracije mogu imati različite demografske, socijalne i ekonomske posljedice, kako u zemljama podrijetla tako i u zemljama odredišta. Stoga je vrlo razumljiva i opravdana zabrinutost zemalja odredišta. Očito je da nema jednostavnog rješenja. Potrebna je dugotrajna i održiva strategija, koja nije još na vidiku.

Pisali ste više tekstova o recentnom nauku pape Franje. Što Vas posebno u tome pokreće i što bi naša Crkva mogla još učiniti glede klimatske krize?

Napisao sam dosta tekstova o papi Franji, jer vjerujem da je on proročki glas u suvremenom svijetu, predan prioritetnoj opciji za najsiromašnije u društvu, ne samo riječima, već i jednostavnim životnim stilom. Papa Franjo pruža sveobuhvatnu viziju, uključujući ponovno otkrivanje i produbljivanje misijske prirode i sinodalnog identiteta Crkve. Njegov pontifikat je događaj, koji snažno oblikuje Crkvu za treće tisućljeće.

Na pisanje o papi Franji posebno me je ponukala činjenica da, nažalost, svjedočimo nevjerojatno ružnim, neočekivanim, neopravdanim i tendencioznim kritikama upućenima prema njemu. Postoji skupina katolika koja se protivi njegovim naporima ili ignorira njegov proročki glas. Opozicija ima korijene u odbijanju Drugog vatikanskog koncila, ljutnji zbog ograničenja služenja stare latinske mise i neslaganju s papinom crkveno-političkom vizijom. Mnogi napadi na papu Franju proizlaze iz uskog shvaćanja vjere koje se svodi na niz strogo definiranih moralnih smjernica, bez otvorenosti prema različitim perspektivama. U pitanju je usko shvaćena vjera, koja podrazumijeva tumačenje koje je ograničeno ili usmjereno na određene dogme, propise ili prakse unutar Crkve, s malo ili bez otvorenosti prema različitim perspektivama ili okružjima. Napadi na doktrinarni i moralni autoritet pape Franje posebice su ojačali nakon objavljivanja njegove posinodske pobudnice Amoris Laetitia (2016.), te nakon što je otvorio vrata potrebi pomaka prema kolegijalnijoj i sinodalnijoj Crkvi. Važno je istaknuti da u medijima u Hrvatskoj uglavnom nema napada na papu Franju, ali se katkad ignorira njegov nauk i razni apeli upućeni katolicima. Mediji ga uglavnom ne brane od nedopustivih ponašanja u svijetu, kao ni od ružnih napada na Papu upućenih preko društvenih mreža, što je naveliko prisutno u Hrvatskoj.

I Hrvatska osjeća posljedice klimatskih promjena, uglavnom kroz iznimno snažne poplave, kakve dosad nisu bile uočene, a kojih je sve više u mnogim gradovima, čak i u onima koji nisu uz rijeke. Iako Hrvatska kao država nije u europskim razmjerima veliki zagađivač okoliša, i pridržava se svojih obveza prema međunarodnim konvencijama, ipak bi trebalo više djelovati na podizanju svijesti stanovnika. U tom kontekstu, crkveni mediji u Hrvatskoj imaju odgovornost bolje i češće informirati vjernike o stajalištima pape Franje o pitanjima okoliša, potičući tako svijest o važnosti brige za okoliš i suradnje u rješavanju ekoloških izazova. Po mojem mišljenju pitanje klimatske krize je zapostavljeno.

(Vatican News - am)