Zbirka izabranih pjesama Igora Zidića ʺPjevač u lišćuʺ
Eminentni hrvatski povjesničar umjetnosti i književnik Igor Zidić rođen je 10. veljače 1939. u Splitu. Neće biti suvišno pripomenuti da je toga nadnevka 1842. u Zagrebu osnovana Matica hrvatska (prvotno nazvana Matica ilirska). Život Igora Zidića prisno je povezan s dotičnom ustanovom: bio je njezin tajnik pa urednik njezine periodike, zatim urednik u Nakladnom zavodu Matice hrvatske. Na mjestu ravnatelja Moderne galerije u Zagrebu bio je od 1989. do 2008., a predsjednik Matice hrvatske u tri mandata, od 2002. do 2014. K tomu je bio urednikom brojnih novina i časopisa. Vrlo je cijenjen povjesničar umjetnosti i likovni kritičar – nema razloga ne reći posve otvoreno da mu na tome području nema u Hrvatskoj premca. Zidić je i pjesnik, uvršten u sve značajnije antologije.
Njegovo pjesništvo, kako su dobro zamijetili književni kritičari, nasljeduje tradiciju europskog, mediteranskog i hrvatskog nadrealizma, a svojstveni su mu jezična sažetost i ekonomija izraza, fragmentiranost i kolažiranje. Tomu bih dodao da je u Zidićevim lirskim minijaturama pjesnička slika sublimirana u vidnome polju oka, a čitanjem se razlaže na široke raspone i izražajne registre svjetlosti. Ona svojim umnoženim bljeskovima gleda promatrača odnosno čitatelja oštrije i šire nego što on gleda nju, svjetlost, koja je ne samo stanovnica nego i nositeljica ljepote, istine i dobrote u sferama dvaju nasuprotnih, ali međusobno upućenih i nerazdvojivih svjetova: ovostranog i onostranog. Čovjek se u Zidićevim stihovima iskazuje bićem dvostruke zavičajnosti: zemaljske i nebeske.
Čut ćemo četiri njegove pjesme, obuhvaćene zbirkom ʺPjevač u lišćuʺ, džepnoga formata u najdoslovnijem smislu, dimenzija tako malih da zbirka sa stotinjak pjesama može stati u džep košulje, s lijeve strane prsiju, tik uza srce.
Najprije slušamo naslov ʺKrist Veroniciʺ, nastao sredinom 1980-ih: ʺPridrži / Boga, / ženo, / da ja / mogu /daljeʺ.
Slijedi naslovna pjesma ove zbirke, ʺPjevač u lišćuʺ, u prvoj inačici napisana 1971., pjesma koja alegorijski izražava zgusnutu dramatičnost trenutka u povijesti naroda i u životu pojedinca koji ne šuti, nego govori, pjeva: ʺTi mu / nadijevaš ime / ali on / pjeva // Zgodi li ga / sutra / zrno odnekle / ili ga / zaskoči / kobac / ime će / njegovo / prhnuti / s mrtvog / na živu mu / braću / kao pjevač / božji / što je lijetao / s jedne / na drugu / granu // Grane su lomne / mnoga imena / ne znaju / gdje će / večeras /noćitiʺ.
Hrvatskoga proljeća aktivni sudionik, napisao je Igor Zidić pjesmu ʺBožićno jutro 1971. (Sjećanje)ʺ: ʺTišina: // Maglena stud. // U osvit / lome se / rubovi / duše. // Na stolu čajnik, / oblačić pare. // Neutješno siva / pruža se / crta / dana. // Pomozi, / slabima, / Gospode.ʺ
I završavamo pjesmom ʺDies iraeʺ: ʺNeka se gnjev tvoj / na moju glavu sruči, / Bože: / na mene sve, a ništa protiv onih / koje sam volio, onih koje volim / i koje ću, dobrotom Tvojom, / – do kraja svoga – / voljeti.ʺ
