75 godina od donošenja ʺUniverzalne deklaracije o ljudskim pravimaʺ

Marito Mihovil Letica

Danas se navršava 75 godina od donošenja ʺUniverzalne deklaracije o ljudskim pravimaʺ. Proglašena je 10. prosinca 1948., istoga dana kada je prihvaćena Rezolucijom 217 A (III) Opće skupštine Ujedinjenih naroda održane u Parizu. Posrijedi je dokument koji je postao temelj za većinu pravno obvezujućih međunarodnih akata o ljudskim pravima, uključujući i mnogobrojne ustave nacionalnih država.

Svjedočimo da su lijeve i liberalne političke stranke te njima sklone organizacije civilnoga društva i drugi politički aktivisti prisvojili ekskluzivno, recimo to tako, pravo na govor o ljudskim pravima. Pokušava se prikazati da Crkva i s njome povezane konzervativne svjetonazorske skupine ne samo da ne podupiru ljudska prava nego da ih nerijetko i zaprječuju.

Istina je dijametralno suprotna: ljudska prava nisu plod ni liberalizma ni lijevih političkih opcija, a ponajmanje komunizma, nego su ljudska prava plod – najprije i najvećma – kršćanskoga personalizma.

Čovjek kojega smatraju ʺfilozofskim ocemʺ dokumenta nazvana ʺUniverzalna deklaracija o ljudskim pravimaʺ za sebe je znao reći: ʺJa sam tajni agent Vječnoga Kralja na terenu kneza ovoga svijeta.ʺ Tako se očitovao francuski personalistički filozof Jacques Maritain, koji je, kako smatraju mnogi u to upućeni, najznačajniji kršćanski mislilac 20. stoljeća. Dana 28. travnja 2023. bila je 50. godišnjica Maritainove smrti pa je i to povod da se prisjetimo ovoga značajnog i zaslužnog filozofa izrazitoga kršćanskog usmjerenja.

U tekst ″Univerzalne deklaracije″, koja je sastavljena od 30 članaka, uključena su čak 22 ljudska prava od njih 26 iz kataloga ljudskih prava što ga je oblikovao Jacques Maritain.

Ne bi smjelo ostati nespomenuto da je upravo on prvi put u povijesti uporabio pojam ″ljudska prava″ (ʺhuman rightsʺ), godine 1940. u zborniku ″Sloboda: njezino značenje″ (″Freedom: Its Meaning″). Maritain je u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom 40-ih godina 20. stoljeća postao jednim od najgorljivijih zagovornika ljudskih prava nastojeći da američka i svjetska javnost uvide nužnost donošenja akta na nadnacionalnoj, svjetskoj razini.

K tome je važno napomenuti da je pojam ″osoba″ središnji u ″Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravimaʺ – spominje se 23 puta. Pojam ʺosobaʺ, kako ga danas razumijevamo, dijete je kršćanstva. Prvi ga je definirao Boecije, starorimski filozof i kršćanski svetac. Osoba ili ʺpersonaʺ, kako reče Boecije, jest ʺindividualna supstancija racionalne naraviʺ (ʺnaturae rationalis individua substantiaʺ).

Iz kršćanstva izrasli personalizam izbjegava štetne i pogubne krajnosti kolektivizma i individualizma te se upravo personalizam iskazao jedinim primjerenim odgovorom na sve totalitarizme. Maritain je bio važni kršćanski antitotalitarist: dosljedni protivnik nacional-socijalizama, fašizma i komunizma.

I recimo na kraju, jer je veoma važno, da je Maritain značajno utjecao na socijalne enciklike papâ Pavla VI. i Ivana Pavla II. Premda Maritain nije bio svećenik, nego katolički laik, Pavao VI. namjeravao ga je imenovati kardinalom, ali Maritain se uklonio toj časti.

Cijeli je život Maritain tražio odgovor na pitanja o dostojanstvu čovjeka kao osobe, o vremenitome poslanju kršćanâ u svijetu te o načinima i putovima kojima se iz vremenitosti ulazi u vječnost. Odgovori što ih je ponudio iskazuju se i danas mjerodavnima i smjerokaznima.

(Vatican News - am)