Teresa Forcades: Pojam „legalizam“ u rječniku pape Franje

S. Teresa Forcades

Isus je svojim propovijedanjem i potpunim darom samoga sebe koji će ga dovesti do križa vratio Mojsijev zakon njegovoj istinskoj i izvornoj namjeni. Ono što je najvažnije ovdje nisu ni zakon ni zakonska pravda, već Božja ljubav koja je sposobna zaviriti u srce svake osobe i tamo vidjeti najdublju čežnju. Božja ljubav mora imati primat nad svim ostalim. „U središtu nisu zakon i pravna pravda, već Božja ljubav“ (Misericordia et misera). Ovo je temeljni Isusov navještaj, središnji živac Radosne vijesti, kojeg su nagovijestili biblijski proroci, a izoštrio sveti Pavao: „jer slovo ubija, a Duh oživljuje“ (2 Kor 3,6).

Pojam „legalizam“ kao takav rijetko se pojavljuje u javnim nastupima pape Franje, iako on vrlo često govori protiv „naučiteljâ prava“ koji grade zatvorene sustave normi i opravdanjâ, kako bi ublažili svoju egzistencijalnu nesigurnost, a zatim ih neumoljivo nameću drugima. U Božje ime.

Učestala je to tema Papinih propovijedi u Domu Svete Marte. Naglašava kako su „naučitelji prava“ uvjereni u sigurnost svoga naučavanja „ali kao što su muškarac ili žena u zatvorskoj ćeliji sigurni iza rešetaka: to jest sigurnost, ali sigurnost bez slobode“ (siječanj 2015).

U listopadskoj homiliji iz 2016. godine, Papa naglašava: „oni koji postavljaju zakon u središte svoga života i djelovanja su zatvorenici, licemjeri ili bolesnici“. Tako, u svibanjskoj propovijedi iz 2016. godine slobodno tumači Mt 23,15: „proputuju pola svijeta kako bi pridobili jednog sljedbenika, a onda ga pretvore u roba“.

Protiv rigidnosti i uskogrudnosti legalizma Papa ističe: „pravedni ste jer vam se Bog približio, jer vas Bog cjeliva i jer vam nježno govori lijepe stvari o sebi“ (Homilija, prosinac 2014).

Kakav radikalan preokret! Biti pravedna osoba, ne zato što nam zakon tako propisuje, nego jer smo potpuno zahvaćeni bezuvjetnom ljubavi, jer smo voljeni kao dijete u majčinom krilu i jer nam se oprašta. Većini Isusovih suvremenika, ovo je zvučalo nečuveno, kao potkopavanje religije, kao blasfemija (Homilija, 13. listopad 2014). Za Isusa (i za Franju) to nije bogohuljenje i nikakvo potkopavanje religije već njezino ispunjenje: „to je povratak izvornoj namjeni starozavjetnoga zakona“, odnosno shvaćanju kako živimo po milosti, iz ljubavi. Mi ljudi uistinu smo slobodni jer smo nastali iz ljubavi i ljubav nas na životu održava. Slobodni smo jer nismo rezultat nikakvog slijepog mehanizma, sustava ili zakona, niti lanca uzroka i posljedica.

U Angelusu 1. siječnja 2015., Papa slobodno parafrazira Markovo evanđelje: „subota (ili Zakon) je stvorena radi nas, a ne mi radi subote“. Tijekom meditacije opširno je komentirao Pavlovu poslanicu Galaćanima: „Krist je preuzeo obličje čovjeka, oslobodivši ga zatvorenog, legalističkog mentaliteta. Zapravo, zakon lišen milosti postaje nepodnošljivi jaram, jer umjesto da bude dobar za nas, on je loš za nas. … Otkupljenje se dogodilo smrću Isusa Krista u križu. … Po otkupljenju, muškarci i žene zaista postaju djeca Božja“.

Zakon nije sredstvo i cilj sam po sebi, kao što bi to legalizam htio. Cilj zakona je omogućiti naš povratak Bogu, poput izgubljenog sina, kako bismo mogli zadobiti posinstvo (Gal 4,5). Posinstvo nam nije potrebno jer bismo mogli prestati biti djeca Božja, već zato što nas mogu osvojiti strah i nepovjerenje i dopustiti Bogu da prestane biti voljeni Otac-Majka u našim očima. Kao u rajskom vrtu, tada se skrivamo od Boga, jedni od drugih, pa čak i od sebe (Post 3,7-10). Da bismo shvatili bezuvjetnost i dubinu Božje ljubavi prema nama, Franjo preporučuje meditiranje nad tekstom proroka Izaije 41, 13-20. Kao što je i rekao u homiliji od 11. prosinca 2014. godine: „Kada bismo samo imali hrabrosti otvoriti svoje srce beskrajnoj Božjoj nježnosti, koliko bismo samo duhovne slobode zadobili…  Koliko samo!“.

Legalistički mentalitet nije u stanju doživjeti milost, doživljava je kao opasnost, prijetnju, kao subverziju. Uistinu, ona to i jest. Milost podriva svaki sustav koji pokušava uopćiti ljudsko iskustvo i orobiti njegovu jedincatost. Svaki je čovjek jedinstven, i kao takvoga ga trebamo gledati, u svim životnim okolnostima, bez obzira koliko težak njegov ili njezin grijeh bio. Jer, Božja je ljubav sposobna zaviriti u dubine svačijeg srca i u njemu otkriti najskrivenije želje. Zato će zakon sam, koliko god dragocjen bio, uvijek biti nedovoljan, i baš zato „moramo ukorak hoditi s istinom i razumijevanjem, s te dvije stvarnosti u koje nas Isus svojim naučavanjem uvodi“ (iz propovijedi od 29. svibnja 2016).

Osim na temeljnu objektivnost istine, valja nam našu pažnju usmjeriti i na subjektivnost istine, na njezinu partikularnost. U apostolskoj pobudnici Amoris Laetitia, Papa je izjavio: razmatrati samo uklapaju li se postupci pojedinačne osobe u neki opći zakon ili pravilo ograničavajuće je i pojednostavljeno, jer nije dovoljno za razabiranje niti osiguravanje vjernosti Bogu u konkretnom životu čovjeka. Nakon toga citira Summu Theologiae svetoga Tome Akvinskoga: „iako postoji potreba za općim načelima, što se više spuštamo na razinu detalja, to više nedostataka uočavamo…“ U pitanjima djelovanja, istina ili praktična ispravnost nije ista za sve pojedine osobe što se tiče detalja, već općih načela.

Ovo moramo razabirati u svakom pojedinačnom slučaju, i moramo, povrh svega, priznati kako je samo jedan Sudac na nebesima, dok smo mi ostali tek „grešnici na putu“ prema Istini koja je Bog sam (svibanjska propovijed iz 2016). Kao što je i naglasio u propovijedi od 6. listopada 2016.: „navezanost samo na Zakon zanemaruje djelovanje Duha Svetoga“ i ne dozvoljava da se Kristovo otkupiteljsko djelo nastavi po Duhu Svetomu“. Naprotiv, kada je osoba otvorena snazi Duha Svetoga, on ili ona, je kao lađa vjetrom nošena, samo plovi i plovi naprijed, bez zaustavljanja.

(Vatican News – fratellanza – bj)