O sv. Ivanu Krstitelju u povodu njegove svetkovine

Marito Mihovil Letica 

U kalendarskome hodu kroz godinu ušli smo u ljeto i pred nama je dan rođenja Ivana Krstitelja, Ivanje, što gdjekad nazivamo i „ljetni Božić“. Ova vremenska odnosno astronomska točka u godini jest ljetni suncostaj ili solsticij, kada radosni luk svjetla traje najduže. Takozvani „ljetni Božić“ dohodi šest mjeseci nakon Božića, kada je zimski suncostaj, dan najduže noći i tmine, ali i dan mladoga svjetla koje se rodilo i sveudilj raste.

Budući da je svetkovina Ivana Krstitelja jednako vremenski udaljena od dvaju susljednih Božićâ, Ivan nam se iskazuje posrednikom između Božjih opetovanih nastanjenjâ među ljudima, glasnikom trajnoga i uvijek prisutnoga Božića te vjerodostojnim navjestiteljem Bogočovjeka Isusa Krista, koji je vječna preegzistentna Riječ Božja i vječno Istinsko Svjetlo.

Uoči svetkovine Ivana Krstitelja običavaju se paliti ivanjski krijesovi, a taj običaj seže u pretkršćanska vremena, o čemu je primjerice riječ i u Shakespeareovu djelu „San Ivanjske noći“, svojevrsnomu spoju antičke grčke svadbene komedije i vilinske pastorale gdje su opisane ljepote prirode i čarolije noći obilježene danom najdužega svjetla. Ivanje je ponegdje još uvijek svetkovina povezana sa žetvenim svečanostima i početkom ljeta.

Ali svjetlost krijesova u Ivanjskoj noći valja nam ponajprije gledati i razumijevati pod kristološkim vidikom: u skladu s riječima evanđelista Ivana o Ivanu Krstitelju: ʺNe bijaše on Svjetlo, / nego – da posvjedoči za Svjetloʺ (Iv 1,8).

A hrvatski prijevod prastare latinske izreke, obilježene uzlaznim gradacijskim slijedom i snažnom impresivnošću, glasi: „Ivan je bio zvijezda, Marija jutarnja zora, Kristovo rođenje sunčev izlazak.“ U duhovnome svjetlu rečene izreke biva razumljivim zašto se Ivanu Krstitelju – uz Isusa i Djevicu Mariju – jedinom u katoličkome kalendaru slavi zemaljski rođendan, a to je 24. lipnja. Time je Ivanu iskazana čast koja proishodi iz Isusovih riječi zapisanih u 11. poglavlju Evanđelja po Mateju: „Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja“ (Mt 11, 11). Treba spomenuti i to da se Ivanovo mučeništvo obilježava 29. kolovoza.

Ivan Krstitelj djelovao je u Judejskoj pustinji: krstio, pozivao na obraćenje u duhu apokaliptičkih i mesijanskih starozavjetnih prorokâ, navješćivao evanđelje i kraljevstvo Božje. K tomu je razotkrio moralnu iskvarenost i političku korupciju kralja Heroda. Zato je Ivan utamničen, nakon čega mu je odrubljena glava.

Dohodeći iz starozavjetne tradicije, Ivan je navijestio Novi zavjet, evanđelje, kraljevstvo Božje, dolazak onoga koji će u Otkrivenju uzviknuti: „Evo, sve činim novo!“ (Otk 21, 5).

Nije suvišno podsjetiti da riječ „evanđelje“, doslovno prevedena s grčkoga, znači 'radosna vijest'. A svaka vijest, da bi uopće bila vijest, treba ispunjavati dva osnovna uvjeta. Prvo: da je nova, svježa i aktualna, upućena suvremenomu čovjeku. Drugo: da je istinita, jer neistina ne može biti vijest, nego obmana, dezinformacija.

Stoga treba razvidjeti da je Ivan Krstitelj istiniti i od preegzistentne i svevremene Istine poslani glas koji i nama – u pustinji današnjega od Boga udaljena svijeta – dovikuje uvijek aktualnu vijest, izrečenu Izaijinim riječima: „Pripravite put Gospodinu, / poravnite mu staze!“ (Mk 1, 3).