Osvrt na knjigu ʺPut vjernosti ili različito ruho iste ljubaviʺ

Marito Mihovil Letica

Uputno je prisjetiti se enciklike objelodanjene 2006., ʺBog je ljubavʺ (ʺDeus caritas estʺ), prve koju je napisao papa Benedikt XVI. Već na njezinu početku stoji novozavjetni citat iz ʺPrve Ivanove poslaniceʺ: ʺBog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemuʺ (1 Iv 4,16). Benedikt XVI. nadalje upozorava na širok značenjski raspon riječi ʺljubavʺ: od ljubavi prema zvanju, domovini i drugim vrstama ljubavi, preko ljubavi između muškarca i žene, ljubavi prema roditeljima, djeci i bližnjima, sve do ljubavi prema Bogu. Riječ ʺljubavʺ iskazuje se jednom od najviše upotrebljavanih, ali i najviše zloupotrebljavanih riječi. Ovdje govorimo o svevremeno suvremenoj i neugasivoj ljubavi izraženoj ivanovskom istinom ʺBog je ljubavʺ. Ostajemo u vjernosti upravo toj i takvoj ljubavi, koja omogućuje i natkriljuje sve ostale.

Godine 2023. objavljena je u Zagrebu knjiga ʺPut vjernosti ili različito ruho iste ljubaviʺ. Knjiga je zajedničko izdanje Kršćanske sadašnjosti i Kršćanskoga kulturnog centra u Zagrebu. Autor je Anton Tamarut, svećenik Krčke biskupije i redoviti profesor u trajnom zvanju na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, rođen 1960. u Novalji na Pagu. Magistrirao je i doktorirao iz dogmatske teologije na Teološkome fakultetu Papinskoga sveučilišta Gregoriana u Rimu.

Knjiga ʺPut vjernosti ili različito ruho iste ljubaviʺ svojevrsna je zbirka koja svjedoči o tome kako je o jedincatom otajstvu Božje ljubavi moguće govoriti u različitim teološkim i duhovnim vrstama i oblicima; kao što su teološki osvrt, prikaz i analiza; k tomu dijalog i razgovor, razmišljanje i samopromatranje. Knjiga govori i o potrebi da našu usredotočenost na neistraživo ʺOtajstvo mudrosti i znanjaʺ podijelimo sa svojim bližnjima, s osobama s kojima dijelimo jednako ili slično iskustvo vjere.

U tom pogledu Anton Tamarut ponajprije misli na zajednicu vjernika koju je proteklih dvadesetak godina pratio u crkvi svetoga Vinka Paulskog u Zagrebu, u samostanu Sestara milosrdnica. U knjizi je riječ o sinodalnome putu Crkve, sigurnosti i strahu, radosti i ljubavi te o drugim temama. Tu je uvršteno i nekoliko vrijednih intervjua i drugih zapisa koje je Anton Tamarut dao za ʺKanuʺ, ʺGlas Koncilaʺ, ʺVjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupijeʺ, ʺHrvatsko slovoʺ i druga glasila.

Poticaji i poruke u knjizi odišu autorovim dubokim promišljanjem, biblijskom slikovitošću i teološkom pronicavošću. Knjiga ima nešto više od 200 stranica i sastoji se od pet poglavlja naslovljenih ʺVjernošću do sigurnostiʺ, ʺLjubavlju do radostiʺ, ʺDijalogom do istineʺ, ʺRazmišljanjem do pobožnostiʺ i ʺSjećanjem do zahvalnostiʺ.

Osvrt na ovu duhovnu i teološku, sadržajnu i pohvale dostojnu knjigu završavamo citatom nekoliko autorovih rečenica iz Predgovora:

ʺDakle, govor o jednom te istom Otajstvu odjeven je u različito ruho. Bitna je istina! Sâm sadržaj objave i vjere u svim vremenima i u svim oblicima prenošenja mora biti sačuvan, jedan i isti, nepromijenjen, dok načini i oblici kako se on prenosi, naviješta i tumači mogu i čak trebaju biti različiti i promjenjivi, prilagođeni onima kojima su namijenjeni, njihovim mogućnostima i sposobnostima razumijevanja. Takvi brojni načini i mogućnosti neizravno govore o tom istom Otajstvu koje je u konačnici beskonačno, neiscrpno i neizrecivo.ʺ

(Vatican News - am)