Zakonik kanonskoga prava. Sudjelovanje laika u vršenju crkvene vlasti i crkvenih službi

p. Alan Modrić, SJ

U Zakoniku kanonskog prava se kaže da su za vlast upravljanja, koja u Crkvi postoji po božanskom utemeljenju i naziva se također vlast jurisdikcije, sposobni, po odredbi pravnih propisa, oni koji su obilježeni svetim redom (kan. 129, § 1). Također se određuje da samo klerici mogu dobiti službe za čije vršenje je potrebna vlast reda ili vlast crkvenog upravljanja (kan. 274, § 1). Međutim, kako su i laicima dostupne u Crkvi određene službe poučavanja i posvećivanja, tako im se mogu povjeravati i neke administrativne službe, kao i službe na području izvršne i sudbene vlasti.

O podjeljivanju crkvenih službi općenito, a to je svaka zadaća trajno ustanovljena bilo božanskom bilo crkvenom uredbom, koja se vrši u duhovnu svrhu (usp. kan. 145, § 1) Zakonik kaže za laike koji se nađu sposobnima da su prikladni da ih posvećeni pastiri uzmu za one crkvene službe i zadaće koje mogu vršiti prema pravnim propisima (kan. 228, § 1). Nema tako nikakve smetnje, dapače, da obični vjernici, muškarci i žene, vrše u crkvama službu čitača, akolite, sakristana, orguljaša, zborovođe; da vode humanitarno-karitativne ustanove ili da rukovode crkvenim sredstvima društvenog priopćavanja (tisak, radio, televizija), i da u tim ustanovama rade. Tako se u biskupskoj kuriji može laicima povjeriti služba kancelara, na kojeg spada primanje i čuvanje dopisa upućenih biskupskom ordinarijatu, zatim briga da se na njih odgovori, te da se sastave i otpreme potrebni spisi kurije (kan. 482, § 1); zatim služba bilježnika, čija je dužnost pisanje različitih spisa i isprava, kao i vjerno bilježenje, prema odredbi zakona, svega što se u određenim situacijama ili u pogledu određenih čina događa, te izdavanje spisa ili isprava onima koji ih zakonito traže, i potvrđivanje da se prijepisi određenih isprava slažu s izvornikom (kan. 483, § 1 i kan. 484). Kancelara i bilježnika imenuje dijecezanski biskup, a moraju biti na dobru glasu i besprijekorni (kan. 483, § 2).

Svaka biskupija treba imati ekonoma, kojeg imenuje dijecezanski biskup, a čija je zadaća, pod vlašću biskupa, brinuti se o biskupijskim vremenitim dobrima. Služba ekonoma se može povjeriti laicima, muškarcima i ženama, samo se traži se da budu stručni u ekonomiji i da se nadasve odlikuju poštenjem (kan. 494, § 1). Prema odredbi Zakonika, laici koji se odlikuju potrebnim znanjem, razboritošću i čestitošću prikladni su da kao stručnjaci ili savjetnici, ili kao članovi određenih vijeća, prema pravnoj odredbi, pomažu crkvenim pastirima (kan. 228, § 2). Pastiri Crkve mogu i trebaju pitati mišljenje laika u stvarima osobito vremenitog reda, u kojima su oni stručni.

Pastiri duša se u svom pastoralnom djelovanju i u upravljanju vremenitim dobrima služe pomoću i suradnjom vjernika. Zakonik posebno govori o članstvu laika u biskupijskom ekonomskom vijeće (kan. 492, § 1) i župskom ekonomskom vijeće (kan. 537), zatim o biskupijskom pastoralnom vijeću (kan. 512, § 1) i župskom pastoralnom vijeću (kan. 536, § 1), u kojima se s klericima nalaze i laici, nekada u većini.

Dušobrižničku službu u Crkvi vrše posvećeni služitelji, ali u tome svoju pomoć, na razini bilo biskupija bilo župa, pružaju i drugi vjernici, laici. Oni mogu pomoći u programiranju i organiziranja dušobrižništva osobito putem tzv. pastoralnih vijeća.

Biskupijsko pastoralno vijeće sastoji se od klerika, članova ustanova posvećenog života i osobito od laika, izabranih na način kako odredi dijecezanski biskup, ili od njega imenovanih. Članovi tih vijeća trebaju se odlikovati čvrstom vjerom, dobrim ponašanjem i razboritošću, a trebaju biti tako odabrani da se u njima ogleda cijeli Božji narod koji tvori biskupiju. Zadaća je biskupijskog pastoralnog vijeća, koje ima samo savjetodavni glas, da pod biskupskom vlašću istražuje i prosuđuje ono što se odnosi na pastoralni rad u biskupiji te da o tome predlaže praktične zaključke (kan. 511 i 514).

Zakonik predviđa mogućnost osnivanja također župskih pastoralnih vijeća, sa župnikom na čelu, čija bi zadaća bila pomagati u unapređivanju pastoralne djelatnosti u župama. Odluku o prikladnosti osnivanja pastoralnih župskih vijeća donosi dijecezanski biskup. U župsko pastoralno vijeće, koje ima samo savjetodavni glas, ulazili bi vjernici odabrani prema odredbi dijecezanskog biskupa te svi oni koji snagom svoje službe sudjeluju u pastoralnoj brizi za župu (kan. 536, § 1-2).

U svrhu boljeg upravljanja biskupijskim vremenitim dobrima, u svakoj biskupiji treba postojati ekonomsko vijeće kojemu predsjeda biskup ili koga on ovlasti. Ta se vijeća sastoje od barem troje vjernika, imenovanih od biskupa, a trebaju biti stručni u ekonomiji kao i u svjetovnom pravu, i odlikovati se poštenjem (kan. 492, § 1). Zadaća ekonomskog vijeća je da, sukladno normama općeg prava i odredbama donesenim od dijecezanskog biskupa, pomaže općenito biskupu i ekonomu u upravljanju vremenitim dobrima, a posebno da svake godine, prema uputama dijecezanskog biskupa, pripravi pred račun primitaka i izdataka koji se predviđaju za sveukupno upravljanje biskupijom u idućoj godini, kao i da, pošto završi godina, potvrdi račun ostvarenih primitaka i izdataka (kan. 493). Ekonomsko vijeće treba postojati i u svakoj župi da župniku pomaže u upravljanju župnim vremenitim dobrima. Članove toga vijeća čine vjernici odabrani ili određeni prema tom statutu (kan. 537). Pri biskupskim ordinarijatima mogu postojati i različita druga vijeća, odbori i povjerenstva, npr. za svetu glazbu, crkvenu umjetnost i graditeljstvo, za ekumenizam i međureligijski dijalog, za misije, socijalnu i karitativnu skrb, za mlade, obitelj, pa i posebno vijeće za laike. U njima važno mjesto imaju laici, a često se ona i sastoje pretežno od laika. Običnim vjernicima, s mogućnošću savjetodavnog glasa, otvoren je pristup i na crkvene sabore, opće (kan. 339, § 2) i partikularne ili krajevne (kan. 443, § 4), i na biskupijske sinode (kan. 463, § 1, 5o i § 2).

I kad formalno nisu članovi naprijed navedenih vijeća ili odbora, odnosno sudionici na crkvenim saborima i sinodama, laici mogu utjecati na odluke i zbivanja u Crkvi. Zakonik proglašava pravo laika, a nekada i dužnost, da pastirima iznesu svoje mišljenje i prijedloge za dobro Crkve (kan. 212, § 2 i 3). A također izričito napominje da se može od laika, i kad i nisu članovi nekog crkvenog vijeća, zatražiti mišljenje o kandidatima za imenovanje dijecezanskih biskupa ili biskupa koadjutora (kan. 377, § 3), ili za postavljanje župnika u nekoj župi (kan. 524).

Laici mogu biti postavljeni da samostalno ili skupa s klericima ili svetim službenicima vrše neke službe koje spadaju na vlast upravljanja, bilo izvršnu ili sudbenu. U redovničkim ustanovama, koje nisu kleričke, službu poglavara vrše članovi i članice tih ustanova, dakle neklerici (kan. 623). Ravnatelji i drugi službenici javnih udruga vjernika, tj. onih koje je osnovala crkvena vlast (kan. 301, § 1-2 i kan. 312) uzimaju se između članova tih udruga, a mjerodavna crkvena vlast ih potvrđuje (kan. 309 i 317, § 1 i 3).

Općenito gledano, službe koje su povezane s cjelovitom brigom za duše, a za obavljanje koje se zahtijeva svećenički red, ne može se dati onome tko nije zaređen za svećenika (kan. 150). Kada zbog manjka svećenika nije moguće za neku župu imenovati župnika, dijecezanski biskup može povjeriti sudjelovanje u pastoralnom djelovanju župe đakonu ili drugoj kojoj osobi koja nema svećeničkog reda, ili skupini osoba (kan. 517, § 2), a te druge osobe mogu biti i obični vjernici. Oni mogu, najkraće rečeno, činiti sve potrebno što čini župnik, tj. što je nužno za ispravno ravnanje i održavanje župe, izuzev ono za što se nužno traži svećenički red. Mogli bi obavljati službu riječi, predvoditi u bogoslužnim molitvama, krstiti, dijeliti svetu pričest prema pravnim propisima, propovijedati, držati vjersku pouku, dobiti ovlast za prisustvovanje sklapanju ženidaba, obavljati sprovod, upravljati vremenitim dobrima, pisati i čuvati župske matice i iz njih izdavati odgovarajuće isprave.

Laici mogu na crkvenim sudovima vršiti više različitih službi: preslušavati stranke u parničnom istraživanju; mogu biti uzeti kao prisjednici da sucu budu savjetnici; u parnicama koje presuđuje sudsko vijeće, jednog laika se može uzeti kao člana sudskog vijeća, a treba biti na dobru glasu i doktor ili barem magistar iz kanonskog prava; na crkvenim sudovima mogu biti bilježnici, promicatelji pravde i branitelji ženidbene veze, a trebaju biti na dobru glasu, doktori ili magistri kanonskog prava te prokušani u razboritosti i zauzetosti za pravednost; mogu biti na crkvenim sudovima odvjetnici, a traži se da budu na dobru glasu, doktori kanonskog prava ili doista stručni u njemu; mogu biti izabrani suci ili arbitri kad se, radi izbjegavanja sudske rasprave, pribjegava arbitraži ili nagodbi. Iz svega što je naprijed rečeno, vidljivo je da laicima ili običnim vjernicima pripada značajno mjesto i uloga u Crkvi, ne samo mjesnoj nego i općoj, i da je širok prostor za njihovo sudioništvo u svećeničkoj, proročkoj i pastirskoj ili kraljevskoj Kristovoj službi, odnosno za preuzimanje i obavljanje brojnih službi u zaduženja posvećivanja, poučavanja i upravljanja u Crkvi.

(Vatican News - am)