Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj
Neno Kužina – Zagreb
U Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu 6. ožujka je zaključen 11. pastoralno-katehetski kolokvij za svećenike o temi „Idi pa i ti čini tako (Lk, 10,37) – Crkva ususret osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima“. „Upravo održani Kolokvij, kako nas je podsjetio predsjednik Vijeća za laike, riječki nadbiskup Mate Uzinić, druga je postaja na trogodišnjem putu Hrvatske biskupske konferencije, koja je svoj prvi susret na ovu temu imala prošle godine u Topuskom, na Nacionalnim studijskim danima. Je li Kolokvij ispunio njegova, ali i naša izrečena očekivanja, možda je u ovom trenutku teško reći. Kako je istaknula dr. Martina Vuk Grgić, čovjek je stvoren na sliku Božju! Upravo po tom, što je čovjek stvoren na sliku Božju, on je bezuvjetno voljen i prihvaćen od Boga kao stvorenje. To je jedina istina kršćanske vjere! Ipak, jer je samo stvorenje, čovjek je i odijeljen od Boga! Ta se odijeljenost očituje u iskustvu ljudske ograničenosti, njegove konačnosti te ranjivosti njegova života. Čovjek tako ne može biti mišljen bez invalidnosti. Ili, riječima biskupa Roka Glasnovića, na sinoćnjem euharistijskom slavlju: „svi smo mi invalidi (…) svi smo mi krhki ljudi“. Čovjek, dakle, ne može biti i postojati bez invalidnosti! Izrekao je to, sažimajući riječi predavača, predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, te nastavio:
Krist je potrebit među potrebitima (invalid među invalidima). Ako je istina ono što je rekla s. Veronica Amata da „kad je netko u obitelji invalid onda je čitava obitelj invalid“, misli nas vode ka spoznaji da je jedno od obilježja Kristova života njegova invalidnost. Zašto? Zato što njegovu obitelj sačinjavaju slijepi, hromi, bolesni, siromašni, oni u potrebi. Time se očituje ne samo to da je slabost, nemoć, sumnja, iznevjerenost, poraženost… sastavni, konstitutivni dio života čovjeka, nego je to i sastavni dio identiteta Isusa Krista. Njegova je nemoć, u konačnici, prikovana na križ.
Premda se danas, kako je napomenula s. Zdravka Leutar, daleko više prakticira socijalni model djelovanja i rada s osobama s invaliditetom, (a što uključuje shvaćanje invaliditeta kao stanja, a ne bolesti), kultura uključivanja, inkluzije, još uvijek nije u potpunosti zaživjela. To je, rečeno je na Kolokviju, vrlo rizično i za djelovanje u župnoj zajednici, koja bi – radi apstraktnih ideja i nedostatno konkretizirane vjere – mogla stvoriti barijere, koje će osobe s invaliditetom ostaviti same pred vratima crkve, kako je posvjedočila s. Zdravka. To je, međutim, samo vanjski znak nečega dubljeg, čiju težinu otkrivamo u riječima Željkice Šemper: „Ti znaš od križa i strmoga puta ostavljenost je teža“.
Doista je činjenica, na temelju svega što smo imali prilike iskusiti jučer i danas na Kolokviju, da nam mnogo toga nedostaje u razvoju pastorala osoba s invaliditetom, ali i organiziranih tečajeva koji bi nam pomogli upoznati stručne smjernice ovoga područja djelovanja, zaključio je nadbiskup Hranić, zahvalivši sudionicima na nadahnutim životnim pričama, na svjedočanstvu vjere u najtežim životnim okolnostima, na primjeru koji valja slijediti.
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša je nakon molitve Srednjeg časa prvog dana Kolokvija istaknuo da osobe s invaliditetom, unatoč svojoj ranjivosti, kriju veliki potencijal i bogatstvo. „Često su, zahvaljujući svojoj osjetljivosti, pravi učitelji iskrenog izražavanja osjećaja i osjetljivosti prema dubinama duše svakoga tko ih susreće“. Upozorio je na to da se valja „suočiti s još uvijek prisutnim oblicima neprepoznavanja i zanemarivanja njihovih potreba, teškoćama i preprekama te im pristupiti trijezno u zajedničkom angažmanu. Ta neprepoznavanja odražavaju naše osobne ranjivosti i ranjivosti naših zajednica, a njihovim otklanjanjem svi zajedno rastemo“, riječi su nadbiskupa Kutleše koji je zaključio da je Crkva majka, a od majke nitko nije domišljatiji u ljubavi.
„Na današnji je dan, 4. ožujka 1965. u ovoj kući preminuo časni sluga Božji o. Ante Antić, redovnik franjevac, član ove zajednice u čijoj crkvi Gospe Lurdske slavimo zahvalno slavlje. Kad kažem zahvalno, mislim da je doista potrebno zahvaliti Bogu za život i svjedočanstvo njegova kršćanskog, redovničkog i svećeničkog života, rekao je predvoditelj misnoga slavlja na Antićevo sisački biskup Vlado Košić. “S pravom ga se naziva dobri otac Ante Antić ili Milosrđa Djelitelj, kako ga je prozvala s. Marija Asumpta Strukar u istoimenoj knjizi”, naglasio je propovjednik te se prisjetio događaja kada je kao pomoćni biskup predvodio ovaj spomen-dan, “sjećam se knjige njegovih pisama u kojima je pisao mnogim studentima, mnogim vjernicima laicima, također preporuke da se otvore neki putovi za mlade ljude i njihovu budućnost… pomagao je svima, rekao je biskup Košić, a prenijela IKA.
U Vidovcima kraj Požege 8. ožujka bit će pokopan svećenik Srijemske biskupije preč. Marko Loš koji je preminuo u 74. godini života, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije. Djelovao je u Tordincima, Nuštru, Drenovcima, Petlovcu, Nikincima, Hrtkovcima. Upravljao je Župom Presvetog Trojstva u Sremskim Karlovcima i biskupijskim svetištem Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu. Službu župnika u Župi sv. Roka obnašao je u Petrovaradinu od 2005. do smrti. Obnašao je službe bilježnika Vikarijata u Srijemu, kancelara i vicekancelara.
