Trinaesta nedjelja kroz godinu. Riječ Božju tumači vlč. Anđelko Katanec

vlč. Anđelko Katanec

'Talita kum!' Djevojko, zapovijedam ti, ustani. Ovim je riječima Isus u Evanđelju zapovjedio umrloj djevojčici da se vrati među žive. Isus Krist je Sin Božji, gospodar nad silama svijeta. U ovome velikome čudu opisanom u Evanđelju, on pokazuje da želi život, a ne smrt i da on ima posljednju riječ nad životom, a ne smrt i ništavilo. Ep o Gilgamešu, najstarije književno djelo koje pripovijeda mit o mezopotamijskom junaku Gilgamešu koji žalostan zbog smrti vjernog prijatelja postane svjestan svoje smrtnosti i polazi u potragu za tajnom vječnoga života. Odlučan u svome naumu svladao je mnoge prepreke i čak susreo drevnoga Nou koji je preživio opći potop. Ali, njegova potraga za besmrtnošću bila je bezuspješna. Pred smrt Gilgameš zaključuje: 'Kad su bogovi stvorili čovjeka, zadržali su besmrtnost za sebe, a čovjeku dali smrt u nasljedstvo'. Naša vjera pak poručuje drukčije i današnja nedjelja nam daje čitati iz Knjige mudrosti ove riječi: 'Bog nije stvorio smrt, niti se raduje propasti živih, nego je sve stvorio da opstane jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti'. Biblijski kršćanski Bog nije poput poganskih božanstava kojima su ljudi suparnici koji su uživali u ljudskim patnjama. Od Boga dolazi život svim bićima i jedino u njemu i s njime možemo život sačuvati. Smrt nas poput sjene prati na svakom koraku. Nekad smo toga svjesni više, a nekad manje. Prošle godine u Hrvatskoj je umrlo nešto više od 51 tisuće ljudi, najviše od bolesti srca, ali kao što svi znamo, smrt može doći nenadano po svakoga od nas. Moderni čovjek nastavlja potragu za besmrtnošću u kojoj je Gilgameš prije 4000 godina bio neuspješan. I mi kao vjernici u potrazi smo za besmrtnošću, ali na drugačiji način, a to je ostajući uz Krista Gospodina. Svi drugi putovi odvajaju nas i udaljuju od Boga. Svi drugi putovi propadaju u besmislu i uništenju.

Kao vjernici znamo da se život s Kristom nastavlja i nakon smrti i tim više što je život na zemlji konačan. Mi ga uzimamo za ozbiljno. Cijenimo svaki proživljeni dan. Želimo iskoristiti dobre prilike, čuvamo dostojanstvo svakog života već od začeća pa do prirodne smrti, vjerujući da bilo da živimo, bilo da umiremo, uvijek u Gospodinu živimo. Kada je bogat i ugledni nadzornik sinagoge Jair došao k Isusu bio je sam očajan. On koji je imao sve što čovjek može imati bio je bespomoćan pred bolešću svoje kćeri. Uvidio je da mu sva dobra svijeta ne znače ništa bez njegova djeteta. Pao je pred Isusove noge i vapio: 'Kćerkica mi je na umoru. Pomozi joj da ozdravi i ostane u životu'. Tada se drama još povećava jer dolaze drugi ljudi i javljaju da je djevojčica umrla, da više nema nade. No, Isus podiže uplakanog čovjeka i poziva na vjeru: 'Ne boj se, samo vjeruj'. Tko zna kako je čovjek razumio ove riječi. Znamo da se ipak zaputio kući zajedno s Isusom i da su svi ostali zapanjeni kada je Isus vratio djevojčicu u život. Čovjek može sam brinuti za sebe do određene mjere, ali niti jedan čovjek nije svemoguć i zato je važno da se u vjeri oslonimo na Boga koji daje, čuva i obnavlja život čovjekov.