Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj
Neno Kužina – Zagreb
Misno slavlje na Svetu nedjelju 1. rujna u Ludbregu predvodio je zagrebački nadbiskup i metropolit Dražen Kutleša u zajedništvu s biskupima zagrebačke crkvene pokrajine i svećenicima. Na početku mise varaždinski biskup Bože Radoš rekao je: „U Svetište nas je dovela želja za zahvalom Bogu za sva dobročinstva, a nosimo u svom srcu i molitve za naše potrebe i potrebe naših najmilijih. Neka Gospodin produbi našu glad i žeđ za njegovim Tijelom i Krvlju koji nas jačaju na našem hodočasničkom putu“.
Mons. Dražen Kutleša je u homiliji istaknuo kako ovaj susret nije samo povijesna tradicija, već i duboko osobno duhovno iskustvo. „Upravo je u Ludbregu, prije više od šest stoljeća, jedan svećenik, boreći se sa sumnjama u Kristovu euharistijsku prisutnost, doživio milost da vidi i dotakne stvarnu Kristovu Krv. Od tada, ovo mjesto postaje živo svjedočanstvo neizrecivih milosti koje proizlaze iz našeg pouzdanja u Gospodina“. Nastavio je kako hoditi putem koji je sam Krist puno je više od vršenja vjerskih pravila ili usvajanja određenih obrazaca življenja. „Naša katolička vjera nije samo još jedna filozofija među mnogima, niti samo koristan društveni program; ona je, prije svega, način života“.
„Naša vjera mora oblikovati svaki aspekt našeg postojanja, uključujući i naše javno djelovanje. Povijest pokazuje da javni život koji isključuje Boga ne obogaćuje, već ubija ljudski duh. Žalosna slika Europe koja se odriče svojih kršćanskih korijena, na koju je upozoravao papa Benedikt XVI., naša je realnost. Osim toga, sve jasnije opažamo kako su se intelektualne elite, pa i unutar same Crkve, „povukle ne samo iz zajedničkog svijeta oko sebe, nego i iz same stvarnosti.“ To nas, kao kršćane, ne smije obeshrabriti, već probuditi i osnažiti za svjedočenje svoje vjere, privatno i javno, ali uvijek u ljubavi i spremnosti na služenje. Posebno je važno u ovom trenutku da oni među nama koji obnašaju javne službe prepoznaju svoju odgovornost. Kršćanski poziv zahtijeva od nas da oblikujemo društvo prema vrijednostima koje proizlaze iz prirodnog moralnog zakona, koje štite ljudsko dostojanstvo od začeća do prirodne smrti te čuvaju slobodu savjesti i istinski odgajaju nove naraštaje u duhu istine i pravde“, riječi su mons. Kutleše u Ludbregu.
Svečanim euharistijskim slavljem u crkvi na otvorenom u Mariji Bistrici, koje je predvodio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua, 31. kolovoza završeno je 33. velikogoričko zahvalno pješačko hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj. Ukupno 42 kilometra pješačilo je 3088 hodočasnika.
U homiliji je mons. Lingua pojasnio: „Ovo je kršćanin: drugi Isus. Ako Isus živi u nama, što god činimo, koga god susrećemo i pokušavamo ljubiti, postaje prilika da Riječ provedemo u djelo. Mi ustupamo Isusu svoje ruke, svoj um, svoj jezik, svoje tijelo, svoje srce, kako bi On nastavio živjeti danas, po nama, u ovom svijetu. Kako Boga ne bismo častili samo usnama, ne samo da trebamo dobro moliti, već moramo dobro živjeti svaki trenutak koji nam Gospodin daruje, činiti sve svim srcem, kao da Krist živi u nama, kao da nemamo što drugo činiti, kako bi rekao sveti Papa Ivan XXIII.“.
Vjernicima iz triju velikogoričkih, kao i župa velikogoričko – odranskog dekanata te susjedne Sisačke biskupije i grada Zagreba apostolski nuncij je poručio: „Došli ste ovdje na hodočašće, ali to nije kao kada idete na koncert da biste pljeskali velikoj zvijezdi. Došli ste moliti Mariju za zagovor kako bi se ispunilo ono što vam je posebno na srcu. Povjeriti Njoj svoje brige, svoje dobre želje, svoju rodbinu i prijatelje, ali prije svega zamoliti je da vam pomogne sačuvati srce puno Boga“.
Mnoštvo Marijinih štovatelja je 31. kolovoza, na blagdan Gospe od Suza, hodočastilo u Pleternicu. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Ivo Martinović.
„Svaka župa u našoj Domovini ima određene rane. Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije pod vodstvom tadašnje Komunističke partije 1944. je do temelja srušila župnu crkvu sv. Nikole, a 1955. partizani su pogubili župnika i dvije časne sestre. Rane zacjeljuju. Građevina od kamena i cigli je razorena, ali nije razorena živa Crkva koja se ovdje okuplja, a tome su svjedoci i svi ovdje okupljeni vjernici“, poručio je na početku župnik i upravitelj Svetišta Antun Ćorković.
Biskup Martinović je u homiliji istaknuo: „Gospine suze znak su blizine, nježnosti, utjehe, suosjećanja, dijeljenja, ljubavi i dara nebeske Majke. One nas pozivaju da se ojačamo u vjeri, obnovimo i promijenimo. One su poziv na istinsko obraćenje, da molimo Boga za sve one koji su radi nas nedužno i nevino plakali, za one kojima smo mi u životu svjesno ili nesvjesno bili razlog njihovih suza, za sve nedužne suze čovječanstva, a nadasve za sve prolivene suze djece, mladih i nevinih koji su žrtve nasilja, trgovine, te bilo kojeg oblika zla u svijetu i kod nas. Kako ne spomenuti i ne misliti na tolike suze starih i napuštenih osoba, bolesnika i patnika, prognanika, izbjeglica, migranata, siromaha i zaboravljenih osoba čije suze nitko ne pozna, ne vidi i nikoga ne zanimaju doli Boga koji im je jedini snaga i utjeha“, poručio je propovjednik. Na kraju je podsjetio vjernike na poziv pape Franje koji govori kako Gospa i danas plače nad patnjama svoje djece diljem svijeta. Potaknuo ih je da u svoje molitvene nakane uključe i molitvu za mir u Ukrajini, Izraelu, Palestini i drugim ratom zahvaćenim mjestima.
„Da budemo brižni njegovatelji evanđeoskoga sjemena“. Tako je svoju poruku na početku nove školske i katehetske godine naslovio đakovačko-osječki nadbiskup i predsjednik Vijeća za katehizaciju Đuro Hranić. Uz ostalo piše: „Jedno je od konkretnih mjesta susreta suvremene kulture i Crkve vjeronauk u školi. Zbog vrijednosti sadržaja kršćanske vjere koja se unutar njega prenosi, vjeronauk nema alternativu. On želi svemu onome što je danas bezimeno dati ime. Onima koji su u sumnji on pruža znakove nade. Onima koji traže vlastito mjesto u svijetu pruža mogućnost ukorijenjenosti u živo stablo Katoličke Crkve“.
