Ivica Žižić: ʺU duhu i istiniʺ
Marito Mihovil Letica
Počinjemo etimologijom riječi „liturgija“. Posrijedi je internacionalizam preuzet iz latinskoga jezika, u koji je dospio iz grčkoga, gdje izraz „leitourgía“ s prvotnim značenjem, u antičkoj Grčkoj, svake besplatne službe koja se vrši za narod, zajednicu, a k tomu je i obavljanje neke časti i namirenje s time povezanih troškova. U kršćanstvu riječ „liturgija“ zadobiva značenje javnoga i od crkvene vlasti službeno odobrenoga bogoštovnog čina ili bogoslužja.
Okolnost da je u pretkršćanskome svijetu riječ imala svjetovno značenje, povezano sa svakodnevnim životom, ne oduzima liturgiji dostojanstvo i uzvišenost, nego – upravo suprotno – oplemenjuje obredom naš cjelokupni život, dajući mu dostojanstvo, smisao i istinitost.
Prof. dr. Ivica Žižić napominje da se filozofija u postmoderno doba zadovoljava rješenjima ograničenoga opsega, dajući važnost „malim pričama“ i „dekonstrukcijama“, bez velikih analiza i dalekosežnih zaključaka, gdje izmiču jedinstvo i cjelina, ali se, objašnjava profesor Žižić, „upravo u toj situaciji povlačenja i slabljenja misli javljaju novi pokušaji rehabilitacije mišljenja polazeći od obreda“. Dvije stranice dalje rezimirao je Ivica Žižić ovim rečenicama:
„Protiv proglašavanja obreda besmislenim i nazadnim ustao je L[udwig] Wittgenstein. U svojim je "Bilješkama" na sebi svojstven način pokazao svu neutemeljenost moderne kritike i svu ograničenost reduktivnoga načina mišljenja. / Sve su to različiti pristupi kojima je zajedničko da, prepoznajući liturgiju kao poziv na mišljenje, grade nove sustave u kojima liturgija nije samo predmet nego i način mišljenja. Misao se tako ponovno vraća u red obreda i na taj način otkriva svoj vlastiti poziv na mišljenje i pristup istini. Čini se da misao, zahvaljujući liturgiji, iznova pronalazi izgubljenu cjelovitost.“
Profesor Ivica Žižić naveo je brojne primjere i utkao ih u koherentan diskurs, a samo primjećujem da se u isticanje važnosti obreda na slikovit način uklapa i francuski književnik Antoine de Saint-Exupéry, koji je, vrijedi napomenuti, školovan kod isusovaca. U njegovu „Malome princu“, planetarno poznatoj knjizi za djecu i odrasle, čitamo da je obred nešto čarobno: „Što je obred? – upita mali princ. / – To je također nešto i previše zaboravljeno – reče lisac. / – To je ono zbog čega je neki dan različit od drugih dana, neki sat od drugih sati.“
Ovdje je najvažnije kazati da su rečenice profesora Žižića citirane iz njegove novoobjavljene knjige „U duhu i istini“, podnaslovljene „Teme iz liturgijske teologije i antropologije“. Knjiga je u okrilju kršćanske sadašnjosti objelodanjena 2024. godine.
Autor je, posežući za bogatom literaturom, sustavno obradio, analitičko-sintetičkim pristupom, niz dotad nezastupljenih tema u teološkoj literaturi. Ova knjiga odsijeva uzornom znanstvenom metodom, k tomu i dinamičnim i lucidnim stilom. Bit će važno vrelo svima koji žele istraživati u području liturgike, kulturne fenomenologije i antropologije, ali i svima koje zanima kršćanska misao i obredna praksa.
Nekoliko osnovnih podataka o autoru. Ivica Žižić, teolog i antropolog, svećenik je Splitsko-makarske nadbiskupije, redoviti profesor na Katoličko-bogoslovnome fakultetu u Splitu te pozvani profesor na sveučilištima u Rimu i Zagrebu.
Njegova knjiga „U duhu i istini: Teme iz liturgijske teologije i antropologije“ zavrjeđuje sve pohvale i zdušne preporuke čitateljstvu.
