Blagdan Male Gospe, spomendan Marijina rođenja
Marito Mihovil Letica
Za kalendarske spomendane svetaca uzima se njihov smrtni dan, koji im je na osobit način postao “rođendan za nebo”. U tome ima i iznimaka, a zapravo bi bilo prikladnije reći da su posrijedi posebnosti ili osobitosti. Naime, u tri se slučaja kao blagdan slavi početak zemaljskoga života: Isusovo rođenje na Božić, rođenje Ivana Krstitelja 24. lipnja i rođenje Djevice Marije – Mala Gospa, 8. rujna. To je ponajprije zbog posebne uloge koju su u Božjemu planu i Njegovu djelu spasenja imale ove tri osobe. O tome nam vrlo lijepo svjedoči davna latinska izreka, poetski sazdana i neobično izražajna: “Ivan je bio zvijezda, Marija jutarnja zora, Kristovo rođenje sunčev izlazak.”
U ovome je kontekstu važna još jedna izreka, koju pripisujemo svetomu Augustinu: “Novi zavjet se u Starome skriva, a Stari u Novome otkriva.” Jer rođenje Djevice Marije nagoviješteno je već u prvoj biblijskoj knjizi, “Knjizi Postanka”, u 3. poglavlju. Nakon što su praroditelji Adam i Eva pali u grijeh, Bog ih prjekorava i tjera iz Edena; a zmiji, koja ih je zavela da prekrše Božju zapovijed, reče: “Neprijateljstvo ja zamećem / između tebe i žene, / između roda tvojeg i roda njezina: / on će ti glavu satirati, / a ti ćeš mu vrebati petu” (Post 3,15). Te nas biblijske riječi – kako je zaključeno i formulirano tvrdnjama Drugoga vatikanskoga koncila – podsjećaju da Marijin lik bijaše ocrtan i osvijetljen već na početku povijesti spasenja. Marija je tako postala “nova Eva”, koju zmija ne može navesti na grijeh – nego joj se bezgrješna Djevica Marija isprječava kao velika protivnica. Ona će se u poslušnosti Božjim riječima i svojemu majčinskom poslanju svesrdno boriti protiv zmije, odnosno sotone, te izvojevati konačnu pobjedu. U Mariji je Bog naumio savršeno izvršiti svoju volju u povijesti spasenja. I bijaše tako.
Pri tome je uputno napomenuti da povijest spasenja nije nešto izvan i iznad povijesti, nego je za nas kršćane povijest ujedno povijest spasenja. Ili, drugim riječima, povijest spasenja jest zajednička povijest Boga i čovjeka, a Marija je već prije rođenja određena u Božjemu naumu da bude “nova Eva”, koja će majčinski zakriliti sve koji joj se utječu.
Početci blagdana Male Gospe sežu u 5. stoljeće u Jeruzalemu. Tamo je, na mjestu gdje je prema predaji bila Marijina rodna kuća, podignuta crkva u čast svetoj Ani, Marijinoj majci. Tako se blagdan Male Gospe razvio kao spomen na ovu posvetu. Slavljenje Marijina rođenja najprije je zaživjelo na kršćanskome Istoku, a od 7. stoljeća i na kršćanskome Zapadu.
Premda Mala Gospa ide u red manjih blagdana te nije zapovjedan, a k tomu nije ni državni praznik, nego radni dan – vrlo je drag vjerničkomu puku te na Malu Gospu mnoštvo kršćanskih vjernika hodočasti u marijanska svetišta ili makar na misu u neku od crkava.
Valja reći i to da je Mala Gospa zaštitnica Solina, Bitelića, Grabovca, Lopara, Baderne, Čakovca, Voćina i drugih mjesta.
Blagdan Male Gospe duboko se ukorijenio u pučku predaju. Vjeruje se da donosi jesen pa se običava govoriti: “Gospa Mala – jesen prava!”. O Maloj Gospi lastavice se skupljaju i pripravljaju za odlazak. Marija ih, prema pučkomu vjerovanju, odvodi u tople krajeve, a onda ih vraća nakon pola godine, na proljetni marijanski blagdan Blagovijesti, koji je točno devet mjeseci prije Božića, blagdana Isusova rođenja.
