Spomendan svetog Tome Akvinskog
Marito Mihovil Letica
S pravom možemo ustvrditi da je sveti Toma Akvinski ne samo najznačajniji filozof srednjovjekovne skolastike, njezin blistavi vrhunac, nego i jedan od najvećih mislioca u cjelokupnoj povijesti. Graditelj je velebnoga misaonog sustava koji sa svoje logičke koherentnosti, dubine razmatranja i širine obuhvaćenih tema izaziva istinsko divljenje sve do danas. Toma Akvinski stekao je atribute i nazive ʺprvak filozofaʺ (ʺprinceps philosophorumʺ), ʺanđeoski naučiteljʺ (ʺdoctor angelicusʺ) i druge koji jasno svjedoče o njegovoj osobitosti. Dominikanski red prihvatio ga je svojim učiteljem (s naslovom ʺdoctor ordinisʺ), a 1567. proglašen je učiteljem cijele Katoličke Crkve. Nadalje, godine 1879. njegov sustav, tomizam, priznat je službenim crkvenim učenjem.
Toma Akvinski rodio se 1225. u dvorcu Roccasecca u grofoviji Aquino između Rima i Napulja. Potekao je iz brojne plemićke obitelji. Roditelji su ga već kao petogodišnjaka poslali u benediktinski samostan na Monte Cassinu, gdje je stekao osnovnu naobrazbu. Sukob između Fridrika II., cara Svetoga Rimskog Carstva, i pape Grgura IX. prouzročio je prekid Tomina školovanja na Monte Cassinu te je izobrazbu nastavio na Sveučilištu u Napulju, gdje su se logika i naravna filozofija predavale, u skladu s izričitom carevom naredbom, prema spisima Aristotela i njegovih nastavljača. To je znatno utjecalo na Tomino približavanje Aristotelu.
Mladi Akvinac pristupio je dominikancima, prosjačkomu redu, zbog čega je negodovala Tomina obitelj jer ga je bila pripremala za kardinalsku čast. Zatim je Toma studirao teologiju i filozofiju u Parizu i Kölnu, gdje mu je profesor bio dominikanac sveti Albert Veliki. Toma je zajedno s franjevcem svetim Bonaventurom postao profesor u Parizu, nakon čega je predavao na brojnim sveučilištima u Italiji. Teološke kontroverze te posebice unutarnje crkvene raspre o načinu života prosjačkih redova ponovno su ga dovele u Pariz. Nakon tri godine vratio se u Italiju te je postao voditeljem novoga Generalnog studija Dominikanskog reda u Napulju. Zatim ga je papa Grgur X. pozvao da kao stručnjak sudjeluje na Drugome lionskom koncilu, 1274., ali je na putu prema Lyonu umro. Toma Akvinski proglašen je svetim 1323. godine.
Toma je tražio i branio jedinstvo filozofije i teologije, razuma i vjere, znanja i objave. Isticao je da istina na može proturječiti istini pa tako istina uma ne može proturječiti istini objave. Držao je Aristotela vrhuncem znanja u svim pitanjima koja se dohvaćaju spoznaje prirode te ga je nazivao jednostavno ʺFilozofʺ (s velikim početnim ʺFʺ). Toma je, recimo to tako, ʺpokrstio Aristotelaʺ, to jest njegovu je filozofiju primijenio u kršćanskoj filozofiji i teologiji, obrazlažući, uz pomoć Aristotelove misli, istine kršćanske objave. Od golemoga mnoštva Tominih djela ovdje ćemo spomenuti dva najvažnija: ʺSuma teologijeʺ i ʺSuma protiv poganaʺ.
Ovih su godina veliki Tomini i tomistički jubileji: 2023. navršilo se 700 godina od Tomine kanonizacije, 2024. bit će 750. godišnjica njegova preminuća, a 2025. uslijedit će 800. obljetnica Tomina rođenja. Recimo i to da je sveti Toma Akvinski zaštitnik knjižárā, filozofa, akademika i Italije. Njegov je spomendan 28. siječnja.
(Vatican News - am)
