Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu. Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević
fra Mislav Lukačević
Dragi slušatelji, mir vam i dobro. „Od početka“! - Isus nas vraća na početak, na samo stvaranje, na onaj najbitniji dio: 'I vidje Bog da je jako dobro'. Za svako stvorenje stoji da je dobro, ali samo čovjek je kruna, samo on je vrlo dobro. Ne čovjek sam! Ne muško samo, ili žensko samo, nego oboje su „vrlo dobro” kao pomoć jedno drugome. Uvijek moramo izlaziti iz te zamke da je Bog nekoga stvorio prvoga, a nekoga drugoga, itd. Cilj je reći da oboje imaju izvor u Bogu.
No, što je Božje volja i plan s dvoje koje je stvorio? Iz ove rasprave Isusa i njegovih „prijatelja“, odnosno ne rasprave nego zamke moju mu postavljaju za raspravu, Isus nam daje uvid u ono što je Božji naum. Od početka stvaranja muško i žensko stvori ih! Jasno potvrđuje da nema natjecanja i ostalih stvari koje znamo jedni drugima prebacivati, otkriva apsolutnu jednakost u različitosti. Možda zvuči komplicirano ali Isus to govori.
Idemo dalje. Isus govori da će čovjek, u ovome slučaju navodi muškarca, ostaviti svoju obitelj da uđe u novu obitelj, ostaviti svoga oca i majku da prione uz svoju ženu. I dvoje njih bit će jedno tijelo. Evo gdje se otkriva to jedinstvo. To jedinstvo, to spajanje nije puka ljudska volja ili nešto što čovjek čini. Čovjek samo ispunjava Božji plan i time nastavlja biti njegova slika i stvaratelj. To ispunjenje zovemo obitelj, a Bog u svome čudesnom naumu daje svoj blagoslov. Isus jasno kaže: „Što Bog združi“ znači da je Božji ne samo plan, nego Božji dar. Pazi, ne združuje to čovjek, nego to združuje Isus, to združuje Bog.
Zamisli da imaš brodicu, neku lađu. Ako je ostaviš ne vezanu uz obalu, makar bila bonaca, lađa će se otisnuti od obale i otploviti. Ali ako je svežeš dobrim čvorom, kojim vežu iskusni ribari, ti si je osigurao, ti si je učvrstio. Možda je slaba slika ali mi govori o onome što Bog čini kada to spajanje i jedinstvo kruni sakramentom braka - Bog veže čvor, Bog veže dar – sakrament braka.
Da ne duljim o braku, jer je to jedna posebna tema. Želio bih istaknuti jedan dio. „Ostaviti oca i majku“. Pazite, svatko od nas je dužan jednog poštovanja prema svojim roditeljima zato i kaže: „Poštuj oca i majku”. Naravno da to poštovanje roditelji trebaju i opravdati, tj. biti uzor i dar djetetu. No, Isus kaže - ostaviti. I što volim reći na svadbi nigdje ne piše da će otac i majka ići za svojim sinčićem ili svojom kćeri. Ne! Oni ostaju doma u svojoj obitelji. Ovih dvoje sada započinju svoje jedinstvo, svoju obitelj. Ako ćemo koristiti jače termine onda ću reći „suverenu“ tj. nezavisnu, neovisnu o roditeljima.
Mudar je naš Gospodin! Jer tek tada će roditelji, tj. baka i djed imati pravu radost. Naravno da su djeca njihova, i naravno da će uvijek davati savjete, pomagati itd. ali to mora biti uvijek tako da se čuva njihova obitelj. Drugim riječima, ne smije biti nasilnog miješanja, upravljanja sa snahom ili zetom. Prava je radost da mogu pomoći, da mogu biti blagoslov itd. Ovdje sve govorim u okviru života s Bogom, odnosno života pod njegovim vodstvom i zapovijedima, inače je raspad sistema. Zato držite se Boga.
Mir vam i dobro.
