Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj

Vedran Šmitran - Zagreb

Danas smo svi zajedno oko našega Učitelja, oko jedinog Velikog Svećenika, oko Isusa Krista koji je postao i žrtvenik i žrtva te prinio samoga sebe za naše spasenje. Neka to bude slika našega zajedništva – poručio je šibenski biskup Tomislav Rogić, predvodeći danas dopodne svetu misu posvete ulja u šibenskoj katedrali Sv. Jakova.

Biskup Rogić obratio se svećenicima podsjećajući ih na njihovu službu: Posvećivanjem života Bogu i spasu braće postajati slika samoga Krista, postojano svjedočeći ljubav i vjernost. Koji izazov! Nema većega. A Bog ga je ponudio nama. Zato je danas dan kada obnavljamo svoja obećanja, svoj ‘da’, svoj ‘hoću’ biti Božji u njegovoj službi – zaključio je šibenski biskup.

Već gotovo dvije tisuće godina u navještaju Crkve odzvanjaju riječi koje je anđeo izgovorio na uskrsno jutro: »Nije ovdje! Uskrsnu kako reče!« (Mt 28, 6). Tu novost uskrsne zore nitko od ljudi nije mogao navijestiti. Nitko od ljudi činjenicu praznoga groba nije mogao povezati s tvrdnjom o uskrsnuću – piše zagrebački nadbiskup metropolit Dražen Kutleša, započinjući ovogodišnju uskrsnu poruku koju upućuje vjernicima i svim dobronamjernim čitateljima.

Doista, središnja poruka Kristova uskrsnuća nije prazan grob, nego živi Krist koji učenike poziva dalje od groba, na mjesta prvih susreta, u Galileju. U tu prvu nedjelju uskrsnuća Gospodinova život se promijenio samo onima koji su povjerovali da je uskrsnuće Kristovo, koje nisu vidjeli, jednako stvarno kao i prazan grob u koji su gledali – pojašnjava zagrebački nadbiskup.

Potrebno je da se odmaknemo od praznih grobova svojih boli, razočaranja, osamljenosti i sebičnosti. Potrebno je povjerovati svjedocima i krenuti na mjesta naših prvih susreta s Gospodinom. Ona su ondje gdje smo barem jednom u životu osjetili moć ljubavi, snagu praštanja, utjehu u tjeskobi, bezuvjetno prihvaćanje, darovano povjerenje, plodnost darivanja, smisao žrtve. Znat ćemo da smo prešli iz smrti u život ako budemo ljubili jedni druge. »Tko ne ljubi, ostaje u smrti« (1 Iv 3, 14), u smrti koja se – kako upozorava nadbiskup – očituje u beznađu našega vremena. Danas, nakon gotovo dvadeset pet godina ubrzanih promjena od početka ovoga tisućljeća, slika je i na europskoj i na svjetskoj razini progresivno lošija. Promjene su zahvatile društvo i samu Crkvu. Zajednički nazivnik tehnološkoga napretka sve opravdava i podnosi. Nekoć nepojmljive stvarnosti, poput prava na usmrćivanje nerođene djece i na eutanaziju, postaju naša realnost jer je način razmišljanja modernoga čovjeka lišen temeljnih postavaka objektivne istine, a savjesti su uspavane. Pitamo se kako je moguće da nam logika zakaže pred očitostima? Kako je moguće da je najuzvišenije od Božjih stvorenja zaboravilo svoje dostojanstvo i zadaću te se ponaša poput stroja zaražena virusom samouništenja?

Uskrs nam kaže da je snaga Božje ljubavi jača od smrti. Poručuje: »Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti i Podzemlja!« (Otk 1, 17-18). Povjerujmo toj ljubavi! Otvorimo svoja srca životu, bezuvjetnomu praštanju, miru, nesebičnosti kojoj je stalo do dobra drugoga. Novi je početak moguć po Kristu uskrsnulom! On na svojem proslavljenom tijelu nosi ožiljke okrutne smrti, kako mi nikada ne bismo posumnjali u snagu života. Radujmo se i slavu dajmo Kristu uskrsnulomu! S ovim mislima svima nama želim uskrsnuće nade koja će nas otvoriti novoj budućnosti – zaključuje u uskrsnoj poruci zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša.

„Obradovaše se učenici vidjevši Gospodina“ (Iv 20,20) – naslov je uskrsne čestitke koju je uputio splitsko-makarski nadbiskup metropolit Zdenko Križić.

Ako bismo željeli samo letimično pogledati stanje našega društva i teškoće s kojima se ono danas susreće, mogli bismo ustvrditi kako u životima ljudi sve više prevladava stanje koje nazivamo depresijom, anksioznošću i tjeskobom, a to je stanje toliko rašireno – dodaje nadbiskup – da se već govori o „suvremenoj pandemiji“. Ne možemo ustvrditi da je ovo stanje usko povezano uz siromaštvo i neimaštinu. Razlozi su puno dublji i oni su uvjetovani unutarnjim stanjem.

Iz evanđeoskih odlomaka koji govore o događajima povezanim uz dan Isusova uskrsnuća, možemo primijetiti da su slično iskustvo doživjeli i Isusovi učenici. Nakon Isusove muke evanđelisti svjedoče da je učenike obuzeo panični strah i oni u tom strahu nastavljaju živjeti kao zatvorenici. Ivan veli da „su učenici u strahu bili zatvorili vrata“ (Iv 20,19), a Luka pak kaže da su bili „snuždeni“ (Lk 24,17). Tjeskoba, strah, zatvorenost, snuždenost lako zaustave naš život vežući nas za jedan trenutak našeg poraza, ukopaju nas u prošlost i čine nas taocima naših slabosti. I mi sami, koji se u Boga pouzdajemo, nerijetko se nađemo u situacijama koje su nam teško prihvatljive i emocionalno vrlo iscrpljujuće. Život kao da se zaustavi te nam se sama od sebe nametnu pitanja: Kako se oduprijeti takvim stanjima? Kako održati radost i vedrinu u tužnim vremenima? Što učiniti kad su temelji uzljuljani? (usp. Ps 11,3).

Uskrs nudi odgovor na ta pitanja. Zato je to događaj koji treba slaviti, ali to je moguće samo ako taj događaj „dotaknemo“, ako nam uđe u pamet i srce. Isusovo uskrsnuće nije događaj pustog oživljavanja prolaznog ljudskog tijela, nego darivanje novoga života. Onaj tko se Kristovim uskrsnućem dadne „dotaknuti“, tome se otvaraju oči za Božju prisutnost koja daje jamstvo u pobjedu života bez obzira kakve bile vanjske ili unutarnje okolnosti. Vidimo to i kod Isusovih učenika. Kada su ostali bez Isusa završili su u strahu i „snuždenosti“. Ali kada su ga ugledali Uskrslog, evanđelist veli: „Obradovaše se učenici vidjevši Gospodina!“ (Iv 20,20). Tek po prepoznavanju Gospodina strah iščezava, tjeskoba nestaje, a tuga se poput dima rasplinjuje (usp. Ps 37,20). U prepoznavanju Uskrsloga svaka naša patnja zadobiva smisao i dade se pretvoriti u nadu i vedrinu – poručuje splitsko-makarski nadbiskup, želeći da nam ovi sveti dani pomognu ukloniti bezumnost pameti naše i sporost srca našega da vjerujemo uskrslom Gospodinu i ostanemo u njegovoj ljubavi. Tada će naš život biti jači od svakog oblika smrti.

Isusovo uskrsnuće je blagdan nad blagdanima, temelj svih drugih kršćanskih blagdana – istaknuo je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua u svojoj uskrsnoj čestitki. Ne bismo slavili Božić da Krist nije uskrsnuo. Nijedan marijanski blagdan, koliko god da je lijep i značajan, ne bi imao smisla, kao ni spomendani nama toliko dragih svetaca. Ne bi također imalo smisla niti sjećati se naših preminulih, ako nisu ništa više doli prah u zemlji ili hrana za crve. Da Krist nije uskrsnuo, morali bismo ukinuti krsna slavlja i sve ostale sakramente. Isusovo uskrsnuće daje smisao svim trenucima našeg života u vjeri. Zaista: Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša (1 Kor 15, 14), napisao je sveti Pavao kršćanima u Korintu. No, Uskrs ne daje smisao samo našim slavljima, on daje smisao i svemu onome što nam se čini besmislenim. Ako je smrt pobijeđena, i neshvatljiv misterij boli dobiva smisao, osobito bol nevinih. Svaki je život stoga dragocjen. Ne postoje „bezvrijedni“ životi. Ne postoje važne osobe i one beznačajne. Ništa i nitko neće biti izgubljen. Ponovno ćemo se susresti s Onime koji nas je došao osloboditi tame i otvoriti nam vrata vječnosti – poručio je apostolski nuncij nadbiskup Giorgio Lingua.