Crteži sakralne tematike akademskoga kipara Krune Bošnjaka

Marito Mihovil Letica

ʺU početku bijaše Riječ / i Riječ bijaše u Boga / i Riječ bijaše Bog. / Ona bijaše u početku u Boga. / Sve postade po njoj / i bez nje ne postade ništa. / Svemu što postade / u njoj bijaše život / i život bijaše ljudima svjetlo; […], čitamo u Proslovu ʺEvanđelja po Ivanu.ʺ(Iv 1,1-4)

U ivanovskim spisima možemo razabrati dvije grčke riječi za život: ″bíos″, vremeniti život u kojemu ćemo kao zemna i nenužna bića prije ili kasnije umrijeti, i ″zoē″, duhovni, Božjom milošću darovani život koji je od vječnosti i za vječnost. Možemo u toj novozavjetnoj ivanovskoj perspektivi reći da Božić jest rođenje za život koji je ʺbíosʺ, a Uskrs, to jest slavljenje povijesnoga i natpovijesnoga događaja Isusova uskrsnuća, omogućio nam je vječni život ili ʺzoēʺ.

Ako bismo htjeli u ivanovskome smislu biti kršćani koji žive u svijetu – ali nisu od svijeta – onda bi rođenje za život vječni trebalo biti radosnije od rođenja za biološki i vremeniti život. Stoga je – u posve određenome pogledu – Uskrs radosniji blagdan nego Božić.

Ali mi ljudi jesmo velikom dijelom ovosvjetska bića pa odnos između dotičnih dvaju blagdana nismo skloni tako doživljavati. U svemu je jasno da ne bi bilo ni slavljenja Božića – da Isus nije prošao kroz muku i smrt, uskrsnuće i uzašašće. Božić jest najradosniji kršćanski blagdan, ali najveći je Uskrs, jer tada i Božić postiže vlastito ispunjenje i zadobiva povijesnospasenjski smisao.

Božić i Uskrs povezani su formulom ʺIsus Kristʺ. Naime, kada reknemo ″Isus Krist″, izrazili smo ovu temeljnu istinu: u betlehemskoj štalici rođeni, zemaljski, povijesni, preduskrsni Isus iz Nazareta i nebeski, kozmički, poslijeuskrsni Krist, Svevladar svemira i Kralj vjekova – jedna su te ista osoba, i to stvarna.

U svjetlu rečenih vremenskih i nadvremenskih istina nije ni čudno ni neprilično što je u božićno vrijeme postavljena u Muzeju Prigorja u Sesvetama izložba crteža koji prikazuju Isusovu muku. Autor je akademski kipar Kruno Bošnjak, rođen u Lovreću kraj Imotskoga 1936. godine, umirovljeni profesor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Primio je brojne nagrade i priznanja za svoj rad, a ovdje će biti spomenut Orden Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi.

O ovim crtežima kipara Krune Bošnjaka napisao je povjesničar umjetnosti Stanko Špoljarić izvrstan tekst naslovljen ʺU ime Isusovo za Alojzija Stepincaʺ. Nalazi se u katalogu izložbe. Čut ćemo dio Špoljarićevih zamjedbi:

ʺOpisnost je stavljena u drugi plan, no zbog sadržajnih silnica događanje žrtve na križu postaje bliže srcu no oku. No zato je potrebna sigurnost Bošnjakove izvedbe izuzetne crtačke vještine ruke, Bošnjakove umjetničke pobožnosti kojom ožiljke na svetoj epidermi lika raspetoga Spasitelja pretvara u portrete ljubavi.ʺ

Kipar Kruno Bošnjak poseže za kombiniranom crtačko-slikarskom tehnikom (olovka, pastel, ugljen i tempera) pri čemu potezi proizlaze iz silovitoga i ujedno tankoćutnoga umjetnikova nerva, titrajući u izražajnim registrima od reske jasnoće do rasplinute maglenosti na izmeđici dvaju svjetova, života biološkoga i života vječnoga.

Izložba crteža doista eminentnoga umjetnika Krune Bošnjaka otvorena je u Galeriji ʺKurijaʺ Muzeja Prigorja u Sesvetama, Trg Dragutina Domjanića 5, od 20. prosinca 2023. do 8. siječnja 2024. Zdušno je preporučujem zainteresiranoj publici.

Dragi slušatelji Vatikanskoga radija, neka vam je blagoslovljena, zdrava i sretna nova, 2024. godina.