Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj
Neno Kužina – Zagreb
Prije 29 godina vojno-redarstvenom akcijom „Bljesak“ oslobođen je okupirani teritorij zapadne Slavonije. Središnje spomen-slavlje 1. svibnja u župnoj crkvi sv. Vida u Okučanima predvodio je apostolski upravitelj Požeške biskupije Antun Škvorčević u zajedništvu s vojnim ordinarijem u Republici Hrvatskoj Jurom Bogdanom i svećenicima Novogradiškog dekanata. U homiliji je biskup Škvorčević poručio da su teški i tužni hrvatski rastanci i oproštaji, kako nekad tako i danas, dodavši da su na svoj način još uvijek živi odlasci mladih ljudi u obranu domovine. „Odjekuju riječi njihovih roditelja, supruga i drugih najbližih punih nostalgične nade: ‘Vratite nam se!’ Nemali njihov broj položio je svoje živote na oltar domovine, a u srcima njihovih najmilijih ostala je tuga, popraćena sjećanjem i pamćenjem koje blijedi“, kazao je propovjednik. Izrazio je uvjerenje da su i poginuli branitelji ušli u zajedništvo s Isusom Kristom te da se on nastanio u njima i oni u njemu. „Postali su dionici rasta života i donošenja ploda, kao što se to događa u lozi ucijepljenoj na trs“. „Stoga ovaj spomen na naše branitelje nije neki čin našega ljudskog sjećanja na njih, vježba slabog pamćenja kojim ih ne možemo dosegnuti onkraj smrti, nego je ovo čin kojim obnavljamo njihovu i svoju krsnu pripadnost Isusu Kristu: da on bude potpuno u njima i oni u njemu i tako postanu dionici punine života, koju im može darovati samo ljubav jača od smrti“. „Hrvatski branitelji svojim djelom obvezuju sve nas, napose javne dužnosnike, da ne daju mjesta mržnji u svojim srcima te naši međusobni odnosi postanu na smrt bolesni, nego da uzajamnim povjerenjem budemo jedni u drugima, jedni za druge, jedni s drugima, nikada jedni protiv drugih i na taj način crpimo iz izvora života, kojem je Isus Krist začetnik“, zaključio je homiliju apostolski upravitelj Požeške biskupije. Liturgijsko pjevanje predvodili su Klapa Hrvatske ratne mornarice „sv. Juraj“ i Policijska klapa „sv. Mihovil“.
Blagdan sv. Josipa Radnika svečano je proslavljen 1. svibnja u Hrvatskom nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu euharistijskim slavljem koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. U homiliji nadbiskup se osvrnuo na čovjekov rad, rekavši da, kad se radom slavi Boga, onda se ne zaboravlja na ljudsku transcendenciju niti na nedjelju kao dan svetkovanja i odmora. „Bez nedjelje kao dana odmora i rad postaje mučan, odmor dosada, zajedništvo s drugima gubljenje vremena, a ljudski život bezokusna tlapnja i trpljenje. Bez Boga se ne možemo i ne znamo radovati, bez njega ne znamo šutjeti niti se zaustaviti pred otajstvom, pred drugim čovjekom, pred onim što on nosi u sebi“, istaknuo je nadbiskup Hranić, dodavši da je sv. Josip primjer osluškivanja Božjih otajstava.
Potaknuo je nazočne da mole sv. Josipa da svim građanima u Hrvatskoj izmoli srca pravednika pozornih na Božju riječ, spremnih na poštovanje i prihvaćanje Božjeg djelovanja u drugim ljudima, postojanost i zauzetost u promicanju općega dobra za čitavo društvo i cjelokupnu stvorenu stvarnost. Prije završnog blagoslova provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Sebastian Šujević rekao je da je sv. Josip zaštitnik njihove pokrajine te da su isusovci došli zahvaliti sv. Josipu za sve izmoljene milosti, osobito nakon potresa, ali i moliti ga zagovor za daljnju pomoć u materijalnoj i duhovnoj obnovi.
Euharistijsko slavlje sedmog od 13 utoraka sv. Antunu, 30. travnja, u bazilici sv. Antuna Padovanskoga na zagrebačkom Svetom Duhu predvodio je član Uprave Reda franjevaca konventualaca i generalni definitor fra Igor Salmič u zajedništvu s provincijalnim ministrom fra Miljenkom Hontićem i redovničkom subraćom. „Mi franjevci konventualci, nasljedujući primjer svoga svetog utemeljitelja, svjesni smo da je poruka ovoga velikana duha i danas aktualna, a njegov život trajna je inspiracija mnogima, a nama franjevcima i obveza. Svjesni smo svojih slabosti i ograničenja, ali i odgovornosti za povjereni narod s kojim koračamo zajedno prema vječnosti. Promišljali smo ovih dana kako još bolje i više aktualizirati velike ideje koje nam je ostavio naš sveti utemeljitelj“, rekao je, između ostaloga, na početku misnoga slavlja glasnogovornik Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Vladimir Vidović.
Fra Igor Salmič je u homiliji istaknuo da nam sveti Franjo i sveti Antun pokazuju da oluja može neočekivano donijeti i neke pozitivne stvari. „Sv. Franju bura je neočekivano odnijela u Dalmaciju, a sv. Antuna u Italiju. „Bez tih oluja Hrvatska ne bi mogla ugostiti svetog Franju i osnovati prve franjevačke zajednice, a bez valova i oluja danas ne bismo čuli za svetog Antuna Padovanskog, jednog od najvećih teologa i propovjednika svoga vremena. Fra Igor je rekao da Gospodin ponekad želi čovjeka probuditi iz sna lažnog mira. „Nemir je prijeko potreban da bismo mogli drugačije sagledati svoj život. Kad nam je previše dobro, Gospodin ne može učiniti puno, ne može promijeniti smjer našeg života. U dvorac pun bogatstva i oholosti, Gospodin ne može ući. Treba nam, dakle, jak vjetar, oluja, koja mijenja naše poglede i naše odluke. Oluje ne uništavaju naše snove, već ih pročišćavaju, čine stvarnijima“, riječi su predvoditelja misnoga slavlja koje je prenijela IKA.
Zadarski procesijski križ ponovno će 5. svibnja, nakon više od šest stoljeća, zajedno s moćima prsta bl. Jakova Zadranina, proći ulicama Zadra, najavila je Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri.
Križ je kraljica Elizabeta Kotromanić darovala franjevcima u spomen na Zadarski mir, potpisan u sakristiji crkve svetog Frane 18. veljače 1358. između ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. i mletačkog poslanstva. Tim sporazumom Mlečani su se odrekli „prava na Dalmaciju od polovice Kvarnera do područja Drača“. S tim križem održavale su se godišnje procesije, a nakon što je 1409. Zadar ponovo potpao pod Veneciju, Mlečani su procesiju zabranili. Križ je u noći između 26. i 27. travnja 1974. ukraden iz franjevačkog muzeja, a prošle godine ponovno je vraćen u prostoriju iz koje je otuđen.
