Zakonik kanonskoga prava. Sklapanje sakramenta ženidbe

P. Alan Modrić, SJ

Pastiri duša trebaju se brinuti da vlastita crkvena zajednica pruža vjernicima pomoć kojom se ženidbeni stalež održava u kršćanskom duhu i napreduje u savršenosti, a sami su dužni pružati pouku o ženidbi, njezinoj naravi, svrsi i bitnim svojstvima te dužnostima bračnih drugova. Ta se pouka odvija u tri faze: u daljoj, bližoj i neposrednoj pripravi, i to propovijedanjem, katehezom prilagođenom dobi djece, mladih i odraslih, uz upotrebu također sredstava društvenog priopćivanja (kan. 1063, 1°). Priprava za ženidbu uključuje i primanje sakramenta potvrde, ako je moguće, ukoliko ona nije ranije primljena, a da bi se sakrament ženidbe primio plodonosno, zaručnicima treba preporučiti da prije ženidbe pristupe također sakramentu pokore i presvete euharistije (kan. 1065, §§1-2).

Na koncu, prije sklapanja ženidbe mora se obaviti tzv. zaručnički ispit, čija je svrha da se utvrdi da ne postoji ništa što bi priječilo valjano i dopušteno sklapanje ženidbe (kan. 1066). Taj ispit obavlja vlastiti župnik, a ako ga obavi netko drugi, o tome treba obavijestiti župnika (kan. 1070). U svrhu otkrivanja postoji li kakva smetnja za ženidbu, obavljaju se također ženidbeni oglasi. Na biskupske konferencije spada da odrede što je potrebno u pogledu zaručničkog ispita, a također i načina oglašavanja ženidbi na vlastitom području.

Katolici svoju ženidbenu privolu trebaju izraziti riječima, a ako ne mogu govoriti, onda znakovima koji isto znače (kan. 1104, §2). Sklapanje ženidbe se vrši valjano po kanonskom obliku, tj. pred ovlaštenim posvećenim službenikom, a to su mjesni ordinarij i župnik, ili svećenik i đakon koje mjesni ordinarij ili župnik ovlasti, i pred još dva svjedoka (kan. 1108, §1). A tamo gdje nema svećenika ni đakona, dijecezanski biskup, s dopuštenjem Svete Stolice, može odrediti i ovlastiti prikladnog laika da sudjeluje u sklapanju ženidbi (kan. 1112, §§1-2).

Taj redoviti kanonski oblik ženidbe treba obdržavati kad su oboje zaručnika kršteni i pripadaju Katoličkoj crkvi, ali također i kad Katoličkoj crkvi pripada samo jedno od njih (kan. 1117).

Iako svaki mjesni ordinarij i svaki župnik imaju vlast i valjano sudjeluju u sklapanju svake ženidbe na svom području, ipak ženidbe treba sklapati u vlastitoj župi u kojoj stranke, ili jedna od njih, imaju prebivalište ili boravište, a mogu je sklopiti i u župi u kojoj imaju jednomjesečni boravak. Ako se radi o lutalicama, ženidbu mogu sklopiti u župi u kojoj trenutačno borave (kan. 1115).

Ženidba između dvoje katolika sklapa se u župnoj crkvi, a mjesni ordinarij ili župnik može dozvoliti i da se sklopi u kojoj drugoj crkvi ili kapeli na području biskupije, odnosno župe (kan. 1118, §1). Dozvolu za sklapanje ženidbe na kojem drugom prikladnom mjestu može dati mjesni ordinarij (kan. 1118, §2). Ženidba između katoličkog vjernika i nekrštene stranke može se sklopiti u crkvi i na drugom prikladnom mjestu, a da nije potrebno za to tražiti nikakvu dozvolu (kan. 1118, §3).

Ljudsko pravo na ženidbu ne može biti nikomu uskraćeno samo zbog toga što ženidbu nije moguće sklopiti u propisanom redovitom kanonskom obliku. Crkveno pravo zato predviđa i mogućnost sklapanja valjane ženidbe u izvanrednom kanonskom obliku, koji se sastoji u tome da se ženidbena privola na vani izrazi samo pred dva svjedoka. Po tom obliku, ili samo pred svjedocima, ženidba se može sklopiti kad nema mogućnosti imati ili doći bez velike poteškoće do mjesnog ordinarija ili župnika, odnosno do svećenika ili đakona kojeg jedan od njih ovlasti, a radi se o smrtnoj pogibelji, ili se razborito predviđa da kroz mjesec dana neće biti prilike za sklapanje ženidbe u redovitom kanonskom obliku (kan. 1116, § 1).

Skladan život u braku moguće je ostvariti ako supružnici odgovaraju jedno drugome svojom naravi, temperamentom, karakternim crtama, odgojem i izobrazbom, svjetonazorom i drugim osobnim svojstvima i karakteristikama, među koje treba ubrojiti osobito vjerske osjećaje i osvjedočenje. Zato Katolička crkva naglašava važnost i poželjnost da bračni drugovi ispovijedaju istu katoličku vjeru i da pripadaju Katoličkoj crkvi, te odvraća vjernike od sklapanja, odnosno zabranjuje sklapanje tzv. mješovitih ženidbi, ili ženidbi katolika s osobama koje pripadaju Crkvi ili crkvenoj zajednici koja nije u punom zajedništvu s Katoličkom crkvom (kan. 1124), a to znači s krštenim nekatolicima pravoslavnih Crkava i s pripadnicima odijeljenih zapadnih kršćanskih crkvenih zajednica.

Mješovite ženidbe su valjane ukoliko su ispunjeni svi uvjeti koji se inače pravom traže za valjanost svake ženidbe, a da bi se sklapanje obavilo i dopušteno, treba od mjerodavne crkvene vlasti, a to je mjesni ordinarij, dobiti dopuštenje. A takvo dopuštenje se daje ako postoji opravdan i razborit razlog i pošto se ispune sljedeći uvjeti: 1. katolička stranka treba izjaviti da je spremna ukloniti od sebe pogibelj otpada od vjere te obećati da će učiniti sve što bude u njezinoj moći da se sva djeca krste i odgajaju u Katoličkoj crkvi; 2. o obećanju koje je dala katolička stranka treba obavijestiti drugu, nekatoličku stranku; 3. obje stranke treba poučiti o svrhama i bitnim svojstvima ženidbe, i nijedna od njih ne smije ih isključiti (kan. 1125). Biskupskim konferencijama se prepušta da odrede na koji način će se tražena izjava i obećanje davati, i kako će se nekatoličku stranku obavijestiti o obećanju katoličke stranke (kan. 1126).

Mješovite ženidbe treba sklapati u kanonskom obliku, dakle pred posvećenim ili ovlaštenim službenikom u Katoličkoj crkvi. Može se, međutim, ženidba katoličke stranke s nekatoličkom strankom istočnog obreda ili s pripadnikom Pravoslavne crkve sklopiti valjano pred posvećenim službenikom Pravoslavne crkve, uz obdržavanje ostaloga što za valjanost ženidbe po pravu treba obdržavati (kan. 1127, § 1). A da bi to sklapanje ženidbe bilo i dopušteno a ne samo valjano, ako obdržavanju kanonskog oblika stoje velike poteškoće, mjesni ordinarij katoličke stranke ima pravo u pojedinačnim slučajevima dati oprost od redovitog kanonskog oblika koji vrijedi u Katoličkoj crkvi (kan. 1127, §2).

I ženidbe katolika s krštenim nekatolicima se sklapaju u župnoj crkvi, a s dopuštenjem mjesnog ordinarija ili župnika mogu se sklopiti i u drugoj crkvi ili kapeli, a ako mjesni ordinarij dopusti, mogu se sklopiti i na drugom prikladnom mjestu (kan. 1118, §§1-2).

Budući da se kod ženidbi katolika s nekrštenim osobama ne radi o jednostavnoj crkvenoj zabrani, nego o ženidbenoj zapreci različitosti vjere, za valjano sklapanje takve ženidbe mora se od mjesnog ordinarija dobiti oprost od zapreke. Za dobivanje oprosta traži se opravdan i razuman razlog, a moraju se ispuniti i uvjeti koji se traže i za dopuštenje mješovitih ženidbi (kan. 1129), o kojima je malo prije bilo riječi. Te se ženidbe također trebaju sklapati po redovitom kanonskom obliku. A ako tome na putu stoje velike poteškoće, mjesni ordinarij katoličke stranke može u pojedinačnim slučajevima dati oprost od kanonskog oblika, s tim da se za valjanost ženidbe traži da ona bude sklopljena u nekom drugom javnom obliku koji mjesni ordinarij odredi (kan. 1127,  §2). Taj drugi javni oblik može biti i civilno sklapanje ženidbe.

Ženidba katolika s nekrštenim osobama, ako se sklapa po kanonskom obliku, može se sklopiti u crkvi, bilo župnoj ili nekoj drugoj, ili na drugom prikladnom mjestu (kan. 1118, §3).