Traži

Angelo Bizamano; Sveti Juraj ubija zmaja Angelo Bizamano; Sveti Juraj ubija zmaja  (© Musei Vaticani)

Spomendan svetoga Jurja; 23. travnja

″Pisan Vuzem prošel, / zelen Jura došel, / iza one gore / u to ravno polje. / Darujte ga, darujte, / Juru zelenoga! / Kuda Jura hodi / tuda polje rodi!″ (jedna od jurjevskih ophodnih pjesama poznatih u sjeverozapadnoj Hrvatskoj)

Marito Mihovil Letica

U kalendaru Katoličke Crkve dana 23. travnja dolazi spomendan svetoga Jurja. Svetac je rođen u Kapadociji 280. godine u plemenitaškoj obitelji čije je podrijetlo najvjerojatnije perzijsko. Jurjeva majka bila je iz Kapadocije, a Jurjev otac služio je kao rimski vojnik. Nakon očeve smrti otišao je Juraj s majkom u Palestinu gdje je, nasljedujući očev poziv, postao rimskim vojnikom. Ubrzo je prigrlio kršćansku vjeru. Bio je nadaren i marljiv vojnik te je napredovao do časnika, ali se zbog vjernosti kršćanskoj vjeri sukobio s nadređenima. Kada je došlo doba Dioklecijanova progona kršćana, podnio je mučeničku smrt 23. travnja 303. godine. Uvriježeno se smatra da to bijaše u gradu Lidi u Palestini (danas je to Lod u središnjemu Izraelu).

Ubrzo se štovanje svetoga Jurja proširilo te su već u 4. stoljeću podignute i njemu posvećene brojne crkve, ponajprije u Siriji, ali i na otoku Cipru, u Egiptu i drugdje. Rimski car Konstantin Veliki podignuo mu je crkvu u Konstantinopolisu ili Carigradu.

S Konstantinom povezan je i nastanak legende o svetome Jurju koji kopljem ubija zmaja te iz njegovih kandži izbavlja djevojku.

Treba reći da nalazimo brojne i zanimljive poveznice svetoga Jurja sa slavenskom mitologijom. Prijelazom iz poganstva u kršćanstvo na mjesto slavenskoga boga Peruna došli su, u najvećemu broju slučajeva, sveti Juraj ili sveti Mihael, odnosno Mihovil. Njih kršćanska ikonografija prikazuje kako ubijaju zmaja.

U slavenskoj mitologiji zanimljivi su takozvani ʺsveti trokutiʺ i njihova toponimija. Na mjesto boga svjetla običavao se smjestiti toponim ili štoviše crkva s imenom kršćanskoga svetca povezanoga sa svjetlom, npr. svetoga Vida; a s desne je strane bilo mjesto ili crkva nazvano prema pobjedniku nad Zlom, a taj pobjednik je najčešće sveti Juraj ili sveti Mihovil.

Štovanje starih slavenskih bogova očitovalo se u krajobrazu, gdje su tri točke postavljene u pejzaž prema strogim kriterijima. Te točke trokuta mogu se povezati s Perunom, njegovim zmijskim protivnikom Velesom – ili pak Velesovim posinkom a Perunovim sinom Jarilom odnosno Jurjem – te s Mokoši, oko koje se svađaju i bore Perun i Veles. Točke obvezno imaju vizualni kontakt.

S Perunom ili Gromovnikom povezan je stanoviti viši vrh; druga je točka manji vrh, stijena, špilja, u povezanosti s Velesom; treća se točka obvezno nalazi uz vodu i time biva u značenjskoj vezi s Mokoši, Majkom Zemljom koja ima rađati. Prisjetimo se da je dubrovačko prigradsko naselje Mokošica, koje je nazvano po Mokoši, smješteno upravo uz Rijeku dubrovačku. Vrlo je važno reći da je nakon pokrštavanja ženska točka označavana ponajprije imenom Blažene Djevice Marije, a gdjekad i neke kršćanske svetice.

Daleko od ikakve povezanosti sa slavenskom mitologijom možemo zamijetiti slučajnu podudarnost da se u Papinu krsnom imenu nalaze i Juraj i Marija: Jorge je zapravo Juraj, a Mario, razumije se, dospijeva od Marijina imena. Papa Franjo, ili Jorge Mario Bergoglio, slavi imendan na svetoga Jurja.

Ponajprije Papi Franji, a zatim i svim njegovim imenjacima i imenjakinjama, sretan imendan!

Ovdje možete poslušati zvučni zapis priloga
21 travnja 2024, 18:48