Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj
Vedran Šmitran - Zagreb
To priznanje – kazao je tada kardinal Kuharić – Hrvatsku kao slobodnu državu slobodnih građana obvezuje da to uistinu bude: da bude u punom smislu pravna država u kojoj je isključena svaka povreda ljudskih prava i dostojanstva ljudske osobe. Ovo priznanje je plod i tolikih nevinih žrtava koje su pale na tlu Hrvatske u ovom nametnutom i okrutnom ratu. Zahvaljujemo Svetom Ocu Ivanu Pavlu II. i svim državnicima koji su priznanjem potvrdili neotuđivo pravo hrvatskog naroda na slobodu. Milosrdnog Boga molimo da blagoslovi pravednim i sigurnim mirom ovaj veliki povijesni događaj! Neka mir Božji zavlada medu ljudima i narodima u našim prostorima i u cijelom svijetu – zaključio je kardinal Kuharić 15. siječnja 1992. godine, a njegove želje i molitve aktualne su i danas.
Podsjetimo, Sveta Stolica priznala je Hrvatsku 13. siječnja 1992. godine, a dva dana kasnije to su učinile i sve zemlje članice tadašnje Europske zajednice.
Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša posjetio je 11. siječnja Glas Koncila na zagrebačkom Kaptolu te se susreo s djelatnicima svih odjela ove novinske i nakladničke kuće.
Kako je izvijestio Glas Koncila, zagrebački je nadbiskup ohrabrio okupljene djelatnike u njihovim nastojanjima oko traganja za istinom i praćenja znakova vremena, a u tom je kontekstu istaknuo da je donošenje istine u današnje doba možda i zahtjevnije nego u nekim ranijim razdobljima.
Glavni urednik Glasa Koncila i vršitelj dužnosti direktora Branimir Stanić – uz 60. obljetnicu utemeljenja lista – predstavio je nadbiskupu povijesni hod ustanove te izložio neke buduće planove. U spomen na prvi pohod Glasu Koncila poklonio mu je medalju s likom kardinala Franje Kuharića te nekoliko novijih izdanja ove renomirane nakladničke kuće.
Više od 120 bračnih parova okupilo se prošle subote, 13. siječnja, u Središnjoj nadbiskupijskoj i fakultetskoj knjižnici u Đakovu na Godišnjem saboru Hrvatske zajednice Bračnih susreta – izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Nakon godišnjega izvješća dosadašnjega nacionalnog tima Zajednice Dinka i Josipe Hrehorović i vlč. Tomislava Ćorluke, službu nacionalnog tima preuzeli su Zvjezdana i Vjeran Balent i vlč. Stjepan Škvorc. Duhovnu obnovu vodili su Kornelija i Alan Malek i vlč. Damir Slamek, a program Sabora uključivao je i euharistijsko slavlje koje je u đakovačkoj katedrali predvodio đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, u zajedništvu s desetak svećenika.
U svjetlu Kristova pogleda mi obitelj prepoznajemo kao istinsku školu opraštanja. Ponovit će nam to i papa Franjo kada naglašava da je obitelj 'više od bilo čega drugoga mjesto gdje se u svakodnevnom zajedničkom životu stječe iskustvo vlastitih i tuđih granica, nailazi na male i velike probleme što ih nosi suživot s drugim osobama. To je naše stvarno iskustvo.' Kaže Papa da se ne trebamo bojati nesavršenosti, slabosti. Jedni druge trebamo voljeti unatoč našim ograničenostima i grijesima. Tada obitelj postaje i škola opraštanja. I po tome je ona škola pravog zajedništva jer u njoj učimo izlaziti iz kruga sebičnosti – istaknuo je u propovijedi biskup Ćurić te pozvao bračne parove da u susretu s novim izazovima budu nositelji nade, ne kao aktivisti neke ideologije već u dijalogu sa svijetom kojega smo i mi sami dionici, trudeći se uvijek biti iskreni svjedoci Kristove ljubavi upućene svim ljudima.
Dana 13. siječnja 1578. nakon tromjesečne opsade i stalnih juriša Osmanlija, bez predaje branitelja pala je utvrda Gvozdansko. Oduprijevši se sve do smrti, branitelji su pokazali herojsku postojanost duha i privrženost katoličkoj vjeri. Nekoliko članova Pravne komisije Hrvatske biskupske konferencije na utvrdi je 13. siječnja obilježilo 446. obljetnicu toga jedinstvenog junaštva.
Kako je popuštala obrana pred Osmanlijama u Bosni, Gvozdansko se od polovice 16. stoljeća našlo na neposrednom udaru osmanlijskih napada. Nakon niza pokušaja osvajanja utvrde tijekom više godina, konačna bitka započela je početkom listopada 1577. godine. Ta mala utvrda s nekoliko desetaka vojnika i dvjestotinjak poljodjelaca, rudara, žena i djece iz okolice bila je otada u potpunom okruženju i pod stalnom opsadom. Premda omalena, ali na isturenom, dobro zaštićenom i teško dostupnom prirodnom položaju, ne dobivši ničiju pomoć, utvrda se postojano odupirala višestruko brojnijem i neizmjerno bolje naoružanom neprijatelju tijekom više od tri mjeseca, davši predah drugim utvrdama i omogućivši organizaciju obrane gradova i utvrda smještenih dublje u Hrvatskom Kraljevstvu, a posebno Siska.
Zima na prijelazu 1577. u 1578. godinu bila je izrazito oštra. Utvrda je te zime bila pod stalnom paljbom topništva, a branitelji su odbili sve pozive na predaju. Konačno, izgladnjeli i odsječeni od svijeta, branitelji i stanovništvo koje se sklonilo u utvrdu smrznuli su se u ruševinama Gvozdanskog u noći 12. na 13. siječnja 1578. godine. Juriš Osmanlija na utvrdu 13. siječnja nije, na njihovo čuđenje, naišao na otpor, a prema zapisima o padu utvrde osmanlijski je zapovjednik – zadivljen neviđenim junaštvom – dopustio da branitelje sahrane prema kršćanskom obredu koji je na njegov poziv vodio katolički svećenik. S obzirom na iskazanu nepokolebljivost, postojanost i junaštvo, bitka za Gvozdansko jedan je od najsvjetlijih trenutaka ne samo hrvatske povijesti, nego i predanosti katoličkoj vjeri na našim prostorima.
Jučer, 14. siječnja, nedjeljno misno slavlje u spomen na 446. obljetnicu ove herojske obrane u župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom predslavio je dubrovački biskup Roko Glasnović, u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem. Uz više stotina hodočasnika pristiglih iz cijele Hrvatske, slavlju su nazočili i predstavnici državnih i mjesnih vlasti, hrvatski generali te predstavnici brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata, kao i nekoliko povijesnih udruga.
U petak, 12. siječnja, na zagrebačkom groblju Miroševac pokopan je salezijanac don Niko Šošić, koji je 6. siječnja preminuo u Stepinčevu domu u Cugovcu, u 78. godini života, 58. godini redovništva i 47. godini svećeništva.
Don Niko je kao svećenik djelovao u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Njemačkoj, obnašajući razne svećeničke dužnosti u župama, hrvatskim katoličkim misijama i salezijanskim zavodima. Svetu misu zadušnicu u crkvi Svete Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu istoga je dana služio provincijal Hrvatske salezijanske provincije don Tihomir Šutalo, a propovijedao je don Damir Stojić. Dok mi ovdje okupljeni zahvaljujemo Bogu za don Nikin život i za njegovu spremnost da u poslušnosti svojim poglavarima tijekom života toliko puta mijenja mjesto boravka i službu koju vrši, u ovome trenutku, u susretu sa smrću, pitamo se i ‘što sada?’. Na slično pitanje apostola Tome, koji je Isusa pitao: ‘Kamo odlaziš?’, Isus je odgovorio: ‘Ja sam put, istina i život’, a zatim je nadodao: ‘Neka se ne uznemiruje srce vaše’ – poručio je propovjednik.
(Vatican News - am)
