Čemu animozitet između ateista i vjernika?
Razlog leži u vjernicima i ateistima. Naime, teološki uvjereni vjernici, a to su oni koju svoju vjeru poznaju i znaju je razumski opravdati, redovito su kulturni ljudi. Takvi su i racionalno uvjereni ateisti, pa su te dvije skupine međusobno poštuju. Mogu jedni s drugima surađivati, ne ulazeći u slobodu drugih. Mogu jedni druge duhovno obogaćivati i jedni druge poticati na samokritičnost.
Ali kad je riječ o vjernicima koje možemo nazvati tek tradicionalnima, koji vjeruju zato što je to tradicija sredine u kojoj žive, a ne zato što su sami izgradili ili nadogradili svoj osobni religijski stav, i kad je riječ o emotivnim ateistima, koji su zanijekali tradicionalnog Boga, ali svoj ateizam nisu racionalno osmislili, onda je to pravo vrelo nesporazuma, netrpeljivosti i animoziteta.
Sociolozi koji se bave izučavanjem religije i nereligioznosti (Prilozi izučavanju nereligioznosti i ateizma, Institut za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu, 1991.) kažu da kada bismo sve vjernike pretvorili u teološki naobražene, a sve ateiste u filozofski naobražene (racionalne ateiste), onda bismo i religiju i ateizam mogli potpunije definirati, te bismo uvidjeli da postoje mnogi duhovni mostovi između jednih i drugih. No ideološka isključivost i zagriženost te mostove ruše.
Naime, pojava ateizma i religije nisu posve odijeljene, koliko god zahvaćene drugačijim izvođenjem. Religija i ateizam prolaze iz istih izvora, smještenih u čovjekovu potrebu da sebe situira u svijetu u kojem živi, odredi svoje ideje vodilje, odluči o tome koje će vrednote preferirati. Dok to jedni čine upirući pogled u transcendenciju, dotle se drugi više oslanjaju na ljudsku autonomnost. Svi međutim nastoje svoje prisustvo učiniti značajnijim i smislenijim.
Češki filozof Milan Machovec (1925.-2003.) naziva „punoljetnim ateistima“ one koji odbacuju antireligiozni, antiklerikalni i anticrkveni ateizam, smatrajući te oblike ateizma „primitivnim, neljudskim i zaostalim“. Jednako tako, punoljetnim kršćanima bismo mogli nazvati one koji razumski promišljaju svoje vjerovanje, koji uvažavaju stavove drugih, ali su ujedno sposobni iznaći opravdanje vrijednosti svojih stavova i iznijeti obrazloženje svoje nade.
(Vatican News – Responder – bj; am)
