Franjevačke obljetnice. Blagoslov bratu Leonu

Fra Darko Tepert

Dok završavamo ova naša razmišljanja o tome kako je prije 800 godina sveti Franjo na gori La Verni primio na svome tijelu svete rane, ne možemo zaobići njegov odnos prema jednom od njegovih najvjernijih pratitelja, bratu Leonu. On je bio izravni svjedok ovoga događaja. Toma Čelanski u svome Drugom životopisu svetoga Franje piše: „Jedan je od drugova – mi znamo da je to bio brat Leon – silno želio imati nešto napisano od riječi Gospodinovih što bi ga krijepilo, a da to sveti Franjo samo ukratko napiše. Vjerovao je naime da će se izbaviti od teške napasti koja ga je mučila ili da će je lakše snositi. Upravo je izgarao od te želje, ali se bojao stvar otkriti svetom ocu. No to što mu čovjek nije priopćio objavio mu je Duh. Jednoga, naime, dana pozva ga blaženi Franjo i reče: 'Donesi mi papira i crnilo jer želim napisati nekoliko Gospodinovih riječi i pohvala njemu u čast, o čemu sam u svom srcu razmatrao.' Kad je odmah doneseno što je zatražio, svojom rukom je napisao pohvale Bogu i riječi kako je htio. I napokon napisa bratu blagoslov govoreći: 'Uzmi ovaj listić i pažljivo ga čuvaj sve do svoje smrti.' Smjesta je protjerana ona napast, listić je sačuvan i kasnije je proizveo čudesne stvari” (2Čel 49). Iz ovog teksta vidimo da su Hvale Bogu višnjemu, čiji je autograf sačuvan na malenoj pergameni, bile Franjin odgovor na bratovu potrebu i da im je svrha bila ublažiti njegovu tjeskobu i osloboditi ga od kušnji. One glase:

„Ti si svet, jedini Gospodin Bog, koji čudesa činiš. Ti si jak, Ti si velik, Ti si svevišnji, Ti si svemoguć, Ti, Oče sveti, kralj neba i zemlje. Ti si trojstven i jedan Gospodin, Bog nad bogovima, Ti si dobro, sve dobro, najviše dobro, Gospodin Bog živi i istiniti. Ti si ljubav, milosrđe, Ti si mudrost, Ti si poniznost, Ti si strpljenje, Ti si ljepota, Ti si sigurnost, Ti si spokoj. Ti si radost i veselje, Ti si nada naša, Ti si pravda i umjerenost, Ti si sve, bogatstvo naše dovoljno. Ti si lijepost, Ti si blagost, Ti si zaštitnik, Ti si čuvar i branitelj, Ti si snaga, Ti si utočište. Ti si naša nada, Ti si naša vjera, Ti si naša dobrota. Ti si sva naša slast, Ti si život naš vječni, velik i čudesan Gospodin, Bog svemogući, milosrdni Spasitelj.“

Hvale Bogu višnjemu sadrže plod njegova razmatranja na La Verni gdje je susreo Božju ljubav. Upravo ovaj susret izbija iz svakoga retka ovih pohvala jer se Franjo tako osobno obraća Bogu ponavljajući trideset i jedan put zamjenicu 'ti'. To je susret u prisnom razgovoru. To je prepoznavanje Boga prisutnoga. U cijelom tome molitvenom tekstu nema nijedne prošnje. Franjo promatra Boga i kaže mu tko je on. Za Franju hvaliti Boga znači s ljubavlju izgovarati Božja imena, izreći što je on.

Ipak, i ovaj Franjin neprestani „Ti si...“  ima svoj izvor u biblijskom tekstu Psalma 76. Ondje se čita: „Ti si Bog koji čudesa stvaraš“ (Ps 76,15). Upravo se ove riječi nalaze u prvom retku Hvala Bogu višnjemu: „Ti si svet, jedini Gospodin Bog, koji čudesa činiš“ (HvBo 1). Slično se i u Psalmu 86 nalaze riječi: „Jer ti si velik i činiš čudesa: ti si jedini Bog“ (Ps 86,10), a u nastavku Franjina teksta: „Ti si jak, Ti si velik, Ti si svevišnji“ (HvBo 2). U Psalmu 136 nalazi se poziv: „Hvalite Boga nad bogovima“ (Ps 136,2), a Franjo ga preuzima u obliku: „Ti si trojstven i jedan Gospodin, Bog nad bogovima“ (HvBo 4). I ostali su Božji atributi preuzeti iz psalama. Tako je Bog opisan kao strpljivost (lat. patientia; HvBo 7). U Psalmu 71 čitamo: „Jer ti si, o Gospode, ufanje moje“ (Ps 71,5). To doista tako jest u hebrejskom tekstu, no u latinskom tekstu koji prevodi grčku inačicu, a koji je bio u liturgijskoj uporabi u Franjino doba, čita se: »Ti si strpljivost« (lat. patientia). Nadalje, Franjo kaže za Boga da je „radost i veselje“ (HvBo 9), a u Psalmu se kaže: „Objavi mi radost i veselje“ (Ps 51,10). Bog je za Franju i »zaštitnik« (lat. protector; usp. HvBo 12). Time preuzima riječi Psalma 31 u kojem se u hrvatskom prijevodu, prema hebrejskom izvorniku, kaže: „Jer ti si moje utočište“ (Ps 31,5). Ipak, latinski tekst psalma u svojoj liturgijskoj inačici iz Franjina doba ima: „Jer ti si moj zaštitnik“ (lat. protector). Konačno, Franjo, obraćajući se Bogu, kaže: „Ti si snaga, Ti si utočište“ (HvBo 13); to podsjeća na Psalam 43: „Jer ti si, Bože, zaklon moj“ (Ps 43,2), koji tako glasi preveden s hebrejskoga, dok u latinskoj inačici glasi: „Jer ti si, Bože, snaga moja.“

U trećem retku Hvala Bogu višnjemu Franjo podsjeća na novozavjetne tekstove: „Ti si svemoguć, Ti, Oče sveti, kralj neba i zemlje“ (HvBo 3). Ovdje valja prepoznati preuzimanje iz Matejeva ili Lukina evanđelja, gdje se Isus obraća Ocu kao „Gospodaru neba i zemlje“ (Mt 11,25; usp. Lk 10,21). Taj je tekst morao biti Franji osobito drag jer ondje Isus govori o Ocu koji se objavljuje „malenima“. Osim ovoga, Franjo podsjeća i na riječi Prve poslanice Solunjanima kad kaže: „Ti si dobro, sve dobro, najviše dobro, Gospodin Bog živi i istiniti“ (HvBo 5-6). U poslanici se govori upravo o Bogu „živomu i istinskomu“ (usp. 1Sol 1,9).

Vidljivo je kako sveti Franjo moli riječima Svetoga pisma, ponajviše riječima psalama. Njegova je molitva potaknuta tekstom psalma i upravo redak iz Psalma 76 određuje ritam i oblik Franjine molitve s uzastopnim ponavljanjem: »Ti si...« Na ovakav ritam molitve mogli su utjecati i liturgijski tekstovi, osobito hvalospjev Slava Bogu na visini koji sadrži i riječi: „Ti si jedini svet, ti si jedini Gospodin, ti si jedini svevišnji.“ Na to ukazuju i Božji atributi u Franjinoj Hvali Bogu višnjemu kao što su svet, jedini Gospodin Bog (usp. HvBo 1), jedini svevišnji (usp. HvBo 2). Kasnije, svi nazivi za Boga koje Franjo često preuzima iz Svetoga pisma, uključuju se i prilagođavaju ovoj osnovnoj strukturi. Franjo ipak i nadograđuje molitvu svojim osobnim doživljajem Boga. Tako naglašava da je Bog „dobro, sve dobro, najviše dobro“ (HvBo 5), a to se dobro prije svega očituje u ljubavi i milosrđu (usp. HvBo 6).

Osim toga, u ovim dodacima prisutno je i Franjino mistično iskustvo. Kad Toma Čelanski opisuje Franjin doživljaj serafa i primanje svetih rana, on kaže za Franju: „Silno se radovao i još više uživao u dobrostivu i milu pogledu kojim ga je seraf promatrao; a njegova je ljepota bila neopisiva, ali ga je posve ispunio strahom pogled na razapetoga i gorčina njegove muke“ (1Čel 94). U Hvalama Bogu višnjemu Franjo kaže za Boga da je „radost i veselje“ i da je „ljepota“. Čini se da je asiški Siromašak, premda mu to inače nije bio običaj, povjerio dio svoga mističnoga iskustva nekoj braći te je njegov utisak Boga došao do Tome Čelanskoga, ali je zapisan i u Hvalama Bogu višnjemu.

Može se zaključiti da je Franjo u svojoj hvalbenoj molitvi nošen trostrukim izvorom: Svetim pismom, liturgijom i osobnim duhovnim iskustvom. On dopušta da mu svetopisamski i liturgijski tekstovi odrede ritam i oblik molitve, da daju okosnicu njezinu sadržaju, ali taj sadržaj nadopunjuje i vlastitim iskustvom susreta s Bogom.

S druge strane pergamene Franjo je ostavio bratu Leonu svoj blagoslov: “Blagoslovio te Gospodin i čuvao te. Pokazao ti lice svoje i milostiv ti bio. Svratio pogled svoj na te i mir ti dao. Gospodin te blagoslovio, brate Leone.“

Prvi reci ovoga blagoslova preuzimaju tekst Svećeničkoga blagoslova iz Knjige Brojeva (usp. Br. 6,24-26). Završni redak primjena je toga blagoslova na brata Leona. Ove riječi trebale su poslužiti kao ohrabrenje bratu Leonu. On je sâm dopisao na istu pergamenu ove riječi: „Blaženi Franjo je dvije godine prije svoje smrti u mjestu La Verna činio četrdesetnicu u čast blažene Djevice, Majke Božje, i blaženoga Mihaela arkanđela, od svetkovine Uznesenja svete Djevice Marije do svetkovine svetoga Mihaela arkanđela; i siđe na nj ruka Gospodnja. Nakon viđenja i serafovih riječi i utisnuća Kristovih rana u njegovo tijelo načini ove hvale napisane s druge strane cedulje i napisa ih svojom rukom, zahvaljujući Bogu za dobročinstvo koje mu je udijelio.“ Ispod samoga Blagoslova brat Leon je dodao: „Blaženi Franjo svojom rukom napisao je ovaj blagoslov meni, bratu Leonu.“ Završni redak Blagoslova sadrži i nacrtani znak „tau“ koji je postavljen na gori u kojoj je ucrtana mrtvačka glava koja predstavlja mrtvoga Adama. Ispod toga je znaka brat Leon dopisao: „Isto tako svojom rukom načini ovaj znak tau s glavom.“

Na taj je način ovdje Božja riječ postala slikom, svetom ikonom, koja je za Leona i sve franjevce nakon njega postala relikvija.

Svi franjevci, svi oni koji se nadahnjuju na karizmi svetoga Franje dionici su ovoga blagoslova. To znači da i ih Gospodin blagoslivlja i čuva, da i njima pokazuje svoje lice, da je i njima milostiv, da i na njih obraća svoj dobrohotni i mili pogled, da i njima daje mir.