Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj
Neno Kužina – Zagreb
Diljem Hrvatske jučer je slavljen spomendan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika, a dan ranije proslavljen je blagdan bl. Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika. Središnje biskupijsko euharistijsko slavlje u crkvi sv. Lovre u Požegi predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević koji je tom prigodom za prezbitera zaredio đakona Ivana Klarića iz Župe bl. Alojzija Stepinca u Novskoj. Na 64. godišnjicu Stepinčeva prijelaza iz ovoga svijeta u vječnost biskup je u homiliji za Alojzija rekao da je pravednik. Kazao je da pod tim izrazom ne misli na one osobe koje Memorijalni centar „Yad Va’šem“ u Izraelu proglašava „pravednicima među narodima“, a koji je iz tko zna kojih ideoloških ili nekih drugih razloga uskraćen Alojziju Stepincu, premda ga on zaslužuje zbog spašavanja života brojnih Židova i Srba u vrijeme Drugog svjetskog rata. Stepinac je pravednik kako ga poima pisac Knjige mudrosti u naviještenom prvom čitanju. „Jedno je ono što mi nastojimo misliti i govoriti o Alojziju Stepincu, polazeći od nekih naših ljudskih sudova, napose ideoloških, političkih i nacionalnih, a drugo je kad ga prosuđujemo evanđeoskim kriterijima“, ustvrdio je požeški biskup a prenijela IKA.
Da nam Stepinčeva baština bude svjetlo u životu i ikona, svetinja onih ideala za koje je on položio svoj život, molilo se 10. veljače ispred potresom ranjene zagrebačke katedrale. Euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša u zajedništvu s nadbiskupima i biskupima Crkve u Hrvata te brojnim svećenicima. „Draga braćo i sestre, kako govoriti o blaženom kardinalu Stepincu, a ne osvrnuti se na ono što je kruna njegova života, na njegovu postojanost i nepokolebljivost u obrani čiste savjesti. Stepinčeva nepokolebljivost nije bila hladna ni daleka, nije bila plod naučenih uvjerenja i nerazumljivih načela, već je izvirala iz duboke povezanosti s Bogom i suživljenosti s čovjekom. U liku blaženog Alojzija, čvrstina postojanosti u istini i blagost milosrđa bili su u savršenoj ravnoteži. O tome nam svjedoče i riječi koje je blagopokojni papa Benedikt XVI. izrekao o našem Blaženiku: „Stepinac u svoj svojoj zadivljujućoj postojanosti nije nikada bio tvrd čovjek, nije nikada postao žučljiv, tim manje je poznavao mržnju, jer je branio istinu, jer je njegova savjest bila uronjena u lice Kristovo, bio je oblikovan Kristom“. „Njegovo srce kucalo je u skladu s bilom hrvatskog naroda i beskompromisno ga je čuvao od svake želje i ambicije da svoju pastirsku vlast učvrsti na bilo koji način koji bi bio na štetu vjernosti i čistoće savjesti. Tako možemo vidjeti kako su i danas aktualne riječi bl. Alojzija koje je izrekao u zagrebačkoj katedrali 1942.: „Jedno od najvećih zala našega vremena jest polovičnost u pitanjima našega vjerovanja. Ne pravimo si nikakve iluzije ni u ovom pitanju, u pitanju poštivanja autoriteta sv. Petra i njegovih nasljednika rimskih papa. Ili jesmo ili nismo katolici“!
U Krašiću, u župnoj crkvi u kojoj je kršten dječak iz Brezarića Alojzije Viktor, misno je slavlje predvodio porečki i pulski biskup u miru Ivan Milovan. Izrazio je zahvalnost za dobročinstva koja je nadbiskup Stepinac iskazao prema svećeniku, danas blaženiku, Miroslavu Bulešiću. U propovijedi je mons. Juraj Batelja istaknuo Stepinčev kršćanski pogled na dostojanstvo žene, njezinu ulogu u društvu po primjerima i svjedočanstvima književnice Marije Jurić Zagorke, Srpkinje Vanje Jovanke Bukorović udane Nakić, Židovke Esther Gitman i njemačke sutkinje Claudie Stahl. Pored toliko svjedočanstava o hrvatskom blaženiku, propovjedniku su se napose usjekla saznanja gospođe Gitman koja je istražila Državni arhiv, arhive grada Zagreba i druge: »Našla sam tisuće dokumenata o spašavanju Židova u Hrvatskoj! Kada je moj mentor vidio toliko dokumenata, svih 5000, koje sam svrstala po predmetima, ljutito je otišao iz našeg stana i nikada više nije razgovarao sa mnom!« S pravom se pitamo: Zašto takva mržnja prema istini? Zašto mržnja prema bl. Alojziju Stepincu? Zašto mržnja prema hrvatskom narodu koji je spašavao ugrožene Židove u NDH? Pogled na junačka djela ljubavi što ih je izveo bl. Alojzije Stepinac, podsjeća nas na oprez pred krivotvoriteljima istina. Naime, zabluda ima mnogo lica, a istina samo jedno, božansko i Alojzijevsko, primijetio je mons. Batelja.
U Dvorani sv. Terezije u Požegi 9. veljače su predstavljene tri knjige u izdanju Požeške biskupije: Šematizam Požeške biskupije, Katedrala sv. Terezije u Požegi i Svetište Gospe Voćinske. Nazočan je bio i požeški biskup Antun Škvorčević, autor posljednjih dviju monografija. Knjige su predstavili ravnateljica Instituta za povijest umjetnosti Katarina Horvat-Levaj, povjesničarka umjetnosti Biserka Rauter Plančić i kanonik Prvostolnog kaptola u Zagrebu mons. dr. sc. Stjepan Kožul. „Danas je u Požegi svojevrsni „Dan knjige“ jer se ovom promocijom vrjednuje život i rast požeške mjesne Crkve, pastoralne, vjerske i kulturne baštine od njezine uspostave 1997. godine do danas, a ovo djelo to nam sažeto otkriva i zapisuje“, naglasio je dr. Kožul. Nastavio je da ova promocija ima i svoju povijesnu dimenziju jer se odvija u „Zlatnoj dolini“ koja je pozlaćena dugim vjekovima kršćanstva, odnosno nazočnosti Kristovih vjernika na ovim prostorima u ustanovama Katoličke Crkve. Istaknuo je tijesnu povezanost zapadne i srednje Slavonije i matične biskupije „slavne crkve Zagrebačke“ kojoj su na čelu bili zaslužni pastiri, a osobito tri velika pastira i kardinala Svete Majke Crkve iz 20. stoljeća: kardinal bl. Alojzije Stepinac, kardinal Franjo Šeper i kardinal Franjo Kuharić. Podsjetio je na to da je veliki dio novouspostavljene Požeške biskupije bio u Domovinskom ratu opustošena zemlja. Trebalo je u tom času imati vjere i pouzdanja da se preuzme ranjena i razorena baština, te započne djelo obnove i izgradnje žive mjesne Crkve, riječi su mons. Kožula.
(Vatican News - am)
