Biblijska simbolika korizme i pučki korizmeni običaji
Marito Mihovil Letica
Već nam etimologija govori o trajanju i snažnoj biblijskoj simbolici korizme: pojam je došao od latinskoga ʺquadragesimaʺ u značenju ′četrdesetina′. Korizma je uvedena u 4. stoljeću kao spomen na biblijske događaje: u vrijeme Noe i Velikoga potopa kiša je pljuštala 40 dana i 40 noći; prorok Ilija hodao je 40 dana do svete gore Božje; Isus se prije javnoga djelovanja povukao u pustinju gdje je postio 40 dana kako bi tako ojačan bio spreman oduprijeti se svim Sotoninim napastima. Upravo je nakon četrdeset dana od uskrsnuća Isus uzašao na nebo.
Već od srednjega vijeka prakticirali su se u korizmi različiti oblici pokore i posta, od kojih su se neki održali do danas, najčešće u prilagođenim i ublaženim oblicima. Novim crkvenim odredbama iz 1966. ostali su kao strogi pokornički dani, u kojima su post i nemrs, samo Čista srijeda i Veliki petak. Vjernici su se ususret Uskrsu dužni ispovjediti, a u korizmi se preporučuje odricanje od različitih tjelesnih ugoda. Također se preporučuju pokornička djela, posebice zauzimanje za bližnje i činjenje različitih djela pobožnosti.
Zanimljivo je pri tome primijetiti da južni krajevi Hrvatske te Bosne i Hercegovine tradicionalno više obdržavaju vjerske običaje koji pripadaju pasionskoj baštini, ponajprije pobožnost križnoga puta, dok su sjeverozapadnim krajevima svojstveniji običaji povezani s Božićem, primjerice uređivanje jaslica. Jasno treba reći da je ta tipologija načelna i nije bez iznimaka, a posljednjih su desetljeća rečene specifičnosti sve manje izražene jer i uskršnji i božićni običaji postaju sveprisutni i univerzalni.
Važno je također reći da je u hrvatskim pučkim tradicijama korizmeno razdoblje obilježeno čišćenjem, koje je primarno obrednoga karaktera, a tek drugotno pukoga higijenskoga. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj bilo je uobičajeno da se na početku korizme, na Pepelnicu, oriba pepelom cjelokupno posuđe, a u uzmorskim krajevima Dalmacije su se lanci poznati kao ʺkomoštreʺ, o kojima su visjeli lonci nad ognjištem, ispirali u moru. U svim su se našim krajevima temeljito čistile kuće, ponegdje i staje, a uoči Uskrsa bio je običaj vapnom bijeliti vanjske i unutarnje zidove. U dnevnoj su prehrani u korizmenome razdoblju bila izostavljena mesna jela i jaja, a umjesto masti rabilo se maslinovo ili bučino ulje, također i maslo. U ponašanju i međusobnom ophođenju prevladavala je ozbiljnost, a korizmena tuga izražavala se nošenjem odjeće tamnijih tonova, često crne, ali i njoj nasuprotne bijele jer to u prvim stoljećima kršćanstva bijaše boja žalosti. Nije bilo svirke ni pjesme, ni ikakve bučne zabave, a odgađalo se i sklapanje braka.
Postom i pokorom suobličujemo se Onomu koji se radi nas ljudi utjelovio, rodio u tijelu. Korizmenim odricanjem od tjelesnih ugoda – valja to jasno isticati – ne umrtvljujemo tijelo i dušu, nego ih pročišćujemo od pretjeranih navezanosti i sklonosti. Tako ih uključujemo u neuništivi život darovan Isusovom smrću na križu i pobjedonosnim Njegovim uskrsnućem.
