Sveti Nikola, uzor vjere i dobrote

Marito Mihovil Letica

″Sveti Mikula tvrdo spi, / k njemu angel doleti. / ′Ustaj, ustaj Mikula, / pa ti ajde v šumicu / i odseci jelvicu / i napravi zipčicu. / Roditi će Marija / našega Spasitelja. / Moramo se pripravit, / Spasitelja pozdravit.′″ Čuli smo stihove narodne lirske pjesme koja potječe iz Mrkoplja u Gorskome kotaru. Nahodimo se na početku došašća i uskoro će spomendan svetoga Nikole.

Oskudijevamo u vjerodostojnim podatcima o njegovu životu. Vjerojatno je rođen u Patari u Maloj Aziji, na području današnje Turske, oko 270. godine, a neki smatraju da se rodio između 255. i 270. Nije prijeporno da je Nikola došao na svijet u domu kršćanskih roditelja. Zarana se posvetio službi Božjoj. Nikola je bio nećak biskupa u gradu Miri, koji ga, zapazivši u njemu poziv, zaredi za svećenika. Nikolini roditelji rano su umrli, a on postavši svećenikom proda svu svoju imovinu i novac razdijeli siromasima. I poslije, nakon što postade biskup u Miri, iskazivao se velikom brigom i djelatnom ljubavlju prema siromašnima.

Budući da je Nikola vrlo omiljen svetac, razumljivo je da se oko njega stoljećima ispredahu brojne legende i priče. Najpoznatija kaže da je u Miri živio osiromašeni plemić s trima kćerima koje su stasale za udaju, a ne mogavši im priskrbiti miraz došao je očajni otac na pomisao da kćeri mogu zarađivati prodajući svoje tijelo. Doznavši za to, biskup je Nikola tri noći zaredom ubacivao kroz prozor vrećicu sa zlatnicima i tako omogućio siromašnim djevojkama dostojan miraz.

Druga priča kaže da je sveti Nikola krenuo na hodočašće u Svetu zemlju, a onda se na moru podigla oluja. Nikola zaprijeti valovima i oni se stišaju. Tako je postao zaštitnikom putnika i pomoraca: u brodovima su njegove slike, a velike mu kipove susrećemo u brojnim lukama svijeta.

Zanimljivo je spomenuti i od pretkršćanskih vremena baštinjeni običaj spaljivanja brodicâ, koji se do danas održao u nekim gradovima i mjestima na hrvatskome dijelu Jadrana. Uoči svetoga Nikole spaljuju se barke na lomači od ″smriča″, a sutradan u podne ima se blagosloviti nova brodica. Nakon što drvo barke dogori, pepelom se posipa paluba nove brodice. Taj čin nosi izraženi apotropejski karakter, to jest ima ulogu zaštite i odvraćanja od nesreće.

Recimo na kraju da je sveti Nikola – povijesni, a ne legendarni – sudjelovao na Prvome nicejskom koncilu 325. godine. Iscrpljen pokorom i napornim biskupskim obvezama umro je 6. prosinca u Miri. Nema suglasnosti oko godine njegove smrti, ali najvjerojatnijim se čini da je to bilo između 340. i 350. godine. Sveti Nikola pokopan je u Miri, a njegovo je tijelo u 11. stoljeću, zbog turskih osvajanja, preneseno u Italiju, u grad Bari, gdje se i danas nalazi značajno njegovo svetište.

Svetoga Nikolu štuje kršćanski Istok i Zapad. Na Istoku je nakon Majke Božje najviše čašćen svetac, a osobito ga štuje Rusija čiji je patron. Zaštitnik je, uz ostalo, Sicilije, gradova Varaždina, Koprivnice, Krapine i Kraljevice, mjestâ Baške Vode i Krila Jesenice u Dalmaciji, Janjeva i Letnice na Kosovu.

Sveti Nikola uzor je vjere i dobrote, milosrđa i darežljivosti. Zaštitnik je putnika i pomoraca, djece i djevojaka, siromaha i studenata.