Paradoks kamena

Postavljajući pitanje „Ako je Bog svemoguć, može li stvoriti kamen toliko težak da ga ni on sam ne bi mogao podignuti?“, neki smatraju da su „dokazali“ kako Bog ne može biti svemoguć. Naime, ako se na postavljeno pitanje odgovori pozitivno, tj. da Bog može stvoriti takav kamen, to bi značilo da postoji jedna stvar koju on ne može napraviti – podići taj kamen. Ako li se pak na pitanje odgovori negativno, tj. da Bog ne može stvoriti takav kamen, to bi opet naravno značilo da nije svemoguć, već ograničen.

Na ovaj paradoks može se odgovoriti na više načina, ovisno o shvaćanju prirode svemoći. Prvi odgovor bi bio kako svemoć ne obuhvaća činjenje nelogičnih stvari. Naime, kada netko kamen definira kao „pretežak da bi se podignuo“, time ga je označio kao objekt koji je po definiciji nemoguće podignuti, čak i uz upotrebu beskonačne količine sile. Predmet je pitanja stoga ima li Bog moć da učini nelogičnost, tj. da digne nešto „nepodizivo“. Stoga Bog ne stvara nepodiziv kamen iz razloga što je ta stvar nelogična, a ne iz razloga nedostatka moći. Isto tako, Bog ne može učiniti niti ostale nelogične, nemoguće ili kontradiktorne stvari, pa tako sv. Toma Akvinski navodi primjer kako Bog ne može stvoriti trokut u kojem bi zbroj kutova bio različit od 180°.

Drugi odgovor na predmetni paradoks bi bila teza kako Bog nije vezan ljudskom logikom. Naime, svemoć, kao Božji atribut, omogućuje nepokoravanje logici, čime bi paradoks kamena bio bespredmetan. Tako npr. Descartes prihvaća gledište kako je svemoguće biće u stanju činiti i ono što je nelogično, pa je odgovor na pitanje „može li Bog učiniti X“ uvijek „da“. Prema tome, Bog bi mogao stvoriti kamen koji ne može podignuti, ali bi ga istodobno mogao podignuti.

Također, može se, po uzoru na sv. Augustina, odgovoriti kako je Bog svemoćan zbog činjenice da čini samo ono što želi. Kada bi činio ono što ne želi (npr. stvaranje preteškog kamena) više ne bi bio svemoćan.

(Vatican News – Responder – am)