Svetkovina Duhova. Riječ Božju tumači don Damir Stojić

don Damir Stojić

Evanđelist Luka u Djelima apostolskim započinje svoj izvještaj o silasku Duha nad apostole riječima: „Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu.“ Važno je razumjeti da Pedesetnica nije izvorno kršćanski blagdan. On je postojao i ranije, i jedan je od židovskih blagdana.

Židovi su se na taj dan prisjećali događaja kada je Mojsije na brdu Sinaj od Gospodina primio Zakon u obliku Deset zapovijedi uklesanih u kamene ploče koje je zatim predao narodu. Zakon kojega su primili morao je oblikovati život svakoga Židova, morali su po njemu oblikovati svoju savjest, svoje srce. No narod je vrlo brzo shvatio, a posebno proroci, da Zakon ne mijenja srce. Nema tog zakona koji može iznutra promijeniti čovjekovu dušu i srce. Možemo mi obdržavati Zakon zato što se bojimo kazne, ali srce iznutra i dalje ostaje podvojeno.

Proroci koji su to uvidjeli, po nadahnuću su počeli davati proročanstva da će se dogoditi još nešto veće i jače od samoga Zakona. Možda je najvažnije od tih proročanstava Ezekiel 36,26-27 koji kaže: „Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe.“ I upravo o silasku tog Duha čitamo u ovom ulomku iz Djela apostolskih. Isus ne ukida Zakon nego daje Duha Svetoga koji će izmijeniti srce da možemo živjeti po Zakonu, da taj Zakon ne bude samo izvanjski na kamenim pločama, nego da postane upisan u naša srca.

Pavao u drugom čitanju danas nabraja neke grijehe: nečistoća, bludnost, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžba, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanje, pijanke i tome slično, ima još toga. Čovjek ne može ne primijetiti i ne prepoznati sebe u nekim stvarima koje on nabraja. I sada se postavlja pitanje: Kako s time doći u nebo? Ljudski nam izgleda nemoguće.

Svi znamo kako je tužno vidjeti nekog ovisnika. Teško je kad vidiš kako se čovjek svojim snagama ne može osloboditi. Čovjek se onda pita pa kako, kako to pobijediti, jer vidi da je ljudski skoro nemoguće. Za ovisnika postoje dva puta. Jedan je put – racionalizirati i reći da je to što radi dobro i da je Crkva izmislila taj grijeh te da nameće nepotrebno breme. No Crkva nas voli i ako postoji neko područje u našem životu gdje ne možemo reći – ne, možda nije problem u zakonu, možda je problem u našem srcu.

Veliko obećanje svetkovine Duhova je to da postoji sila i snaga koja može promijeniti naše srce. I to je onaj drugi put. Isus nije došao da nam dadne nove zakone i zapovijedi, ali Isus nije niti došao ukinuti zakone, to je vrlo jasno rekao u Matejevom evanđelju. Isus je došao da nam promijeni srce, da možemo živjeti po zakonu Duha. E to ja želim! To je onda ono što Pavao naziva životom po Duhu i nabraja plodove takvog života: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.

To je kršćanska sloboda. Da imam moć izabrati ono što je dobro i istinito. Ovo je visoka ljestvica, visoka, i skoro nemoguća. No ono što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće. A tu moć i snagu imamo u Duhu kojeg nam je dao.

Braćo i sestre, na nama je da se klonimo grijeha i da zazivamo Duha Svetoga da oživi u nama one milosti koje smo već primili kod krštenja, a u punini kod krizme. Čitamo već u samom početku Djela apostolskih da su apostoli imali potrebu sastati se u gornjoj prostoriji gdje su slavili euharistiju i zazivali Duha Svetoga, i vidimo manifestaciju. To je i nama poziv da zazivamo Duha Svetoga da oživi milosti koju smo primili kako bismo i mi doživjeli izlijevanja Duha u svakodnevnom životu. Amen.