Nedjelja Krštenja Gospodinova. Razmišljanje pripremio vlč. Stjepan Matezović
vlč. Stjepan Matezović
Božićno vrijeme koje liturgijski završavamo, vodilo nas je različitim mjestima, različitim gradovima. Bio je to radosni hod u kojemu smo pratili Mariju i Josipa, u radosti ugledali dijete Isusa. Od Nazareta do Betlehema, sjaja i radosti božićnog djeteta, od hoda s mudracima novim, drugačijim putem, prateći Isusa na njegovom putu odrastanja, pa sve do početka njegovog javnog djelovanja.
Rijeka Jordan kao znak i simbol života naroda Svete zemlje pred nama je kao znak našega spasenja. Mesija se objavljuje onakav kakav On uistinu jest, čovjek, a u isto vrijeme i Bog. Sam Bog dolazi na svijet, Bog staje u red gdje je čovjek, Bog pokazuje da je čovjek ljubljeno Božje dijete. Sve to čini po Isusu, po Mesiji, po novorođenome Kralju. Nebesa su se zatvorila čovjekovim grijehom i time što čovjek svjesno okreće leđa Bogu. Kada su nebesa zatvorena, i naš pogled na svijet postaje mračan i bez nade. Isusovim primanjem krštenja nebesa se otvaraju te i nama postaje moguće vidjeti otvorena nebesa i motriti silazak Duha Svetoga i njegovo djelovanje u ljudima i u svijetu. Kada čovjek pusti da Bog djeluje tada se objavljuju čudesni događaji: „I eto glasa s neba: „Ti si Sin moj ljubljeni! U tebi mi sva milina!“. Obnavlja se naš sinovski odnos s Ocem. U Isusu mi postajemo ljubljena djeca Božja.
Istoga Isusa upoznali smo mi kojega je upoznao i poznavao Ivan Krstitelj. Isti Isus koji je na rijeci Jordanu primio krštenje, isti ljubljeni Božji Sin prisutan je u našim vjerničkim životima. Radost je znati da je Bog postao čovjekom jer je htio biti jedan od nas, nama u svemu jednak, osim u grijehu. Pozvani smo biti zagledani u toga Boga i postati svjesni milosti koju nam Bog daje u rođenju svoga Sina. Pozvani smo sjetiti se vlastitoga krštenja, u kojemu smo, većina od nas, bili i nesvjesni da postajemo ljubljena djeca Božja. Koji je datum moga krštenja? Kada sam to zakoračio u Jordan svoga života i začuo glas: Ti si Sin moj, Ljubljeni!“?
Svojim krštenjem Isus svjedoči svoje opredjeljenje da želi živjeti u stvarnosti koja je označena grijehom, ali kao ljubljeni Božji Sin! Napuštamo božićno vrijeme, ali ne isti kao prije, jer Bog je stao u Jordan u kojemu mi stojimo. Bog nas vodi, On nas štiti, s Njime smo njegova ljubljena djeca. Poput njega pozvani smo svakodnevno biti glasnici, svjedoci ljubavi koju imamo kao djeca Božja. U konkretnosti i svakodnevici pozvani smo imati snagu reći: Da! Ja sam Božji, ja sam radostan jer sam Božji, jer pripadam Njemu, jer je On prisutan u mome životu. Bog vjeruje u mene i želim biti Božji.
Bože, hvala ti što sam tvoje ljubljeno dijete i što mi daješ uvijek iznova priliku da budem tvoj. Hvala ti na Isusu, koji je postao kao i mi – čovjek, a istovremeno potpuno i istinski Bog.
